II Kž-306/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 306/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić- Baranović kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. V., zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/93., 38/93. i 28/96. - dalje u tekstu: KZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 6. rujna 2016. broj Kv I-36/2016. (K-5/2016.-35), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog V. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. V., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 34. stavka 1. KZRH, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. V. po branitelju M. J., odvjetniku iz K., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., optuženi V. V. ističe da on ne posjeduje hrvatske dokumente, već samo izbjeglički karton, zbog čega se ne može slobodno kretati po Republici Hrvatskoj, a niti je može napustiti. Nadalje ističe da bi mogao kontaktirati rodbinu u Z. i K., kao i da je on u starijoj životnoj dobi

II Kž 306/16.-4

i da slabije čuje pa da je trebalo uzeti u obzir činjenicu da se radi o osobi protiv koje se istražni zatvor može iznimno odrediti u smislu članka 122. stavka 2. ZKP/08.

Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. protiv optuženog V. V., pri čemu je našao razloga za primjenu te mjere, unatoč postojanju okolnosti na strani tog optuženika zbog kojih se ova mjera može iznimno odrediti u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. Za tu je odluku iznio valjano obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, optuženi V. V. nije ni na koji način vezan uz područje Republike Hrvatske jer iz podataka u spisu proizlazi da nije u kontaktu s bivšom suprugom J. V., koja se prema vlastitom iskazivanju, od optuženika sudski rastala u njegovoj odsutnosti 1998., a niti je u kontaktu sa svoje dvoje djece, koja također prema podacima u spisu, žive u Republici Hrvatskoj. Uz to, pravosudnim tijelima Republike Hrvatske optuženik je nedostupan 20 godina, budući da je nakon podnošenja krivične prijave zbog inkriminiranog mu događaja te puštanja iz pritvora, otišao u Republiku Kosovo, K. P., ..., gdje je živio i radio, a povremeno je dolazio u Republiku Srbiju, gdje ima prijatelje. Tako je i uhićen na temelju međunarodne tjeralice 30. lipnja 2015. u B., a potom izručen Republici Hrvatskoj 29. rujna 2015., čime je osigurana njegova prisutnost u ovom kaznenom postupku.

Stoga sve izložene okolnosti, uz težinu inkriminiranog mu kaznenog djela, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će optuženi V. V., u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći, odnosno ponovno postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Konačno, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene te mjere nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom optuženika da je prilikom te odluke trebalo voditi računa o iznimnosti primjene te mjere propisane odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08.

Točno je da je tom odredbom propisano da se protiv osobe koja je navršila 70 godina života istražni zatvor može iznimno odrediti. Međutim, iz pribavljene socijalne anamneze proizlazi da optuženik pije lijekove za srce, povišeni šećer i tlak, no, nema podataka da bi mu zdravstveno stanje zbog njegove dobi bilo pogoršano ili otežano ili da slabije čuje, na koju okolnost sada upire u žalbi.

Prema tome, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je protiv tog optuženika i dalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega, i to unatoč njegovoj dobi od 83 godine, dok će se u slučaju potrebe zdravstvena skrb optuženiku osigurati u istražnom zatvoru.

Imajući na umu značaj i karakter svih izloženih okolnosti, ni svrha istražnog zatvora ne može se u konkretnom slučaju za sada ostvariti blažim mjerama pa tako ni mjerama opreza, kako to u žalbi predlaže optuženik. Ovo tim više što iz podataka u spisu proizlazi da optuženik nema prebivalište, a niti boravište na području Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud,

II Kž 306/16.-4

sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. rujna 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.