Rev-587/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 587/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz R., zastupanog po punomoćnicima V. L. i Ž.

V., odvjetnicima u S., protiv tuženika E. o. d.d., Filijala S., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. i P. u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-544/09 od 30. listopada 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 1921/03 od 20. veljače 2009., u sjednici održanoj 21. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku, s osnove naknade neimovinske štete za tuđu pomoć i njegu, isplatiti tužitelju iznos od 6.920,00 kn i to za fizičke boli 2.000,00 kn, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 kn, za strah 1.800,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu 120,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2009. do isplate, u roku od 15 dana.

U toč. II. izreke tuženiku je naloženo iz osnove naknade imovinske štete na vozilu isplatiti tužitelju ukupan iznos od 17.729,08 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 2009., u roku od 15 dana.

U toč. III. izreke, u preostalom dijelu za više zatraženi iznos naknade neimovinske i imovinske štete od dosuđenog i to za iznos od 65.973,63 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, tužbeni je zahtjev odbijen.

Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke tužitelju je naloženo iz osnove naknade parničnog troška isplatiti ukupan iznos od 591,74 kn, u roku od 15 dana.

U toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u toč. I. i II. izreke.

U toč. II. izreke djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 9.187,77 kn do iznosa od 65.973,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

U toč. III. izreke djelomično je prihvaćena žalba tužitelja, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena u dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev do iznosa od 9.187,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom, pa je tako naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, pored već dosuđenog iznosa od 24.649,08 kn (toč. I. i II. izreke), daljnji iznos od 9.187,77 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2009. do isplate.

Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužitelja, pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja preinačeno na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 7.902,70 kn, sve u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači ili tužbeni zahtjev tužitelja odbije, a tuženiku prizna trošak revizije, odnosno da se ona ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom iz čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Podnoseći izvanrednu reviziju i obrazlažući razloge njenog podnošenja tuženik ističe da odluka u ovom sporu ima važnost za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, iz razloga jer da odluka o podijeljenoj odgovornosti odstupa od prijašnjih odluka drugostupanjskog suda u sudskim predmetima, a odstupa i od prakse revizijskog suda budući da je u svim presudama uvijek veća odgovornost osobe koja ne poštuje znak STOP i oduzima prednost prelaska drugoj osobi koja vozi nedopuštenom brzinom, jer je na strani osobe koja ne poštuje znak STOP začetni uzrok nezgode.

Nakon toga revident nabraja odluke Županijskog suda u Splitu, te Općinskog suda u Splitu, u kojima je, kako tvrdi revident, o suodgovornosti stranaka odlučivano na drugačiji način od pobijane presude. Smatra da je u konkretnom slučaju bilo mjesta o suodgovornosti odlučiti na način da bi tužiteljeva suodgovornost bila od 80%, naspram tuženikove od 20%. S tim u svezi iznosi i prigovore glede dosude parničnog troška stranaka, s obzirom na uspjeh u parnici.

Materijalnopravna pitanja kao što su pitanja podijeljene odgovornosti i doprinosa stranaka nastanku štetnog događaja (čl. 192. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) ovise o činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta, a iz samog nabrajanja brojeva određenih predmeta ne proizlazi još da se odluke u tim predmetima temelje na istom činjeničnom i pravnom supstratu. Stoga, materijalnopravna pitanja podijeljene odgovornosti na koje se upire ovom revizijom ne mogu se smatrati od važnosti koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP i to kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tako i o troškovima postupka.

Stoga, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke koje bi reviziju tuženika činile dopuštenom prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, zbog čega je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i tako, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. rujna 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.