Legislator Case Law & Legislation
Revr-327/2002-2 AI generated

Revr-327/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-327/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Stanka Jesenkovića i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., zastupanog po M. Č. odvjetniku u Z., protiv tužene Hrvatske naklade zvuka i slike d.d. iz Zagreba, Međugorska 61, zastupane po M. R. odvjetniku u Z., radi poništenju odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 08. siječnja 2002.

Legislator headnote

AI generated

Revr-327/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u utvrđenju otkaza zakonitim, iako u odluci o otkazu ugovora o radu nisu navedeni nikakvi razlozi, što je protivno izričitim odredbama čl. 111. st. 2. u vezi s odredbom čl. 23. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 u daljem tekstu: ZR).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD

REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-327/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Stanka Jesenkovića i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., zastupanog po M. Č. odvjetniku u Z., protiv tužene Hrvatske naklade zvuka i slike d.d. iz Zagreba, Međugorska 61, zastupane po M. R. odvjetniku u Z., radi poništenju odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 08. siječnja 2002.

br. Gž-8302/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2000. br. Pr-802/98, u sjednici održanoj 10. rujna 2002.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2000. br. Pr- 802/98 odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu vraćanjem tužitelja na radno mjesto fotografa i isplatom izgubljene zarade od 156.762,46 kn. Tužitelj je obvezan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.922,20 kn. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 08. siječnja 2002. br. Gž-8302/01 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i udovolji tužbenom zahtjevu ili iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u propustu drugostupanjskog suda odgovoriti na žalbene navode o nepostojanju formalnih pretpostavki valjanosti otkaza ugovora o radu, budući da je isti nazvan "raskid ugovora o radu", a u preambuli se poziva na nepostojeće i neprimjenjive propise.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u utvrđenju otkaza zakonitim, iako u odluci o otkazu ugovora o radu nisu navedeni nikakvi razlozi, što je protivno izričitim odredbama čl. 111. st. 2. u vezi s odredbom čl. 23. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 u daljem tekstu: ZR).

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen 12. veljače 1998. između tužitelja B.V. i tužene H. d.d. Z., za radno mjesto fotografa, uz posebnu odredbu čl. 1. Ugovora da se isti sklapa na pokusni rok od tri mjeseca. Tužena je već 17. ožujka 1998. donijela Odluku o raskidu ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima fotografa uz otkazni rok od sedam dana. Razlozi otkaza nisu navedeni.

U postupku je utvrđeno da su stranke zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 12. veljače 1998. uz odredbu o pokusnom radu u trajanju tri mjeseca, da je tužitelj obavljao poslove fotografa do 17. ožujka 1998., kad mu je uručena odluka o raskidu ugovora o radu, s otkaznim rokom od 7 dana, bez navođenja razloga za takvu odluku.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, utvrdivši odluku tuženika zakonitom, budući da za otkazivanje ugovora o radu zaključenog uz probni rad, poslodavac nije dužan navesti razloge, ukoliko je probni rad trajao kraće od šest mjeseci, kako to propisuje odredba članka 106. st. 6. ZR-a.

Odluke nižestupanjskih sudova su zakonite.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdan razlog. Međutim, stavkom 6. istoga članka propisano je da kad poslodavac otkazuje ugovor o radu koji traje kraće od šest mjeseci, dužan je otkazati radni odnos uz propisani ili ugovoreni otkazni rok. Odredba st. 6. čl. 106. Zakona o radu izuzetak je od pravila navedenih u stavcima 1- 4. istog članka, jer njome nije više propisano da za otkaz ugovora o radu poslodavac mora imati opravdan razlog, pa stoga odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja u vrijeme trajanja probnog rada bez navođenja razloga otkaza, nije nezakonita već u skladu s odredbom čl. 106. st. 6. ZR-a u vezi čl. 23. istog Zakona.

Formalni nedostaci pobijane odluke, zato što se ista ne naziva otkazom već raskidom ugovora o radu i što se u preambuli odluka poziva na čl.103. st. 2. ZR-a koji doista ne postoji, jer članak 103. ZR-a ima samo jedan stavak, a ne dva, ali taj članak ipak propisuje načine prestanka radnog odnosa, pa stoga njegovo spominjanje u uvodnom dijelu odluke nije nezakonito, dok čl. 28. propisuje obvezu zaposlenika položiti stručni ispit, što sve zajedno ne čini samu odluku nezakonitom, jer je za njezinu pravnu valjanost presudna izreka, koja je, kao što su sudovi utvrdili, a što u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud, utemeljena na zakonu.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuje revident, kao ni oni na koje sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i glede pravilne primjene materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 10. rujna 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.