I Kr-243/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-243/01-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Zlataru od 1. listopada 2001. godine broj: K-44/99, u sjednici održanoj 9. travnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M.Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine: presuda Županijskog suda u Zlataru broj: K-44/99 od 3. prosinca 1999. godine i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-355/00 od 29. svibnja 2001. godine okr. M.Š. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 129/00).

Prema dopisu Županijskog suda u Zlataru broj: I Kr-243/01 od 5. listopada 2001. godine, okr. M.Š. nije nastupio na izdržavanje kazne zatvora.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik M.Š. podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je 23. lipnja 2001. godine sklopio brak sa S.S. a da o toj okolnosti sud nije vodio računa prilikom donošenja presude.

Županijski sud u Zlataru, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on odbije, a jednak prijedlog dao je državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, osuđenik M.Š. kao novu okolnost ističe zaključenje braka sa S.S. i za tu okolnost smatra da bi ona očito dovela do blaže osude da je postojala u vrijeme izricanja presude.

Okolnost koja se navodi jeste nova okolnost, tj. okolnost koja nije postojala kad se je izricala presuda, ali isto tako ovaj sud smatra da se ne radi o okolnosti koja bi očito dovela do blaže osude osuđenika M.Š. To naročito kada se ima u vidu društvena opasnost počinjenog kaznenog djela (čl. 173. st. 2. KZ), te okolnost da je osuđenik M.Š. osuđen na minimalnu kaznu zatvora propisanu u zakonu za to kazneno djelo.

Prema tome, nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 414. ZKP, pa je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Ana Garačić, v. r.