Gzp-129/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 129/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja B. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 21. siječnja 2010., dana 17. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju B. M., u iznosu 3.000,00 (tritisuće) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 21. siječnja 2010. podnio, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se u trenutku podnošenja zahtjeva vodio pred Županijskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem Gž- 495/09.

Protustranka u svom očitovanju navodi da je pravo na suđenje u razumnom roku strogo osobno i nenasljedivo pravo te da se stoga pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva računa tek od trenutka kada je predlagatelj uključio u postupak te predlaže da se zahtjev predlagatelja odbije.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijci poslovni broj P- 4465/97, očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 1. rujna 2010. te službene provjere u pisarnici Općinskog suda u Karlovcu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. i 76/10):

- postupak je pokrenut tužbom tužiteljice D. M. iz R., …, zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici iz R., protiv tuženice S. R. iz R., …, zastupane po punomoćnici S. M., odvjetnici iz R., radi sklapanja ugovora o najmu stana, 28. studenog 1997. kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-4465/97;

- podneskom od 2. travnja 1999. tuženica je podnijela odgovor na tužbu;

- na ročištu održanom 7. travnja 1999. naloženo je punomoćnici tužiteljice da u roku od 15 dana dostavi zatraženu dokumentaciju u spis, dok je punomoćnici tuženice naloženo da se u roku od 15 dana od primitka predmetne dokumentacije detaljno očituje na navode tužbe i tužbenog zahtjeva, nakon čega je ročište odgođeno, a iduće zakazano za 1. lipnja 1999.;

- podneskom od 15. travnja 1999. tužiteljica je udovoljila raspravnom rješenju suda od 7. travnja 1999. te dostavila zatraženu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 1. lipnja 1999. naloženo je punomoćnici tuženice da se u roku od 15 dana očituje na zaprimljenu dokumentaciju od strane tužiteljice;

- podneskom od 1. lipnja 1999. tuženica je udovoljila raspravnom rješenju suda od 1. lipnja 1999.;

ćem ročištu

- na ročištu održanom 22. listopada 2001. određeno je da će se na idu zakazanom za 11. prosinca 2001. godine provesti dokaz saslušanjem stranaka na okolnost navoda tužbe i odgovora na tužbu;

- podneskom od 26. studenog 2001.tužiteljica je dostavila dokumentaciju koju je navela u podnesku od 15. travnja 1999. te je također predložila provođenje daljnjih dokaznih prijedloga;

- na ročištu održanom 11. prosinca 2001. proveden je dokaz saslušanjem stranaka nakon čega je naloženo tuženici da se u roku od 8 dana očituje o daljnjim dokaznim prijedlozima, slijedom čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 12. veljače 2002.;

- na ročištu održanom 12. veljače 2002. proveden je dokaz saslušanjem predloženog svjedoka, nakon čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 11. travnja 2002. godine;

- podneskom od 26. ožujka 2002. tužitelj je predložio provođenje daljnjih dokaznih prijedloga;

- na ročištu održanom 11. travnja 2002. određeno je da će se o daljnjim dokaznim prijedlozima punomoćnice tužiteljice odlučiti naknadno;

- na ročištu održanom 2. lipnja 2003. proveden je dokaz saslušanjem predloženog svjedoka, nakon čega je određeno da će se na idućem ročištu zakazanom za 17. srpnja 2003. provesti dokaz saslušanjem još dvojice predloženih svjedoka;

- podneskom od 4. lipnja 2003. tuženica se očitovala o dotadašnjem tijeku postupka;

- na ročištu održanom 17. srpnja 2003. proveden je dokaz saslušanjem trojice predloženih svjedoka, nakon čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 10. listopada 2003.;

- na ročištu održanom 10. listopada 2003. naloženo je tuženici da u roku od 30 dana postupi po raspravnom rješenju suda od 17. srpnja 2003;

- na ročištu održanom 24. lipnja 2004. naloženo je punomoćniku tuženice da u roku od 8 dana postupi po raspravnom rješenju suda od 17. srpnja 2003., odnosno 10. listopada 2003., nakon čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 13. srpnja 2004.;

- na ročištu održanom 13. srpnja 2004. glavna rasprava je zaključena, a ročište za objavu presude zakazano je za 26. srpnja 2004. ;

