Rev-506/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 506/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U. iz C., zastupane po D. Š., odvjetniku u V., protiv tuženika I. B. iz C. i M. G. iz I., zastupanih po K. G., odvjetniku u Ž., te J. G. i M. Š., obje iz C., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika I. B. i M. G., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 17. siječnja 2005. godine, br. Gž 183/05-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 18. studenog 2004. godine, br. P 596/04, u sjednici održanoj dana 13. prosinca 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Utvrđuje se da je tužiteljica M. U. iz C., … stekla pravo vlasništva nekretnine u k.o. C. upisanoj u z.k.ul.br: 2532 k.o. C., k.č.br: 226/2 oranica u selu sa 461 m , što su tuženici I. B. iz C., …, J. G. iz C., …, M. G. iz I., … i M. Š. iz C., … dužni priznati, te izdati tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičina prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim, knjigama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te se nalaže tuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak u iznosu od 4.399,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda, a na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) određeno je da se protiv iste presude dopušta revizija.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici I. B. i M. G. ističući da reviziju izjavljuju „po svim osnovama iz čl. 385. ZPP, napose zbog pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije pobijana presuda bude preinačena tako da tužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi vlasništvo tužiteljice na zemljišnoj čestici br. 226/2 oranica u selu površine 461 m[2] upisanoj u zk.ul.br. 2532 k.o. C. i da se naloži tuženicima izdati tužiteljici tabularnu ispravu za uknjižbu vlasništva na njezino ime.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljeći svoju odluku na činjeničnom utvrđenju da je prednik tužiteljice pok. J. U. (njezin otac) 1968. do 1970. godine kupio od tadašnje vlasnice zemljišne čestice br. 226 površine 1174 m[2] , upisane u zk.ul.br. 2532 k.o. C. određeni dio te čestice površine od 461 m[2] , da je cijela čestica br. 226 na temelju kupoprodajnog ugovora od 4. siječnja 1978. godine, sklopljenog između vlasnice K. P. i prednika tuženika, njihovog oca I. G., uknjižena kao njegovo samovlasništvo, da je 17. travnja 1978. godine izvršeno cijepanje te čestice na dvije čestice i to katastarsku česticu br. 226/1 površine 713 m[2] , koja se nalazi u posjedu tuženika i predmetnu česticu 226/2 površine 461 m[2] , da je to cijepanje izvršeno u skladu sa sporazumom prednika stranaka koji su ranije utvrdili i obilježili među između navedenih čestica postavljanjem kolja i kopanjem kanala po međašnoj crti, te da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne čestice od 1970. godine kao zakonit, pošten i istinit posjednik.

Odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud je žalbu ocijenio neosnovanom uz slijedeće obrazloženje: „U postupku pred prvostupanjskim sudom, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene, potpuno i istinito su utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te je na takvo činjenično stanje sud primijenio i odgovarajuće materijalno pravo. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud valjano zaključuje i obrazlaže svoje pravno stajalište, smatrajući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću temeljem čl. 159. st. 3. u svezi čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima“, da bi po tom obrazlažući svoju odluku kojom je dopustio podnošenje izvanredne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, istakao da „prema ovako koncipiranom tužbenom zahtjevu, te činjeničnom stanju koje je bilo predmetom utvrđivanja i zahtjevu tuženika da se dopusti revizija, a u svrhu usklađivanja sudske prakse, jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti stranaka, po ocjeni ovog suda pravno opravdanim se ukazuje zaključak o dopuštanju revizije (čl. 382. st. 3. ZPP)“.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalno-pravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U obrazloženju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom na naprijed citirano obrazloženje drugostupanjske presude nije jasno zbog kojeg je to važnog pravnog pitanja drugostupanjski sud dopustio reviziju.

U takovoj situaciji opravdano je zaključiti da, iako izreka drugostupanjske presude sadrži odredbu da je revizija dopuštena, ostvarene su pretpostavke za odbacivanje revizije na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. prosinca 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.