I Kr-25/2000-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-25/00-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. S. zbog kaznenog djela iz čl. 37. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Gospiću od 24. veljače 2000. i 15. ožujka 2000. br. Kv- 10/00 (K-9/94), u sjednici održanoj 27. travnja 2000.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev os. D.S. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Gospiću od 14. studenog 1994. godine br. K-9/94 preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 12. kolovoza 1998. godine br. I Kž-125/95, te se kazna zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci na koju je zbog kaznenog djela iz čl. 37. KZRH tom presudom osuđen,

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. ožujka 1993. do 8. veljače 1994. godine.

Obrazloženje

U izreci citiranim presudama D.S. osuđen je zbog kaznenog djela iz čl. 37. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. ožujka 1993. do 8. veljače 1994. godine.

Prema podacima iz spisa predmeta osuđenik se na izdržavanje kazne zatvora trebao javiti 1. veljače 2000. godine.

U zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, kako onom što ga je osuđenik osobno podnio (list 638 spisa), tako i onom što ga je naknadno podnio njegov branitelj, K.K., odvjetnik iz Z., navodi se, da su se nakon izricanja presude pojavile nove okolnosti koje bi, da su postojale u vrijeme kada se odlučivalo o kazni, očito dovele do blaže osude.

Navodi se naime, da je osuđenik sudjelovao u akciji "Oluja" u kojoj je ranjen tako da mu je utvrđen invaliditet od 50% (VII. grupa invaliditeta, trajno). Osim toga, u međuvremenu se oženio sa S.Š. koja je također invalidna osoba budući da je na jedno oko potpuno slijepa a na drugo djelomično, radi čega joj je potrebita stalna tuđa pomoć.

U dokaz svojih navoda osuđenik je priložio obimnu odgovarajuću dokumentaciju te je predložio, da mu se prihvaćanjem njegovog zahtjeva, kazna izvanredno ublaži.

Sud prvog stupnja, dostavljajući predmet je predložio, da se zahtjev osuđenika prihvati a pozitivno je mišljenje županijskog državnog odvjetnika i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev je osnovan.

Okolnosti koje osuđenik navodi u svom zahtjevu i posvjedočio je valjanom dokumentacijom, a odnose se kako na njegovo učešće u Domovinskom ratu, ranjavanje i utvrđeni invaliditet, tako i na zaključenje braka i invaliditet supruge, nove su okolnosti koje bi, po svom značenju i kvaliteti, prema prosudbi ovog Vrhovnog suda, da su postojale u vrijeme izricanja presude, očigledno dovele do blaže osude.

Budući da je time udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP, to je zahtjev osuđenika valjalo prihvatiti i na temelju čl. 416. st. 6. ZKP preinačiti pravomoćnu presudu glede odluke o kazni na način kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. travnja 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Katica Jelić v.r.