- na ročištu za objavu presude održanom 26. srpnja 2004. objavljena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4465/97, protiv koje je žalbu podnijela tuženica 5. listopada 2004., a odgovor na žalbu tuženica, tužiteljica 20. listopada 2004., nakon čega je 14. siječnja 2005. cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci na nadležno postupanje;

- podneskom od 23. siječnja 2007. zaprimljena je dopuna odgovora na žalbu iz kojeg proizlazi da je tužiteljica D. M. preminula ... svibnja 2006., nakon čega je remisornim dopisom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-279/05 od 21. svibnja 2008., vraćen cjelokupni spis sudu prvog stupnja na postupanje radi donošenja rješenja o prekidu postupka zbog smrti stranke;

- rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4465/97 od 4. kolovoza 2008. u točki I. izreke utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužiteljice, dok je u točki II. izreke određeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupka ili kad ga na prijedlog suprotne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini;

- podneskom od 2. rujna 2008. nasljednik tužiteljice B. M. je preuzeo parnični postupak, nakon čega je rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 31. listopada 2008. nastavljen parnični postupak prekinut rješenjem od 4. kolovoza 2008. Rješenje o nastavku postupka od 31. listopada 2008. otpremljeno je strankama 12. studenoga 2008. i postalo pravomoćno 11. prosinca 2008. te je spis uz dopis Općinskog suda u Rijeci od 3. veljače 2009. otpremljen Županijskom sudu u Rijeci gdje je zaprimljen pod posl. br. Gž-495/09.,

- Županijski sud u Rijeci donio je presudu posl. br. Gž-495/09 od 29. rujna 2010. kojom je djelomično potvrdio te djelomično preinačio prvostupanjsku presudu,

- navedenu drugostupanjsku presudu predlagatelj je po punomoćnici zaprimio 29. studenog 2010.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je, u konkretnom slučaju, predmetni parnični postupak pravomoćno dovršen, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (28. studenog 1997.) do 29. studenog 2010. kada je predlagatelj po punomoćnici primio drugostupanjsku odluku, a što ukupno iznosi 13 godina i 1 dan.

Pri tome valja napomenuti da je predlagatelj stupio u parnicu kao univerzalni pravni slijednici pokojne tužiteljice D. M. pa, obzirom da univerzalna građanskopravna sukcesija dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije, predlagatelj kao novi procesni subjekti (sukcesor) ne počinje parnicu iznova već je nastavlja u stadiju u kojem ju je zatekao u vrijeme stupanja u nju.

Prema ocjeni ovog suda, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka i radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te meritorno odlučio te uz činjenicu da je postupak pravomoćno dovršen, vođenje predmetnog postupka utvrđenom trajanju, nema karakter učinkovito vođenog postupka, u smislu odredaba članka 10. stavka. 1. i članka 311. stavka 2. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08.,i 123/08 dalje: ZPP), tako da je u konkretnom slučaju đeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku. Valja dodati i da je povrije

prvostupanjski sud dopustio i dva razdoblja neopravdane neaktivnosti. I to nakon što je tužba podnesena (28. studenog 1997.) prvo ročište održano je tek 7. travnja 1999. te od ročišta održanog 1. lipnja 1999. do slijedećeg 22. listopada 2001., a u kojim razdobljima sud nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu okončanju postupka. Dugotrajnosti postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda pred kojim se postupak prvi put vodio preko tri godine te drugi put jednu godinu i sedam mjeseci.

Predlagatelj kao i njegova pravna prednica, svojim procesnim držanjem u parnici nisu doprinijeli duljini trajanja sudskog postupka.

Predmetni sudski postupak, prema ocjeni ovog suda, činjenično je složen. Takav zaključak ovaj sud temelji na analizi provedenog postupka u kojem su izvedeni brojni dokazi (saslušano više svjedoka, stranke te izvršen uvid u brojnu dokumentaciju) za koje izvođenje je potreban veći utrošak vremena. Složenosti pridonosi i određivanja prekida postupka, radi smrti tužiteljice.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (13 godina i 1 dan), unatoč složenosti postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 3.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je predlagatelj u predmetni parnični postupak stupio 23. siječnja 2007., da je postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno dovršen, kao i socijalne prilike i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. ožujka 2011.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.