Rev-2332/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2332/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz S., koju zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika P. d.d. P., radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženiku protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 1. srpnja 1997. godine br. Gž-428/97 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 22. siječnja 1997. godine br. P-467/96, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da na ime otpremnine zbog otkaza ugovora o radu plati tužiteljici iznos od 12.602,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 1996. godine do isplate i parnični trošak u iznosu od 2.475,00 kn. Odlučujući o žalbi tuženika sud drugog stupnja je tu žalbu djelomično odbio i djelomično prihvatio, te je svojom presudom potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev do iznosa od 8.602,95 kn s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos i svojim rješenjem u ostalom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuo. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92) - u daljnjem tekstu ZPP - pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede parničnog postupka koji revizijski razlog revident uostalom nije pobliže ni naznačio niti obrazložio.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i da joj je taj radni odnos prestao otkazom temeljem odluke tog poslodavca od 26. srpnja 1996. godine iz otkaznih razloga predviđenih odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o radu ("NN" br. 38/95, 54/95 i 65/95) - u daljnjem tekstu: ZR - jer je za njenim radom prestala potreba zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih potreba;

- da je tužiteljica invalid rada i da tuženik nema mogućnosti da se tužiteljica kao invalid rada zaposli na poslovima koje može obavljati prema svojoj preostaloj radnoj sposobnosti, pa da zbog toga preko Fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske tužiteljica ostvaruje naknadu plaće i pravo da joj se vrijeme do ponovnog zapošljavanja ili ostvarivanja prava na mirovinu prizna u staž osiguranja (čl. 54. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju - ("NN" br. 36/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 29/94 i 44/97) - u daljnjem tekstu: ZMIO - u svezi s čl. 243. ZR;

- da je radni odnos tužiteljici trajao kod tuženika neprekidno preko 17 godina:

- da joj je prosječna mjesečna plaća isplaćena u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosila 1.482,70 kn, što znači da je 1/2 te mjesečne plaće iznosila 741,35 kn. Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da tužiteljica ima pravo na otpremninu u iznosu od 12.602,95 kn, a ne samo u iznosu od 4.000,00 kn, kako to neosnovano smatra tuženik.

Prema naime odredbi čl. 118. ZR zaposlenik koji je stranka ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, s tim da se otpremnina ne smije ugovoriti odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Budući da radni odnos tužiteljici nije otkazan iz razloga uvjetovanih njenim ponašanjem, već joj je dat poslovno uvjetovani otkaz, tužiteljica ima pravo na otpremninu od najmanje 1/2 prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika, kako su to sudovi pravilno ocijenili.

Ne mogu se prihvatiti prigovori tuženika da tužiteljica ima pravo na otpremninu u iznosu od 4.000,00 kn koji se prema kolektivnom ugovoru i njegovom općem aktu isplaćuje zaposleniku prilikom odlaska u mirovinu, jer tužiteljici nije prestao radni odnos zbog odlaska u mirovinu, već redovitim otkazom na temelju čl. 106. st. 1. al. 1. ZR.

Okolnost da tužieljica kao invalid rada od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske prima naknadu u iznosu od najmanje 1.200,00 kn mjesečno i da joj do stjecanja uvjeta za mirovinu teče mirovinski staž osiguranja, koju okolnost ističe revident, nije od utjecaja na pravo tužiteljice na otpremninu prema odredbama čl. 118. ZR.

Pod određenim uvjetima invalid rada ima pravo čak na dvostruku takvu otpreminu kako to proizlazi iz odredbe čl. 79. st. 1. ZR, na što se pravilno ukazuje u pobijanoj odluci. Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Ostalo je prijeporno da li je tuženik isplatio tužieljici na ime otpremnine iznos od 4.000,00 kn (priznat joj odlukom o otkazu) no o tome se vodi parnica u ponovljenom postupku nakon djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude, pa ta okolnost nije od utjecaja na odluku ovog Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji.

U Zagrebu, 28. siječnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.