Gzz-133/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 133/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvarni tužitelja I. S. iz M., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko- upravni odjel, radi isplate razlike plaće, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 20. svibnja 2004. godine broj G-DO-554/04 protiv presude Županijskog suda u Sisku od 26. veljače 2004. godine broj Gž-2445/03 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici od 2. listopada 2003. godine broj P-152/01, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti te ukida presuda Županijskog suda u Sisku od 26. veljače 2004. godine broj Gž-2445/03 u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razliku plaće za razdoblje od 11. kolovoza 2000. godine do 5. svibnja 2001. godine u iznosu od 19.238,59 kn kao i odluci o parničnom trošku i u tom ukidnom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je presuđeno da mu je tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 1998. do 1. svibnja 2001. godine dužna isplatiti 67.214,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi.

Ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.978,80 kn.

Odlučujući o žalbi tuženice drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti pobijajući presudu u dijelu u kojem je tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 11. kolovoza 2000. godine do 5. svibnja 2001. godine dosuđeno 19.238,59 kn zbog pogrešne primjene materijalnog prava i baš odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" br. 73/00) po kojoj se za ostvarivanje prava na uvećanu plaću traži prebivalište i boravište na području posebne države skrbi. Predlaže preinaku na način da se tužitelj odbije s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu 19.238,59 kn te sukladno tome smanji i dosuđeni parnični trošak.

Tužitelj je podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti predlažući da se zahtjev za zaštitu zakonitosti odbaci kao nedopušten, jer nije podnesen u zakonskom roku.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Sporno je ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću kao fizička osoba zaposlena na području posebne državne skrbi kroz razdoblje od 11. kolovoza 2000. godine do 5. svibnja 2001. godine.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca protiv pravomoćne odluke donesene u drugom stupnju protiv koje nije izjavljena revizija računajući od dana kada je ta odluka dostavljena onoj stranci kojoj je kasnije dostavljena (čl. 401. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP, koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" br. 117/03 – dalje ZIDZPP).

Drugostupanjska odluka dostavljena je obim strankama 17. ožujka 2004. godine, a zahtjev za zaštitu zakonitosti je podignut 20. svibnja 2004. godine, dakle u roku od tri mjeseca računajući od dostave drugostupanjske odluke strankama, pa je podnesen u zakonskom roku.

Drugostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev polazeći od toga da je na temelju priloženih potvrda i to potvrde o prebivalištu (list 11 spisa) i potvrde o zaposlenju (list 84 spisa) nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj kroz utuženo razdoblje radio na području posebne državne skrbi i na tom području imao prebivalište i boravište.

Prema odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" br. 73/00) da bi fizička osoba imala pravo na uvećanu plaću nakon stupanja na snagu tog Zakona (koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine) treba na tom području imati prebivalište i na tom području boraviti.

Dakle, traži se da su kumulativno ispunjene tri pretpostavke za pravo na uvećanu plaću i to rad na području posebne državne skrbi (čl. 19. Zakona o područjima državne skrbi), te prebivalište na tom području i boravak na tom području.

Pogrešan je pravni pristup drugostupanjskog suda da bi bile ispunjene sve zakonske pretpostavke na uvećanu plaću kroz razdoblje nakon stupanja na snagu citiranog Zakona zbog činjenice da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresu posebne državne skrbi, te što je na tom području radio.

Naime, uvjerenje o prebivalištu je samo dokaz da tužitelj ima prebivalište u mjestu koje je u tom uvjerenju navedeno kao prebivalište. Inače, prema odredbi čl. 1. Zakona o prebivalištu i boravištu građana ("Narodne novine" br. 53/91, 26/93, 29/94, 11/00) prebivalište je mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu trajno živi.

Prema odredbi čl. 5. tog Zakona boravište građana može biti uobičajeno i privremeno. Uobičajeno boravište je mjesto gdje građanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli, a privremeno boravište je mjesto gdje se građanin zadržava do 30 dana.

Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o područjima posebne državne skrbi izričito propisuje za ostvarivanje prava na uvećanu plaću da fizička osoba ima prebivalište na području posebne državne skrbi i da na tom području boravi (čl. 1. Zakona).

Stoga, da bi tužitelj ostvario pravo na uvećanu plaću za razdoblje nakon stupanja na snagu citiranog Zakona treba da na području posebne državne skrbi ne samo ima prebivalište, već da i na tom području boravi.

S obzirom na naprijed navedeno, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode tuženice u svezi s utvrđenjem činjenice boravka tužitelja na području posebne državne skrbi te ovisno od te ocjene, tj. utvrđenja jesu li ispunjene kumulativno sve tri zakonske pretpostavke za pravo na uvećanu plaću kroz sporno razdoblje ili pak u svezi s tom odlučnom činjenicom, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, donijeti odgovarajuću odluku.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2., a u svezi s čl. 408. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03) riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.