Legislator Case Law & Legislation
Rev-1441/1996-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal in personal injury case where defendant fully liable for damages.

Case Number Rev-1441/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the defendant's appeal against a lower court ruling awarding damages for personal injury. The court found no procedural violations and upheld the lower courts' findings of a severe injury causing 20% disability and specific physical damages. Consequently, the defendant was held fully liable for both material and non-material compensation as originally ordered.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2.; Zakon o obveznim odnosima čl. 185. st. 3., 195. st. 1., 200. st. 1.; Revizija je neosnovana ako niži sudovi nisu počinili bitne povrede parničnog postupka, a tužitelj je odgovoran u cijelosti za nastalu štetu.

Keywords

AI generated
personal injury damages supreme court appeal procedural violation non-material damage full liability medical expert opinion Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1441/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika I. G. zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 19. veljače 1996.g. poslovni broj Gž 733/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. travnja 1995.g. poslovni broj P 1517/94-9, u sjednici održanoj dana 1. veljače 2000.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika kao neosnovana odbija se.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod toč. I. izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju s osnova naknade štete iznos od 35.200,00 kn sa zateznom kamatom računajući od 20. travnja 1995.g. do isplate, te je obvezan platiti i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.820,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. U toč. II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 17.465,00 kn. U toč. III. izreke tužitelj je odbijen s prijedlogom za izdavanje privremene mjere. Presudom Županijskog suda u Požegi odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, pa je prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijane presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

U postupcima nižestupanjskih sudova nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92,

– 2 –

dalje ZPP) na koju ovaj revizijski sud, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP pazi i po službenoj dužnosti.

Kada revident iznosi da je postupak pred prvostupanjskim sudom trebalo prekinuti do odluke po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog kaznenog postupka koji se vodio protiv tuženika pod poslovnim brojem K 228/94, tada u tim razlozima nisu sadržani razlozi iz čl. 354. st. 2. ZPP zbog kojih se povreda, osnovom čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija može izjaviti. Radilo bi se o mogućnoj povredi iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 212. ZPP počinjenoj pred prvostupanjskim sudom, ali se iz tog razloga revizija ne može podnijeti obzirom na odredbu čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP u kojoj je propisano da se revizija može doduše podnijeti i zbog relativno bitnih povreda, ali samo ako su one počinjene pred drugostupanjskim sudom.

Nije ostvaren niti revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, jer je materijalno pravo pravilno primijenjeno u odluci prema kojoj je, a suprotno revidentovim navodima, tuženik isključivo kriv za nastalu štetu tužitelju.

Naime, prvostupanjski je sud utvrdio, a drugostupanjski prihvatio utvrđenja:

- da je tuženik oglašen krivim i osuđen u kaznenom postupku presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem K 228/94, a zbog nanošenja teške tjelesne povrede tužitelju, kada ga je u prepirci zahvatio sječivom sjekire u predjelu slabinskog dijela kralježnice, a potom u trenutku kada se tužitelj nastojao obraniti podmetanjem ruke, zadobio ranu sjekotinu na desnoj podlaktici s ozljedom živca ulnari,

- da su zadobivene povrede kralježnice i ruke posljedica napada tuženika, a obrane tužitelja. Slijedom takvih utvrđenja, a suprotno revizijskim navodima, tuženik odgovara za štetu tužitelju po čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 dalje ZOO), a nema osnova za primjenu instituta, kako podijeljene odgovornosti po čl. 192. ZOO, tako ni nužne obrane iz čl. 161. ZOO.

Sama verbalna prepirka stranaka ne može opravdavati tuženika na napad sječivom kao opasnim sredstvom. Utvrđeni lokalitet povreda isključuje mogućnost slijeda događaja kako ga prikazuje tuženik. Kraj utvrđenja da tužitelj nije kolcem napao tuženika, već naprotiv, da je tuženik prvi udarac sjekirom zadao tužitelju u slabinski dio leđa, govore dovoljno o tome da je napad dolazio od tuženika, kao što u prilog tome govori i posjekotina ruke zadobivena u situaciji obrane tužitelja od daljnjeg napada sjekirom. Napad isključuje obranu, jer ovi ne mogu istovremeno potjecati od iste osobe. Zato je tuženik odgovoran u cijelosti za nastalu štetu tužitelju.

Tužitelj u ovome postupku traži od tuženika nadoknadu kako materijalne tako i nematerijalne štete. Osnovanost pojedinih zahtjeva proizlazi nesumnjivo iz utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima slijedi da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio ranu sjekotinu desne podlaktice i lumbalne regije, te presječenost desnog ulnarnog živca, a što predstavlja tešku tjelesnu povredu. Utvrđeno je da je zbog ovih ozljeda tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1-2 dana, srednjeg 7-10 dana, a lakog kontinuirano još 1-1,5 mjesec. Pretrpio je i primarni strah u trajanju samog događaja, a zatim i sekundarni strah sa trajanjem daljnjih nekoliko dana. Zbog ove povrede, utvrđeno je da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 20% i to posebno zbog ozljede ulnarnog živca. Tužitelj ima smanjenu snagu desne šake, ograničenu pokretljivost IV. i V. prsta, te nedostatak osjeta u području IV. i V. prsta i vanjskog dijela desne šake. Utvrđeno je i da je zbog sjekotine desne podlaktice kod tužitelja zaostao ožiljak, te da je došlo do hipotrofije mišića i ograničene pokretljivosti IV. i V. prsta, što sve da predstavlja naruženje lakog stupnja. Kraj takvih utvrđenja, bez svakog je osnova revidentovo osporavanje osnovanosti zadobivenih povreda, te nastalih posljedica. Nađena utvrđenja rezultat su provedenog postupka u svrhu dokazivanja, i s tim u svezi provedenog vještačenja po vještaku specijalisti patologu dr. K.J.. Zato je bez svakog osnova

– 3 –

odricanje vjerodostojnosti utvrđenja i glede povrede ulnarnog živca, kao što je bez svakog osnova odricanje vjerodostojnosti javnim ispravama kojima se sud, kao dokaznim sredstvom, služio u postupku, u situaciji kada suprotan dokaz ne predleži. Zato je i medicinska dokumentacija zajedno sa otpusnim pismom mogla biti valjani temelj provedenog vještačenja i nađenih utvrđenja po nižestupanjskim sudovima, a glede prosudbe osnovanosti pojedinih zahtjeva tužitelja.

Valjano su tako nižestupanjski sudovi primjenom odredbe iz čl. 200. st. 1. ZOO dosudili tužitelju nematerijalnu štetu i to s naslova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 8.000,00 kn, s naslova duševnih boli zbog pretrpljenog straha 3.000,00 kn, zbog umanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kn i naruženja 3.000,00 kn.

Pred nižestupanjskim sudom utvrđeno je i da je tužitelju po izlasku iz bolnice bila potrebna pomoć i njega druge osobe u djelomičnom opsegu s trajanjem od oko 1 mjesec. Utoliko je pravilno s naslova tuđe pomoći i njege tužitelju dosuđen iznos od 400,00 kn osnovom odredbe iz čl. 195. st. 1. ZOO. Budući da je utvrđeno da su u ovom štetnom događaju okrvavljeni odjevni predmeti tužitelja i to: hlače, potkošulja i košulja, koji su tužitelju skinuti u bolnici i ondje zadržani, primjerenim je dosuđena tužitelju naknada za uništene odjevne predmete u iznosu od 800,00 kn, a pozivom na odredbu iz čl. 185. st. 3. ZOO.

Valjalo je zato u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, a pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. veljače 2000.g.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.