Rev-549/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-549/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.P. iz Z., . .. . . ., protiv tuženika V. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zadru od 21. rujna 1993. godine, br. Gž-214/93-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 26. veljače 1993. godine, br. P-1408/92, na sjednici održanoj dana 22. studenoga 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zadru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 21. rujna 1993. godine, br. Gž-214/93-2 odbio žalbe parničnih stranaka i potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru od 26. veljače 1993. godine, br. P-1408/92, s kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju svotu od 150,00 kn (150.000 HRD), najkasnije do 30. travnja 1995. godine i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6,30 kn (6.300 HRD), dok je u preostalo dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj, kako navodi iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, u daljnjem tekstu ZPP). Bitnu povredu odredaba ZPP podnositelj revizije vidi u tome, što sud nije unio u zapisnik njegov zahtjev, da on traži revolvariziranu svotu odobrenog stambenog kredita, koja bi bila utvrđena na temelju tečaja DEM. U svojoj žalbi on je također istaknuo tu okolnost, ali niti drugostupanjski sud nije na to svratio pozornost. Predlaže da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje, te pred drugim sucem pojedincem.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kome tvrdi da revizija nije dopuštena s obzirom na vrijednost predmeta spora.

Državni odvjetnik se nije očitovao na sadržaj revizije, koja mu je dostavljena u smislu čl. 390. ZPP.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postpuku nižestupanjskih sudova nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u smislu čl. 356. u svezi s čl. 399. ZPP. Prema

tome

nisu

ostvareni razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Bitna povreda odredbe ZPP nije ostvarena niti na način kako to podnositelj revizije navodi u reviziji.

Nižestupanjski sudovi odlučivali su o tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj postavio i u granicama toga zahtjeva, što su i bili dužni učiniti u smislu čl. 2. ZPP. Takav tužbeni zahtjev tužitelj je postavio na raspravi 11. veljače 1993. godine, gdje stoji da je to "konačni tužbeni zahtjev". Prema tome u tužbenom zahtjevu nije bilo govora o revalorizaciji. Ukoliko tužbeni zahtjev nije u zapisnik unijet na onako kako ga je tužitelj postavio, tužitelj je u smislu čl. 127. st. 4. ZPP mogao odbiti potpisivanje zapisnika uz obrazloženje zašto to čini. Sadržaj spisa navode u reviziji, kojima se tvrdi da je predmet tužbenog zahtjeva bila i revolverizacija čini neosnovanim. Sud može odlučivati samo o onome što je nedvojbeno jasno izraženo u tužbenom zahtjevu.

U provedenom postupku pravilno je primijenjeno i materijalno pravo. S rješenjem od 30. travnja 1992. godine, odobrena je prisilna nagodba između tuženika i njegovih vjerovnika. U smislu čl. 40. st. 2. Zakona o prisilnoj nagodbi stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", br. 53/91) sklopljena prisilna nagodba ima pravni učinak i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku. Prema tome uvjet prisilne nagodbe odnosi se i na tužiteljevu tražbinu. Zbog toga je pravilno primijereno materijalno pravo, kada je određena isplata pod uvjetima iz prisilne nagodbe odnosno u vrijeme, koje je označeno kao dan dospjelosti u prisilnoj nagodbi, a tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu u vrijeme kako je to postavljeno u tužbenom zahtjevu.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje podnositelj revizije upućuje u reviziji.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. studenoga 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.