P-172/2024-21 · Trgovački sud u Pazinu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-172/2024-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO " B" BUZET, Buzet, Trg Fontana 7, OIB 21478675127, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa 6.469,63 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „MIRNA“ BUZET, OIB 21478675127 da isplati tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. ZAGREB, OIB 26187994862 iznos od 6.469,63 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 4.481,38 € od 22.07.2021. do isplate

- na iznos od 1.988,24 € od 12.10.2021. do isplate,

te da se do 31.12.2022. godine obračunavaju po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 625,00 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eura i zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe „po odluci suda“.

IV. Nalaže se tužitelju da umješaču u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 5. lipnja 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 6.469,63 eur u kojoj navodi da se 26. lipnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je pred vozilo marke „BMW X2“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala BG, a koja se kretala državnom cestom D-44 (Ponte Porton-Buzet) oko 300 metara prije naseljenog mjesta Rušnjak, sa područja lovišta tuženika iskočila divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Divljač da se udaljila s mjesta događaja u šumu, a o događaju je od strane dežurnog djelatnika Policijske postaje Buzet izviješteno lovačko društvo „Vepar“ Oprtalj.

2. Ističe da je pred naslovnim sudom podnio regresnu tužbu iz istog štetnog događaja protiv tuženika lovačkog društva „Vepar“ Oprtalj, u kojem postupku da je donesena prvostupanjska odbijajuća presuda posl. br. P-125/23 od 1. prosinca 2023. iz razloga što je to lovačko društvo istaknulo prigovor promašene pasivne legitimacije s obrazloženjem da se štetni događaj nije dogodio u području njegova lovišta. Obzirom da državna cesta D-44 (Ponte Porton-Buzet) predstavlja granicu između lovišta br.

XvIII/107 kojim gospodari i upravlja lovačko društvo „Vepar“ Oprtalj i lovišta br.

XVIII/108 kojim gospodari i upravlja lovačko društvo „Mirna“ Buzet, kojim upravlja

tuženik.

3. Vlasnik vozila reg oznake PU 107VE TD TD Vodoprivreda d.o.o. Buzet da je imao kod tužitelja sklopljen ugovor o kasko osiguranju za navedeno vozilo po polici osiguranja br. [broj police osiguranja], te da je tužitelj istome isplatio naknadu štete u iznosu od 6.469,63 eur na temelju računa za popravak vozila L.F. Auto d.o.o. Labin rč.br.

75/POSL2/1 od 10. kolovoza 2021.

4. Odgovornost tuženika da se temelji na odredbi čl. 75. Zakona o lovstvu prema kojem je lovoovlaštenik dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim mjerama, pa je tako lovoovlaštenik dužan ograditi zemljište ili upotrijebiti odgovarajuća zaštitna sredstva ili plašila u cilju sprječavanja štete od divljači. Nadalje, divlje životinje kao i divljač se smatraju opasnom stvari pa da se za štetu prouzročenu od strane divljači odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti. U sudskoj praksi da je zauzet stav da se za štete nastale uslijed naleta divljači na motorno vozilo koje se kreće po prometnici odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja upravlja i gospodari lovištem ima utvrđivati prema pravilima objektivne odgovornosti. Dakle, bez obzira na krivnju jer da se prema odredbi članka 1045. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje, odgovornost tuženika da proizlazi i iz odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojoj za štetu nastalu od divljači odgovara njezin vlasnik, odnosno na temelju odredbe članka 1066. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima umjesto vlasnika i isto kao on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da ju nadgleda, pa iz navedenih odredbi jasno proizlazi odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.

5. Isplatom iznosa od 6.469,63 eura temeljem ugovora o kasko osiguranju tužitelj da je temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika, obzirom da je za predmetnu nezgodu i nastanak štete odgovoran tuženik. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedene rasprave, donese presudu sadržaja kao u izreci.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2024. osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Prije svega, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika – nije pronađena. Ističe da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao ovlaštenika, da je potrebno prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač.

8. Uz to, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika. S tim u vezi, tuženik ističe kako je u Potvrdi MUP-a (prileži spisu) navedeno kako je „…o naletu na divljač izvješteno nadležno Lovačko društvo „Vepar“ iz Oprtlja, koje gospodari navedenim lovačkim područjem...“.

9. Obzirom na izneseno, da je razvidno kako tuženik nije lovoovlaštenik na području nastanka predmetnog štetnog događaja te ističe kako je nejasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj smatra tuženika odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu. Tužitelj da nije dokazao pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika.

10. Tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu. S tim u vezi, ističe da na dan i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Uz to, još se jednom osporava da bi do predmetnog štetnog događaja došlo naletom vozila na divljač, i to na području lovišta tuženika. Tuženik ponavlja kako je Zakon o lovstvu lex specialis te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa.

11. Dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, da bi se u konkretnom slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa da je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete da spadaju na teret onoga kome su se dogodile.

12. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, pravilno da je potvrdio i Visoki trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023.

