Legislator Case Law & Legislation
I Kž-538/2008-4 AI generated

Appeal dismissed; newspaper articles and witness testimony insufficient to prove new circumstances for retrial.

Case Number I Kž-538/2008-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the appellant's appeal against the lower court's rejection of his request to reopen a final murder conviction. The appellant argued that newspaper articles and a delayed witness statement provided new evidence proving his alibi for the crime date. The court found these materials inadequate because the articles did not confirm the alibi and the witness's testimony was deemed unreliable due to its late submission and lack of prior explanation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 409. st. 1. ZKP: Newspaper articles and late witness statements do not constitute new circumstances sufficient to reopen a final criminal proceeding unless they directly prove innocence or mitigate the penalty.

Keywords

AI generated
reopening criminal proceedings new circumstances evidence alibi proof newspaper articles admissibility witness credibility delay final judgment finality Supreme Court appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP
U pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da dokazi koje predlaže osuđenik nisu prikladni za obnovu kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP.
čl. 409. st. 1. ZKP
Stoga je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 409. st. 1. ZKP, pravilno odbacio zahtjev osuđenika.
čl. 373. st. 1. ZKP
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 4.
čl. 398. st. 3. ZKP
Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 538/08-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. svibnja 2008. godine br. Kv- 110/08 (K-18/96) o zahtjevu za obnovu postupka, u sjednici održanoj 2. srpnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. M. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, temeljem odredbe čl. 409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), odbačen je zahtjev osuđenika M. T. za obnovom kaznenog postupka pravomoćno okončanog presudom Županijskog suda u Sisku br. K-18/96 od 19. svibnja 1997., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 654/97 od 24. lipnja 1998., kojom je M. T. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina radi kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH.

Protiv toga rješenja žali se osuđenik osobno s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i obnova kaznenog postupka dozvoli.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 4. lipnja 2008., broj KŽ-DO-1003/08, izrazio je mišljenje da je žalba osuđenika neosnovana, te da ju kao takvu treba odbiti.

Žalba osuđenika nije osnovana.

I Kž 538/08-4

U pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da dokazi koje predlaže osuđenik nisu prikladni za obnovu kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, osuđenik je kao osnovu za svoj zahtjev predložio uvid dva novinska članka objavljena u „S. t. i to jedan pod naslovom „Pod zaštitom srpskih pobunjenika“ od 12. siječnja 1994. i drugi pod naslovom „Policija na tragu atentatorima“ od 23. prosinca 1993. (list 529 i 530 spisa), za koje navodi da zajedno s iskazima svjedoka S. T. i D. Š. predstavljaju nove okolnosti vezane za njegov alibi, jer se tim novinskim člancima dokazuje kako nije mogao počiniti kazneno djelo dana 20. prosinca 1993. u vremenskom razdoblju od 3,40 do vremena kada je prešao na privremeno okupirano područje.

U novinskom članku „Pod zaštitom srpskih pobunjenika“ prenosi se sadržaj konferencije za novinstvo održane 11. siječnja 2004. godine, na kojoj je načelnik PU … izvijestio nazočne o rezultatima policijske istrage u slučaju podmetanja eksplozivne naprave na ulazna vrata stana u kojem je živio sudac Općinskog suda u Sisku D. C., te se između ostalog navodi da podaci prikupljeni tijekom istrage „ukazuju na to da je djelo počinio M. T.“, koji je, „nakon izvršenja djela kod mjesta L. noću s 19. na 20. prosinca, u jutarnjim satima ukradenim čamcem prešao S. u područje koje kontroliraju pripadnici mirovnih snaga, te uspostavio kontakt sa srpskim paravojnim postrojbama i predstavio se kao vojni prebjeg“.

U drugom novinskom članku pod naslovom „Policija na tragu atentatorima“ od 23. prosinca 1993. izvještava se o „aktiviranju eksplozivne naprave u ponedjeljak 20. prosinca, oko 7 sati“ koju je „nepoznati počinitelj podmetnuo ispred vrata u hodniku stana u kojem stanuje S. C.“, izvršenom očevidu, posjeti političkih, upravnih i pravosudnih dužnosnika „mjestu atentata“ i njihovim izjavama.

Iz citiranih novinskih članaka ne proizlazi niti jedan podatak koji bi potvrđivao osuđenikov alibi iznesen u njegovoj obrani, a koji bi ukazivao na to da u razdoblju od 3,50 sati do vremena kada je prešao na privremeno okupirano područje nije mogao počiniti kazneno djelo zbog kojeg je pravomoćno osuđen. U novinskom članku od 23. prosinca 1993. opravdano se upotrebljava izraz „nepoznati počinitelj“ s obzirom da se u to vrijeme još nije znalo tko je izvršio djelo, dok se u članku od 12. siječnja 1994., kao rezultat predistražnog postupka imenuje osuđenik kao osoba koja je osnovano sumnjiva za počinjenje djela i navodi da je, nakon počinjenja djela noću s 19. na 20. prosinca 1993., u jutarnjim satima ukradenim čamcem prešao Savu, što je utvrđeno i u sudskom postupku.

Iskaz svjedokinje S. T., majke osuđenika, dan izvanraspravno na zapisnik 29. studenog 2005., a u kojem tvrdi da je vidjela optuženika iz autobusa 20. prosinca 1993. iza 04,00 sata pokraj ceste obučenog u maskirnu uniformu kako nešto drži u ruci i kako je pored njega neki čamac, sud prvog stupnja nije prihvatio kao istinit s obzirom da je, unatoč prilici da to učini tijekom postupka, pa i kasnije, svjedokinja je svoj iskaz dala nakon dvanaest godina od počinjenja djela, a da nije mogla sudu objasniti zbog čega to nije učinila ranije. Rješenje prvostupanjskog suda br. Kv-194/05 od 7. prosinca 2005. kojim je odbijen raniji zahtjev osuđenika za obnovu postupka kao neosnovan s obrazloženjem da je iskaz svjedokinje nevjerodostojan i da ga je dala kako bi stvorila alibi svome sinu, potvrđeno je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 1082/05 od 18. siječnja 2007., tako se na taj iskaz osuđenik ne može pozivati.

I Kž 538/08-4

Konačno ni iskaz svjedoka D. Š. nije prikladan kao dokaz na temelju kojega bi se trebala dozvoliti obnova postupka, s obzirom da je svjedok na glavnoj raspravi potvrdio kako je osuđenika vidio ujutro 20. prosinca 1993. u 3,40 sati da odlazi svojim traktorom, a taj je iskaz sud prihvatio kao vjerodostojan i između ostalih dokaza na njemu zasnovao svoju odluku.

S obzirom na izneseno, navedeni novinski članci, čije se preslike nalaze u spisu, ne mogu se prihvatiti kao dokazi koji bi sami za sebe ili u svezi s drugim dokazima bili prikladni prouzročiti oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu. Stoga je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 409. st. 1. ZKP, pravilno odbacio zahtjev osuđenika.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. srpnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.