Gž-1379/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž 1379/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. N., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz D. M., protiv tuženika A. L. d.d. OIB: ... Z., (ranije S. O. d.d. Z. OIB: ...), zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u O. G. & partneri iz Z., P. O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-346/2016-20 od 16. travnja 2018., 18. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-346/2016-20 u točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. N. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. L. d.d. Z., da tužitelju M. N. na ime naknade štete isplati iznos od 15.600,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koja kamata teče od 22. ožujka 2013., kao dana podnošenja zahtjeva do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 8.500,00 kn (osamtisućapetstotinakuna) zajedno sa zateznim kamatama prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima koja kamata teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15. dana."

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana dok je točkom III. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog kao neosnovan. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se prihvati žalba, s obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, jer je ocijenio tuženikov prigovor osnovanim, da drugostupanjski sud prihvati žalbu u cijelosti ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da sam preinači pobijanu presudu na način da dosudi tužitelju u cijelosti iznos zatražen tužbom.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14.

Iz postupka proizlazi:

- da je tužitelj kao radnik K. d.o.o. iz B., ozlijeđen u nesreći koja se dogodila 7. svibnja 2012. te da je Županijski sud u Osijeku svojom presudom Gž-1959/2015-2 od 21. travnja 2016. pravnom predniku tuženika S.O. d.d., kao osiguravatelju tužiteljeva poslodavaca, na ime imovinske i neimovinske štete, naložio da tužitelju isplati ukupan iznos od 46.931,45 kn s odgovarajućom kamatom

- da je tužitelj kao radnik tvrtke K. d.o.o. bio osiguran od posljedica od nesretnog slučaja po polici broj ....,

- da je tuženik tužitelju 22. ožujka 2013. ponudio isplatu iznosa od 4.000,00 kn te dnevnu naknadu u iznosu od 550,00 kn koju ponudu tužitelj nije prihvatio,

- da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano, odnosno, završeno u studenom 2012.,

- da je tužitelj bio u bolnici od 7. svibnja od 18. svibnja 2012.,

- da je nastupila zastara potraživanja.,

- da ponudom za sklapanje nagodbe nije prekinuta zastara,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. prosinca 2016.

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

Odredbom članka 234. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO ) tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za 5, a iz ostalih ugovora o osiguranju za 3 godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

U konkretnom slučaju tužiteljeva tražbina zastarila je protekom 3 godine od proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo, dakle zastarni rok počeo je teći 1. siječnja 2013.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj sud utvrđuje da samom činjenicom što je tuženik tužitelju ponudio mogućnost sklapanja nagodbe ne znači i priznanje duga.

Ponuda tuženika za sklapanje izvansudske nagodbe od 7. siječnja 2013. i 22. ožujka 2013., je samo prijedlog da se sklopi izvansudska nagodba, koju tužitelj nije prihvatio, stoga se taj prijedlog ne može smatrati pravno relevantnim aktom o priznanju duga u smislu odredbe članka 387. ZOO-a, jer priznanje duga treba biti jasno, određeno i bezuvjetno, a prijedlog za sklapanje sudske nagodbe sve do momenta njegovog prihvaćanja, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, sadrži određen stupanj neizvjesnosti, pa se ne može smatrati priznanjem duga nego predstavlja kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio tek ponudu za rješavanje određenog spornog odnosa.

Kako u žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja to je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

U Splitu 18. prosinca 2018.

Sudac:

Denis Pancirov Parcen, v.r.