13. Tuženik ističe kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako da isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr.

14. Osim navedenog, tuženik u odgovoru na tužbu u pogledu označavanja i opremanja ceste napominje da je isto u isključivoj nadležnosti osobe koja upravlja javnom cestom. Stoga se poziva na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi na cestama i druge propise. Kako je na dionici ceste na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja već bilo više naleta na divljač drži da osoba koja upravlja cestom propušta poduzeti adekvatne mjere radi sprječavanja prodora divljači na cestu. Tuženik je istaknuo prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača, tužiteljeva osiguranika za štetni događaj.

15. U odgovoru na tužbu predloženo je o parnici obavijestiti Euroherc osiguranje d.d. te konačno da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

16. Euroherc osiguranje d.d. u podnesku od 19. studenog 2024. očitovalo se da ima interes stupiti u ovu parnicu s obzirom na to da je na dan štetnog događaja bila na snazi polica osiguranja broj [broj police osiguranja]. Umješač se pridružio prigovorima i prijedlozima tuženika ali je pridodao da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1583/2024 od 14. listopada 2024. prihvaćen tužbeni zahtjev i u istoj presudi utvrđeno da je granica između lovišta XVIII/107 i XVIII/108 tok rijeke Mirne pa da je prometna nesreća nastala unutar lovnog područja kojim gospodari lovačko društvo „Vepar“. Zbog navedenog predloženo je odbiti tužbeni zahtjev i tužitelju naložiti da tuženiku i umješaču naknadi troškove postupka.

17. Na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2025. tužitelj je predložio donošenje odluke o prekidu postupka do donošenja odluke po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije koji je po podnesen u predmetu ovoga suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-123/2023. Tuženik i umješač usprotivili su se donošenju odluke kojom bi se odredio prekid postupka.

18. Rješenjem poslovni broj P-172/2024-15 donesenim na pripremnom ročištu prihvaćeno je sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik, kao lovoovlaštenik na području Republike Hrvatske, bio osiguranik toga društva po polici (list 232 spisa) čiji je predmet osiguranja bila građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači.

19. Na pripremnom ročištu održanom 6. lipnja 2025. tužitelj je uredio prijedlog za određivanje prekida postupka u ovoj pravnoj stvari na način da je predložio donošenje odluke o prekidu postupka do donošenja odluke po reviziji. Prijedlog tužitelja odbijen je u točki I. rješenja poslovni broj P-172/2024-17 donesenog na ročištu održanom 6. lipnja 2025.

20. Naime, uvidom u spis naslovnog suda poslovni broj P-125/2023 utvrđeno je da je tužitelj u tom predmetu podnio tužbu protiv tuženika Lovačkog društva „Vepar“, Oprtalj, radi isplate iznosa od 6.469,63 eura. U tužbi navodi da se 26. lipnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je pred vozilo marke BMW X2, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala PG, a koja se kretala državnom cestom D-44 (Ponte Porton – Buzet), oko 300 metara prije naseljenog mjesta Rušnjak, sa područja lovišta tuženika iskočila divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Tužitelj je stoga kao kasko osiguravatelj navedenog vozila po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] isplatio osiguraniku, trgovačkom društvu Vodoprivreda d.o.o., naknadu štete u iznosu od 6.469,63 eura, a koji iznos potražuje od tuženika Lovačkog društva Vepar jer isti gospodari lovištem iz kojeg je istrčala divljač. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-125/2023 od 1. prosinca 2023. odbijen je regresni zahtjev tužitelja da se (tamo) tuženiku lovačkom društvu „Vepar“ naloži da tužitelju isplati iznos od 6.469,63 eura na ime naknade štete. Međutim, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-1583/2024-2 od 14. listopada 2024. preinačio je presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-125/2023 od 1. prosinca 2023. i u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. Po primitku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tuženik lovačko društvo „Vepar“ i umješač podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije, a Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-1075/2025-2 od 25. ožujka 2025. dopustio je podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1583/2024-2 od 14. listopada 2024.

21. Iz iznesenog slijedi da je po regresnom zahtjevu tužitelja za naknadu štete iz istog štetnog događaja u pogledu kojeg je podnio tužbu protiv ovdje tuženika Lovačkog društva „Mirna“ donesena pravomoćna presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i Lovačkom društvu „Vepar“ naloženo plaćanje (i ovdje) utuženog iznosa od 6.469,63 eura. Odredbom članka 212. ZPP-a propisani su slučajevi u kojima se postupak prekida te ukoliko isti nastupe sud svojom odlukom samo deklaratorno utvrđuje da je nastupio prekid postupka. Međutim, odredbom članka 213. ZPP-a propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je 1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju; 2) odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije. Nadalje, isti članak propisuje da sud može odrediti prekid postupka: 1) ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna; 2) ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovorā Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva; 3) u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kad se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (glava tridesetdruga - b). Iz citiranih odredbi ZPP-a ne proizlazi da bi donošenje rješenja kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio o dopuštenju podnošenja revizije protiv presude drugostupanjskog suda u parničnom predmetu kojeg tužitelj vodi protiv drugog tuženika radi naknade štete iz istog štetnog događaja predstavljalo razlog za određivanje prekida postupka.

22. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to dokumentacije priložene uz tužbu - prijavu štete, izvid štete, račun za popravak, Uvjete za osiguranje automobilskog kaska, preglednu kartu zajedničkog lovišta, potvrdu MUP-a, policu osiguranja, naloge za doznaku, izjave o prijeboju, presliku vozačke dozvole, ugovor o produljenju ugovora o zakupu prava lova, ispis iz Službenih novina Istarske županije te fotografije (list 4-124 spisa) te je izvršen uvid u spis P-125/2023.

23. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 6.649,63 eura koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 26. lipnja 2021. naletom životinje na vozilo koje se kretalo dionicom ceste DC-44 (Ponte Porton-Buzet). Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo i to unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

25. Tuženik nije osporio nastanak štetnog događaja. Međutim, osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. U tijeku postupka umješač se pridružio navodima tuženika.

26. Čitanjem dokumentacije, isprava priloženih uz tužbu, utvrđeno je da se, sukladno navodima iz tužbe, 26. lipnja 2021. na dionici ceste DC-44 (Ponte Porton- Buzet) dogodila prometna nezgoda uslijed koje je oštećeno vozilo marke i tipa BMW X, registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja, kojim je upravljala Lada PG. Lada Uran nije bila pod utjecajem alkohola, a poduzetim izvidima nisu pronađeni tragovi i dokazi koji bi ukazivali na odgovornost vozačice. Policijski službenici utvrdili su da je na vozilu tužiteljeva osiguranika oštećen prednji odbojni, ukrasna maska, prednje desno putno svijetlo za maglu, prednji desni blatobran, poklopac motora, ukrasna plastika prednjeg desnog blatobrana i prednja desna vrata. O štetnom događaju obavijestili su Lovačko društvo „Vepar“. Tužitelj je spisu priložio dokaze od tomu da je izvršio obračun štete i izvršio isplatu osiguraniku.

27. Iz Ugovora o produljenju Ugovora broj 18008 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj XVIII/108 „MIRNA“ proizlazi da je tuženik lovozakupnik zajedničkog otvorenog lovišta broj XVIII/108 „MIRNA“. Međutim, kako je već navedeno, iz dokumentacije MUP proizlazi da je o štetnom događaju bilo obaviješteno Lovačko društvo „Vepar“ jer su policijski službenici utvrdili da je do štetnog događaja došlo na području zajedničkog otvorenog lovišta čiji je lovozakupnik Lovačko društvo „Vepar“, a ne ovdje tuženik. Iz spisu priloženog predmeta naslovnog suda poslovni broj P-125/2023, kako je već navedeno, proizlazi da je granica između lovišta broj XVIII/107 i XVIII/108 tok rijeke Mirne koji se nalazi istočno od mjesta prometne nesreće i da se stoga dionica ceste na kojoj je došlo do prometne nesreće u cijelosti nalazi unutar lovnoga područja čiji je lovozakupnik Lovačko društvo „Vepar“, a ne ovdje tuženik. Nadalje, ukazuje se da je spisu predmeta P-122/2023 priložena pregledna karta zajedničkog otvorenog lovišta XVIII/107 „Oprtalj“ (list 121 spisa predmeta P-125/2023) na kojoj je naznačeno mjesto Rušnjak te iz koje proizlazi da je dionica ceste na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja unutar zajedničkog otvorenog lovišta XVIII/107 „Oprtalj“.

28. Slijedom navedenog proizlazi osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a kako je odlučeno u točki I. izreke.

29. S obzirom na to da je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen osnovanim sud nije prihvatio i provodio druge dokaze predložene po strankama izuzev čitanja dokumentacije priložene spisu i uvida u spis naslovnog suda poslovni broj P- 125/2023.

30. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je u točki II. izreke priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura s PDV-om, koji se odnosi na troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura, u skladu sa Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa) u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, te 250,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 6. lipnja 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife. U dosuđenom iznosu troškova parničnog postupka obračunat je i porez na dodanu vrijednosti (članak 46. Odvjetničke tarife).

31. Tužitelju je u točki III. izreke odbijen više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu te trošak za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu „po odluci suda“ jer u pogledu tog troška nije određeno postavio zahtjev u smislu odredbe članka 64. stavka 2. ZPP-a.

32. Umješaču je u točki IV. izreke priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 19. studenog 2024., u skladu s Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, te trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife. Prihvaćen je i zahtjev umješača za plaćanje zateznih kamata počev od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.). U točki V. izreke odbijen je više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu.

U Pazinu 18. srpnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku,

- Tuženiku po punomoćniku,

- Umješaču na strani tuženika po punomoćniku.