I Kž-519/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 519/11-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. R. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 271 st. 1 u vezi čl. 263 st. 1 i 3 Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama opt. Ž. R. i opt. L. B. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. prosinca 2010 godine br. K-90/08, u sjednici održanoj 24. rujna 2013 godine u prisutnosti opt. Ž. R. i njegovog branitelja B. M. odvjetnika iz S., te branitelja L. B., B. M. odvjetnika iz S.,

r i j e š i o j e:

I Povodom žalbi opt. Ž. R. i opt. L. B. a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod t. I žalbe opt. Ž. R. i opt. L. B. su bespredmetne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu proglašeni su krivima opt. Ž. R. i opt. L. B. zbog kaznenog djela iz čl. 271 st. 1 u vezi čl. 263 st. 1 i 3 KZ/97, te je opt. Ž. R. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a opt. L. B. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju čl. 63 KZ/97 opt. Ž. R. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru od 1. do 25. srpnja 2008 godine, a opt. L. B. vrijeme koje je proveo u pritvoru od 3. do 25. srpnja 2008 godine.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. Ž. R. po branitelju B. M. , odvjetniku iz S. i opt. L. B. po branitelju B. M. , odvjetniku iz S..

I Kž 519/11-6

Opt. Ž. R. navodi u žalbi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da prvostupanjsku presudu preinači u odluci o kazni na način da primjenom odredbi o ublažavanju kazne, optuženika osudi na kaznu zatvora u znatno kraćem trajanju.

Ujedno je u žalbi zatražio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno na način da su pozvani optuženik i njegov branitelj, pa su sjednici vijeća bili prisutni opt. Ž. R. i njegov branitelj B. M.1 , odvjetnik iz S..

Opt. L. B. u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da prvostupanjsku presudu preinači u odluci o kazni na način da primjenom odredbi o ublažavanju kazne, optuženika osudi na kaznu zatvora u znatno kraćem trajanju.

Ujedno je u žalbi zatražio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno na način da su pozvani optuženik i njegov branitelj, pa je sjednici vijeća bili prisutan branitelj B. M.2 , odvjetnik iz S., dok ovaj optuženik osobno nije pristupio unatoč uredno primljenom pozivu.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

U skladu s odredbom čl. 373 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu ZKP/97) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje.

U skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji sjednici nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti.

Žalbe su bespredmetne.

Odluka po službenoj dužnosti.

Iako se u obje žalbe navodi da se optuženici žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, razlozi u obje žalbe odnose se isključivo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, sud drugog stupnja ispitao je u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97 po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu te je utvrđeno da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97, jer obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, nejasni su i u međusobnom proturječju, te postoji proturječje između razloga presude i njene izreke.

I Kž 519/11-6

U obrazloženju presude reproduciraju se obrane optuženika i iskazi svjedoka, pri čemu se navodi da je ocijenjen svaki dokaz pojedinačno, iako je nakon toga izostala njihova analiza i ocjena, pa je tako ostalo nejasno koje dokaze je sud cijenio vjerodostojnima i za koje je činjenice prvostupanjski sud uzeo da su utvrđene. Naime, iz djelomično nejasnog obrazloženja proizlazilo bi da sud prihvaća, ali samo parcijalno iskaze pojedinih svjedoka, pri čemu ne analizira niti ocjenjuje obrane optuženika, a niti iskaze svjedoka, čije iskaze prethodno citira kronološkim redom. Pritom se ne navodi jasno, na osnovi kojih dokaza sud nalazi utvrđenima činjenice iz izreke presude, a koje trebaju odgovarati pravnom opisu djela za koje su optuženici proglašeni krivima.

Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela opće opasne radnje za koje su optuženici proglašeni krivima navodi se kako su opt. Ž. R. i opt. L. B. bili svjesni da ispaljivanjem više hitaca iz pištolja mogu pogoditi više osoba, što je imalo za posljedicu nanošenje teške tjelesne ozljede. Međutim, u obrazloženju prvostupanjske presude navodi se kako su „optuženici svjesno pucali prema oštećenicima koji su se nalazili u grupi s drugim osobama htijući teško tjelesno ozlijediti“. Iz takvog obrazloženja proizlazilo bi da je kod optuženika postojala izravna namjera za nanošenje teške tjelesne ozljede upravo navedenim oštećenicima koji su se nalazili u grupi, što je bitno obilježje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99 st. 1 KZ/97 na štetu S. U., odnosno kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 99 st. 1 u vezi čl. 33 KZ/97 na štetu B.

B., a ne kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263 st. 1 i 3 KZ/97, koje za posljedicu ima tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe iz čl. 271 st. 1 KZ. Također postoji proturječje i u zaključku koje prethodi, pa se tako navodi ni opt. L. B., „a prije toga ni Ž. R. nisu smjeli posezati za oružjem, te pucati u smjeru više osoba budući da su bili svjesni kako mogu nekoga teško tjelesno ozlijediti“, da bi zatim uslijedila konstatacija kako su oni htjeli teško tjelesno ozlijediti upravo ove „mladiće s kojima su se sukobljavali“.

Pritom nije obrazloženo zbog čega prvostupanjski sud smatra da su optuženici namjeravali nanijeti teške tjelesne ozljede upravo ovim oštećenicima koje su i ozlijedili, posebno iz razloga što ovoj konstataciji u obrazloženju prethodi zaključak kako je došlo do „masovne tučnjave“ u kojoj je L. B. izvukao u početku „ deblji kraj“. Prema tome, nejasno je iz obrazloženja presude da li prvostupanjski sud smatra da su optuženici pucanjem iz pištolja doveli u opasnost živote i tijela više ljudi (po svjedocima radilo se o tučnjavi 30 do 40 ljudi) ili su namjeravali ozlijediti samo dvojicu oštećenika kako se to između ostalog navodi u razlozima prvostupanjske presude.

Pritom je konstatacija o namjeri da se teško ozljede upravo ova dvojica oštećenika, u proturječju s izrekom presude, budući da se u činjeničnom opisu djela navodi „svjestan da na taj način može pogoditi i ozlijediti nekog od prisutnih što se i dogodilo“, a takav zaključak je također u suprotnosti s citiranim iskazom ošt. S. U. u obrazloženju presude koji navodi da u tučnjavi uopće nije sudjelovao, a koji iskaz se uopće ne uzima u obzir niti analizira u odnosu na utvrđene činjenice.

Stoga je zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka valjalo po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu, dok su žalbe optuženika koje su podnesene iz drugih žalbenih osnova, za sada bespredmetne.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, nakon što ponovno provede sve do sada provedene dokaze, temeljitom analizom i ocjenom dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i izvesti valjane zaključke, koje će jasno obrazložiti u svim odlučnim

I Kž 519/11-6

činjenicama i na taj način otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 24. rujna 2013 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.