Legislator Case Law & Legislation
Rev-2250/2015-2 AI generated

Rev-2250/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2250/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova; ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

Legislator headnote

AI generated

Rev-2250/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika I. V. iz B. iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. izreke ove presude pa do zatraženog iznosa od 2.500,00 kn počev od 2. srpnja 2014. kao od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2250/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. V. iz B. (OIB: …) kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika- protutužitelja M. V. iz B. (OIB: …) kojeg zastupa punomoćnik Č. J., odvjetnik u B., radi povećanja uzdržavanja, te protutužbi tuženika-protutužitelja radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-730/15-2 od 21. svibnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-707/14-8 od 29. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja-protutuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 31. prosinca 2002. donesenoj u parničnom postupku broj P-777/02 u pravnoj stvari određivanja visine uzdržavanja tada maloljetnog I. V. iz B. i M. V. iz B., na način da se nalaže tuženiku-protutužitelju M. V. iz B. da za uzdržavanje tužitelja-protutuženika I. V. iz B. umjesto ranije dosuđenog mjesečnog iznosa od 1.000,00 kn plaća iznos od 1.500,00 kn počev od 2. srpnja 2014. kao od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, tako da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajući do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun tužitelja.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika I. V. iz B. iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. izreke ove presude pa do zatraženog iznosa od 2.500,00 kn počev od 2. srpnja 2014. kao od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja M. V. iz B. koji glasi:

„Prestaje uzdržavanje koje je tuženik-protutužitelj M. V. iz B. kao otac dužan doprinositi za tužitelja-protutuženika I. V. iz B. kao djeteta koje je određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-777/02 od 31. prosinca 2002., a na osnovu koje presude je tuženik-protutužitelj M. V. obvezan na plaćanje uzdržavanja za tada maloljetnog tužitelja-protutuženika u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, zajedno sa zateznim kamatama, s danom 15. kolovoza 2014.“

IV. Tuženik-protutužitelj dužan je tužitelju-protutuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2014. prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke pa do isplate, u roku 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se uvažava žalba tuženika, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-707/14-8 od 29. prosinca 2014. preinačava u točki I., III. i IV. izreke i sudi:

„1. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 31. prosinca 2002. donesenoj u parničnom postupku broj P-777/02 u pravnoj stvari određivanja visine uzdržavanja tada maloljetnog I. V. iz B. i M. V. iz B. na način da se nalaže tuženiku-protutužitelju M. V. iz B. da za uzdržavanje tužitelja-protutuženika I. V. iz B. umjesto ranije dosuđenog mjesečnog iznosa od 1.000,00 kn plaća iznos 1.500,00 kn i to samo za mjesec srpanj 2014. sa zateznim kamatama prema stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to počev od 31. srpnja 2014. do isplate, u roku 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu u kojem traži plaćanje povišenog iznosa uzdržavanja za mjesec kolovoz 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

2. Prestaje uzdržavanje koje je tuženik-protutužitelj M. V. iz B. kao otac dužan doprinositi za tužitelja-protutuženika I. V. iz B. kao djeteta koje je određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-777/02 od 31. prosinca 2002., a na osnovu koje presude je tuženik-protutužitelj M. V. obvezan na plaćanje uzdržavanja za tada maloljetnog tužitelja-protutuženika u iznosu 1.000,00 kn mjesečno, zajedno sa zateznim kamatama, s danom 15. kolovoza 2014.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

II. U ostalom, a nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj-protutuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine te premet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži trošak za sastav revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema izričitoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku presudu ocijenio djelomično neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu kojim traži povećanje uzdržavanja za mjesec kolovoz 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i odbio isti u tom dijelu, te prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi prestanka uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-777/02 od 31. prosinca 2001. s danom 15. kolovoza 2014.

Navedenu odluku drugostupanjski sud je donio zaključivši da je redovito školovanje tužitelja-protutuženika završeno 16. studenoga 2012., kada je diplomiranjem na studiju povijesti stekao zvanje magistra povijesti, neovisno o tome što je tužitelj-protutuženik nastavio daljnje školovanje upisivanjem studija komunikologije već za vrijeme studija povijesti pa da je tada prestala obveza tuženika u smislu čl. 210. ObZ.

