Rev-x-340/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 340/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. P. iz B. M., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz V., protiv tuženika-protutužitelja B. M. iz B. M., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. F. i D. K., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u O., radi naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1172/09 od 23. travnja 2009., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-394/97 od 2. veljače 2009., u sjednici održanoj 18. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Međupresudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju otuđenjem i uništenjem stvari i to:

- u dječjoj sobi I: regal „Lesnina“, stolić, knjige – opća enciklopedija, vojna enciklopedija i medicinska enciklopedija, glazbena linija „Sharp“, projektor 8 mm „Phillips“, na, kamera 8 mm „Sharp“, TV color računalo „Commodore“, klarinet, gitara – klasič

„Gorenje“ (ekran 52 cm)

- u dječjoj sobi II: spavaća soba „Oriolik“, kožna garnitura „Oriolik“

- u spavaćoj sobi: starinski kreveti i dva ormara

- u dnevnoj sobi: regal s barom „Lesnina“ (dužine 3,6 m), fotelja, tabure, stol sa staklenom plohom, TV color „EI Niš“ (ekran 72 cm)

- u radnoj sobi: regal, kauč, radni stol, pisaći stroj „Olimpia“

- u trpezariji: vitrina, stol i šest stolica, trosjed, električna peć, konvektor na vodu (centralno)

- u kuhinji: kuhinjski elementi donji „Geli“, hladnjak mali „Gorenje“ 235 l, stroj za pranje posuđa „Gorenje“, hladnjak-ledenica (škrinja) „Gorenje“ 420 l i hladnjak (ladičar) „Gorenje“ 240 l, kombinirani štednjak „Gorenje“

- u kupaonici: sanitarna oprema

- električni aparat za zavarivanje „Varstroj Lendava“ (trofazni), motorna pila „Partner“ i motorna pila „Husgvare“

- bicikl „Rog“, bicikl „Poni“, motocikl „Tomos“ automatik, motocikl „Tomos“ Tori

- kombi „IMV“ 2200 D

II/ Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za naknadu štete radi otuđenja dvosjeda, trosjeda, perilice za rublje „Gorenje“ i traktor „Tomo Vinković“ neosnovan.

III/ Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

IV/ Odluka o protutužbenom zahtjevu i troškovima postupka ostavlja se za kasniju odluku.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena međupresuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže revizijskom sudu da prihvati reviziju i preinači odluke nižestupanjskih sudova u pravcu da se odbije tužbeni zahtjev i odluči o troškovima cijelog postupka ili da nižestupanjske odluke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi donošenja pravilne i zakonite presude. Tuženik je popisao troškove revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju tuženika-protutužitelja odbaci kao nedopuštenu, odnosno odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Neosnovano tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nižestupanjske odluke sadrže jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između razloga nižestupanjskih odluka i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tuženik-protutužitelj 31. prosinca 1991. uselio u kuću tužitelja-protutuženika na adresi B. M., …, a koju je prethodno tužitelj 20. prosinca 1991. napustio samo s osobnim stvarima, ostavivši u kući svoje stvari pobliže opisane pod toč. I. izreke međupresude,

- da je tuženik-protutužitelj u kuću uselio bespravno i da je u istoj zatekao tužiteljeve- protutuženikove stvari kojima se koristio do 12. lipnja 1998. kada je istu napustio,

- da u predmetnoj kući kroz 10-ak dana napuštenosti iste (razdoblje od 20. do 31. prosinca 1991.) treće osobe nisu boravile u kući, niti su kroz navedeno vrijeme otuđene stvari tužitelja-protutuženika, a u kuću useljene stare stvari,

- da povratkom tužitelja-protutuženika u kuću (1998.) njegove stvari iz toč. I. izreke međupresude, u kući nisu zatečene – „ne postoje“.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da tuženik-protutužitelj nije u odnosu na stvari vlasništvo tužitelja-protutuženika postupao pažnjom dobrog domaćina (čl. 18. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), pa jer su iste za vrijeme kada je tuženik-protutužitelj bespravno koristio predmetnu kuću nestale i uništene, da je upravo tuženik-protutužitelj odgovoran za naknadu štete (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZOO-a) nastalu tužitelju-protutuženiku otuđenjem i uništenjem njegovih stvari pobliže označenih u toč. I. izreke međupresude, donesene pozivom na odredbu čl. 330. st. 1. ZPP.

Odredbom čl. 330. ZPP propisano je: „Ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo u osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda).

Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.“

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno je i po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud ocijenio pravilnom međupresudu suda prvog stupnja pod toč. I. izreke, kojom je odlučeno o utemeljenosti osnove tog dijela tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 154. st. 1. ZOO propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi izuzev ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok iz odredbe čl. 155. ZOO proizlazi da šteta predstavlja umanjenje nečije imovine.

Prema tome, u okolnostima konkretnog slučaja, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik-protutužitelj koji je bez valjane pravne osnove uselio u kuću tužitelja- protutuženika 1991., te istu koristio do 1998. zajedno sa stvarima tužitelja-protutuženika pobliže navedenim u toč. I. izreke međupresude, a koje stvari po svom opisu i funkciji ne odstupaju od opremljenosti prosječnog obiteljskog domaćinstva, odgovoran za štetu tužitelju- protutuženiku koji po povratku u kuću (1998.) iste nije zatekao u kući, pa je neodlučno jesu li navedene stvari otuđene ili uništene. Naime, činjenica da „sporne stvari“ tužitelja-protuženika u kući nisu zatečene (ne postoje), predstavlja umanjenje njegove imovine, a to u smislu odredbe čl. 155. ZOO predstavlja štetu.

Revizijski prigovori u osnovi se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu izvedenih dokaza, a to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

Obzirom na izloženo, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZOO) kada su utvrdili da je tuženik-protutužitelj odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju-protutuženiku otuđenjem i uništenjem stvari pobliže navedenih pod toč. I. izreke međupresude (čl. 330. st. 1. ZPP).

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo reviziju tuženika-prvotužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. siječnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.