Rev-1564/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1564/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, protiv tuženika P. M. iz S., koga zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-22/11 od 10. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Splitu poslovni broj P2-6509/09 od 5. studenog 2010., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-22/11 od 10. siječnja 2013. i presuda Općinskog suda Splitu poslovni broj P2- 6509/09 od 5. studenog 2010., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda suda kojom je suđeno:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. pod br. Ovrv-2509/07 od 2. srpnja 2007. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 11.982,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki iznos pojedini mjesečni iznos najamnine-naknade za korištenje stana teku od dana dospijeća do isplate, a kako slijedi:

- 07/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. srpnja 2004. do dana isplate,

- 08/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. kolovoza 2004. do dana isplate,

- 09/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. rujna 2004. do dana isplate,

- 10/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. listopada 2004. do dana isplate,

- 11/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. studenog 2004. do dana isplate,

- 12/2004 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. prosinca 2004. do dana isplate,

- 01/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. siječnja 2005. do dana isplate.

- 02/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. veljače 2004. do dana isplate,

- 03/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. ožujka 2005. do dana isplate,

- 04/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. travnja 2005. do dana isplate,

- 05/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. svibnja 2005. do dana isplate,

- 06/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. lipnja 2005. do dana isplate,

- 07/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. srpnja 2005. do dana isplate,

- 08/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. kolovoza 2005. do dana isplate,

- 09/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. rujna 2005. do dana isplate,

- 10/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. listopada 2005. do dana isplate,

- 11/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. studenog 2005. do dana isplate,

- 12/2005 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. prosinca 2005. do dana isplate,

- 01/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. siječnja 2006. do dana isplate,

- 02/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. veljače 2006. do dana isplate,

- 03/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. ožujka 2006. do dana isplate,

- 04/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. travnja 2006. do dana isplate,

- 05/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. svibnja 2006. do dana isplate,

- 06/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. lipnja 2006. do dana isplate,

- 07/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. srpnja 2006. do dana isplate,

- 08/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. kolovoza 2006. do dana isplate,

- 09/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. rujna 2006. do dana isplate,

- 10/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. listopada 2006. do dana isplate,

- 11/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. studenog 2006. do dana isplate,

- 12/2006 za iznos od 399,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 15. prosinca 2006. do dana isplate,

kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 475,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 2. srpnja 2007. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik ističući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu revident, ujedno, postavlja materijalnopravno pitanje koje je prema njegovoj ocjeni važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, podredno da ju ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. S druge strane, revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP se može podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovog članka. Kako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP (kada je dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP), to je reviziju tužitelja valjalo ispitati kao tzv. redovnu reviziju po čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu mjesečnih iznosa najamnine s osnova bespravnog korištenja nacionaliziranog stana u S. od strane tuženika, u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 31. studenog 2006., koji stan je u zemljišnoj knjizi upisan kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja Grada Splita, a u odnosu na koji stan tuženik tvrdi da je vlasništvo Republike Hrvatske po čl. 77. Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) pa da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati tražene iznose.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tuženik u navedenom razdoblju bio u posjedu predmetnog stana bez pravne osnove te da u odnosu na predmetni stan bivši vlasnik nije bio postavio zahtjev za naknadu sukladno Zakonu o naknadi pa da, posljedično, nije doneseno posebno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske, u skladu sa čl. 47. Zakona o naknadi.

Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP) i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 u dalje: ZOO), smatrajući da se tuženik neosnovano obogatio za visinu najamnine koju bi inače trebao platiti tužitelju za korištenje predmetnim stanom nad kojim tužitelj ima pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, dok je drugostupanjski sud potvrdio izreku prvostupanjske presude, ali s obrazloženjem da se radi o upotrebi tuđe stvari u svoju korist, po čl. 219. ZOO. Pritom drugostupanjski sud smatra da se o stjecanju vlasništva Republike Hrvatske ex lege po čl. 77. Zakona o naknadi može govoriti samo ako postoji odgovarajuće rješenje u kojemu bi navedeno bilo deklarirano, kojega u konkretnom slučaju nema pa je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije odbijen kao neosnovan.

Navedena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u pogledu stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnom stanu ne mogu se prihvatiti kao pravilna pa posljedično tome niti zaključak nižestupanjskih sudova je li Grad Split aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

U pravu je revident kada tvrdi da nije potrebna odluka nadležnog tijela deklaratornog karaktera da bi Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva po čl. 77. Zakona o naknadi, te da je pogrešno odbijen prigovor promašene aktivne legitimacije samo po osnovi toga što nije doneseno rješenje u vezi povrata predmetne nekretnine, sukladno Zakonu o naknadi.

Međutim, pravo na naplatu naknade za bespravno korištenje tuđe nekretnine ne izvire samo iz vlasničkopravnog statusa nad tom nekretninom, već ono može izvirati iz drugih odnosa kao što je, primjerice, ranije stanarsko pravo koje se stjecalo ishođenjem odluke nadležnog tijela za dodjelu tog prava po Zakon o stambenim odnosima (od prvog koji je objavljen još u Službenom listu SFRJ broj 16/59, pa do kasnijih iz 1974, 1985. itd.), iz kojega se kasnije izvodilo pravo stanovanja sa zaštićenom najamninom po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92 - pročišćeni tekst, 46/92, 49/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02).

Nadalje, institucionalni okvir upravljanja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 45/10) činili su Vlada Republike Hrvatske, Povjerenstvo za upravljanje imovinom Vlade Republike Hrvatske, Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, tijela državne vlasti Republike Hrvatske, te pravne i druge osobe koje posjeduju, koriste ili upravljaju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Zakonodavni okvir kojim je regulirano upravljanje tim nekretninama čine ZVDSP, te Zakon o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 101/98, 15/00, 117/01, 199/03 i 30/04), Odluka o davanju ovlaštenja Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom za raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske do određenog iznosa odnosno za obavljanje određenih poslova vezanih uz imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 21/04), kao i drugi podzakonski akti. U skladu s odredbom čl. 35. t. 2. ZVDSP, stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaže, upravlja i koristi se Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno tijelo ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Vlada Republike Hrvatske odlučuje o stjecanju, otuđenju, davanju u zakup ili na korištenje, odnosno privremenu uporabu, određuje namjenu državne imovine, te obavlja druge vlasničke ovlasti na imovini Republike Hrvatske pojedinačne vrijednosti iznad 10.000.000,00 kn.

U nižestupanjskim odlukama izostalo je utvrđenje o činjenicama na temelju kojih bi se nedvojbeno moglo ocijeniti je li ili nije na predmetnom stanu postojao kakav drugi pravni odnos između stranaka, neovisan o vlasničkopravnom statusu nekretnine, kao što je stanarsko pravo (i je li tuženik ili nije, u tom smislu, ishodio odluku o stjecanju stanarskog prava tada nadležnog organa za dodjelu tog prava te je li možebitno postojala suglasnost (barem prešutna) za izvršavanje prava i obveza koja proizlaze iz stanarskog prava), kao niti postoji li druga pravna osnova na temelju koje bi tužitelj bio aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, a u smislu ranije izloženih propisa.

Zbog pogrešne primijene materijalnog prava, niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu utvrdili sve činjenice odlučne za odluku o postavljenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari pa ne postoje uvjeti za preinačenje presude, već je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi ispitati naprijed navedene okolnosti potom i donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu.

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.