Odredbom čl. 210. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 57/11- dalje: ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, dok je u st. 2. istog članka propisano da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz st. 1. tog članka, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja.

Tužitelj-protuženik drži da je time što je (nakon stjecanja zvanja magistra povijesti), bio redoviti student diplomskog studija komunikologije sa svim pravima studenata pri Sveučilištu u Zagrebu, te time što je svoje obveze na tom fakultetu ispunjavao redovito i uredno, ispunio obilježja redovitog školovanja u smislu čl. 210. ObZ.

Revident je u reviziji postavio slijedeće pitanje:

„Ispunjava li redovito studiranje diplomskog studija određenog smjera nakon ranijeg završetka dodiplomskog i diplomskog studija te stjecanja zvanja magistra drugog smjera, uvjete pohađanja sveučilišnog ili stručnog studija u skladu s posebnim propisima, te redovitog i urednog ispunjavanja školskih obveza, kao zakonske pretpostavke za stjecanje prava na uzdržavanje punoljetnog djeteta od strane roditelja sukladno čl. 210. st. 1. ObZ.“

U odnosu na postavljeno pitanje revident kao razloge važnosti navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tom pitanju različito od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u njegovim odlukama, kao i u odlukama nekih županijskih sudova. Pri tome navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-228/03 od 2. ožujka 2004., Rev-290/97 od 3. svibnja 1997., Rev-736/04 od 29. rujna 2004., Rev-215/09 od 15. srpnja 2009. te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž2-41/04 od 9 ožujka 2004. a u odnosu na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-892/10 od 16. svibnja 2012. navodi da je drugostupanjski sud svoju odluku djelomično utemeljio na toj revizijskoj odluci. Zbog svega toga ističe da bi radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni valjalo prihvatiti podnesenu reviziju.

Međutim, u odnosu na postavljeno pitanje, ovaj sud je ocijenio da se to pravno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. To stoga što prema pravnom shvaćanju revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda o povećanju uzdržavanja, te o prestanku uzdržavanja, nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u odluci poslovni broj Rev-892/10 od 16. svibnja 2012.

Naime, u odluci poslovni broj Rev-892/10 od 16. svibnja 2012. revizijski sud je o izloženom pravnom pitanju izrazio pravno shvaćanje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 210. st. 1. i 2. ObZ za daljnje uzdržavanje i nakon punoljetnosti pozivom na redovito školovanje pohađanjem drugog fakulteta nakon završenog prvog fakulteta. To shvaćanje je obrazložio razlozima:

„…obveza roditelja uzdržavati dijete u obliku uzdržavanja može se produžiti i nakon što dijete postane punoljetno odnosno nakon prestanka roditeljske skrbi, pod uvjetom da su ispunjene dodatne pretpostavke iz citirane odredbe čl. 210. st. 1. i 2. ObZ…

„…daljnje školovanje tuženice-protutužiteljice na drugom fakultetu…, a nakon završenog prvog fakulteta…, gledano u svojoj ukupnosti ne sadrži obilježja onakvog redovitog školovanja koje ima o vidu citirana zakonska odredba kao osnovnu pretpostavku da bi roditelj, dakle tužitelj-protutuženik bio u obvezi uzdržavati tuženicu-protutužiteljicu i nakon njene punoljetnosti.“

Nadalje, revizijske odluke na koje se tužitelj poziva (Rev-228/03 od 2. ožujka 2004., Rev-290/97 od 3. svibnja 1997., Rev-736/04 od 29. rujna 2004., Rev-215/09 od 15. srpnja 2009.), kao i odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2-41/04 od 9 ožujka 2004., na koju se tužitelj pozvao, navodeći da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjima revizijskog suda i drugog drugostupanjskog suda koji su u njima izneseni, donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u predmetnom sporu.

Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno shvaćanju revizijskog suda, zbog čega je u konkretnom slučaju ovaj sud ocijenio da se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Zbog navedenog revizija tužitelja-protutuženika nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. prosinca 2015.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.