I Kž-454/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 454/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku o izricanju jedinstvene kazne zatvora od 27. ožujka 2008. br. Kv-95/08, u sjednici održanoj 2. srpnja 2008. i 27. listopada 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba os. Z. Č. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Kv-95/08 od 27. ožujka 2008., temeljem odredbe čl. 402. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06) preinačene su presude i to pravomoćna presuda Županijskog suda u Šibeniku br. K-43/05 od 1. prosinca 2005., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 191/06 od 3. srpnja 2007., kojom je Z. Č. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 129/00 – u daljnjem tekstu ZID KZ) i čl. 173. st. 5. KZ i pravomoćna presuda Županijskog suda u Šibeniku br. K-14/06 od 26. svibnja 2006., kojom je Z. Č. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog kaznenog djela iz čl. čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ, na način da su ove kazne uzete kao utvrđene, te mu je, temeljem odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč. c KZ, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci.

I Kž 454/08-3

Temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ u ovu kaznu osuđeniku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 4. listopada 2005. do 26. svibnja 2006. i od 29. siječnja 2008. pa na dalje.

Protiv te presude žali se os. Z. Č., po braniteljici N. M., odvjetnici iz Š. zbog povrede zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da mu se izreče kazna zatvora u kraćem trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u svom mišljenju od 21. svibnja 2008. godine br. KŽ-DO- 900/08, ocijenio je žalbu osuđenika neosnovanom, te je predložio da se ona kao takva odbije.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovan navod žalitelja da je pobijana presuda nezakonita zbog toga što je sud prvog stupnja izrekao samo dva mjeseca manju kaznu od zbroja pojedinačno utvrđenih kazni, te da na taj način nije uzeo u obzir svrhu odredbe, a to je, prema mišljenju žalitelja, ublažavanje kazni za kaznena djela počinjena u stjecaju.

Svrha primjene odredaba o izricanju kazne pri stjecaju kaznenih djela iz čl. 60. KZ odnosno nepravog ponavljanja kaznenog postupka iz čl. 402. ZKP, nije ublažavanje kazne već potreba da se prilikom izricanja jedinstvene kazne vodi računa o posebnosti višestrukog počinitelja kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja (čl. 60. st. 2. KZ), pri čemu se sud dužan držati određenih pravila. Stoga Kazneni zakon poznaje sve tri metode objedinjavanja više kazni: apsorpciju (čl. 60. st. 2. toč. a) kumulaciju (čl. 60. st. 2. toč. b i f) i asperaciju (čl. 60. st. 2. toč. c).

U konkretnom slučaju, s obzirom da su optuženiku objedinjene dvije jedinstvene kazne zatvora, koje su utvrđene u trajanju od deset mjeseci i dvije godine, izrečene pravomoćnim sudskim odlukama, sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je, sukladno odredbi čl. 60. st. 2. toč. c KZ, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, jer je ova kazna veća od svake od pojedinačnih kazni, a istovremeno ne dosiže njihov zbroj niti je veća od petnaest godina, i istom će se postići svrha kažnjavanja. Naime, kod odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora osuđeniku, u postupku objedinjavanja kazni, sud prvog stupnja, pravilno je u smislu čl. 56. KZ uzeo u obzir sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, u kom sklopu su pravilno vrednovane sve već utvrđene olakotne i otegotne okolnosti u navedenim presudama, pa je, stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena jedinstvena kazna zatvora u svemu neophodna za ostvarivanje ciljeva kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ.

Stoga je žalbu osuđenika kao neosnovanu trebalo odbiti, jer izrečena jedinstvena kazna predstavlja primjerenu kaznu i pri njezinom izricanju nije na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

I Kž 454/08-3

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.