Rev-647/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-647/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz A., zastupane po punomoćniku S. F., odvjetniku iz P., protiv tuženika E. P. iz Italije, zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz P., radi priznanja prava vlasništva nekretnine, i u pravnoj stvari tužitelja E. P. protiv tuženice M. P., radi predaje posjeda iste nekretnine, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, broj: Gž-1393/98 od 14. prosinca 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču, broj: P- 265/94 od 24. veljače 1998. godine, u sjednici održanoj dana 13. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M.P. koji glasi:

“Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela k.č.br. 244/2 k.o. N.V., u naravi štale, u kopiji plana označenom crvenom bojom koji dio će nakon katastarskog cijepanja i izrade prijavnog lista dobiti novi broj, što joj je tuženik dužan priznati, te joj u roku od 15 dana izdati valjanu tabularnu izjavu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva, jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti ova presuda.

Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak.

To sve u roku od 15 dana.”

II. Dužna je tužena M.P. predati tužitelju E.P. u posjed štalu sagrađenu na k.č.br. zgr. 244/2 k.o. N.V., slobodnu od stvari.

III. Dužna je tužena M.P. naknaditi tužitelju E.P. parnični trošak u iznosu od 6.770,37 kn.”

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presude sudova nižeg stupnja, te predmet vrati na ponovni postupak i suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutnog ili relativno bitnog značaja revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada revident postojanje takvih bitnih povreda odredaba ZPP-a u reviziji ističe. Revidentica neosnovano ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati kako to neosnovano prigovara revidentica, a ista sadrži i razloge o svim odlučnim činjenicama.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno koja od stranaka je vlasnik čest. zem. 244/2 k.o. Nova Vas, kao i na njoj izgrađene kuće i štale i temeljem kojeg pravnog osnova.

U tijeku postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužiteljica M.P. bila suvlasnica prijepornog zemljišta i na njemu izgrađenih objekata za 1/6 dijela, a preostalih 5/6 dijela bile su suvlasništvo V.P. koja je sestra tužiteljice, a kojoj je tuženik nećak;

- da je iza smrti V.P. proveden ostavinski postupak koji je pravomoćno dovršen, u kojem su njenim nasljednicima proglašeni tužiteljica i tuženik, time da je tuženiku uručen suvlasnički dio imenovane na čest. zem. 244/2 k.o. N.V. u cijelosti, a tužiteljica je proglašena njenom nasljednicom na njenoj svoj preostaloj imovini za cijelo;

- da su stranke glede prijeporne čest. zem. površine 440 m[2] i na njoj izgrađenih građevinskih objekata – kuće i štale zaključile nagodbu po kojoj je E.P. pripalo u cijelosti u vlasništvo prijeporno zemljište i na njemu izgrađeni građevinski objekti, time da je M.P. – tužiteljici u ime njoj pripadajućeg dijela od 1/6 na istima tuženik E.P. isplatio iznos od 1,000.000 LIT.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili kad su nakon što su utvrdili da je rješenje o nasljeđivanju iza smrti V.P. postalo pravomoćno, nasljednikom čest. zem. 244/2 i na njoj izgrađenih objekata postali suvlasnici za 1/6 tužiteljice – M.P., a za 5/6 dijela tuženik – E.P., pa je neutemeljena tvrdnja revidentice da je ona nasljednica iza V.P. štale na prijepornom zemljištu. Isto tako je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da su stranke nakon zaključenja sudske nagodbe razriješile svoje suvlasničko pravne odnose glede prijeporne nekretnine i to na način da je tuženiku prijeporno zemljište s na njemu izgrađenim objektima pripalo u cijelosti, a tužiteljici za njoj pripadajuću 1/6 dijela na istom je tuženik isplatio 1,000.000 LIT. Nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da je tuženik vlasnik prijepornog zemljišta i na njemu izgrađenih objekata, pa su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužiteljičin tužbeni zahtjev odbili, a tužbenom zahtjev tuženika na predaju iste usvojili, jer je on utvrđen vlasnikom za cijelo čest. zem. 244/2 i na njoj sagrađenih objekata.

Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava (odredbom čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – “Narodne novine”, br. 91/96 i 73/00) su obvezali tužiteljicu da tuženiku preda navedenu nekretninu s na njoj izgrađenim objektom – štalom, jer je E.P. dokazao da su iste njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu M.P., a M.P. nije dokazala da ima prava koja ju ovlašćuju na daljnje posjedovanje te nekretnine (čl. 163. st. 1. citiranog Zakona).

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.