Rev-54/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-54/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u I., protiv tuženika škola Z., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u I., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2000. godine broj Gž-1699/99 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-949/98 od 8. siječnja 1999. godine, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Imotskom broj P-949/98 od 8. siječnja 1999. godine usvojen je tužbeni zahtjev, te je odlučeno o poništenju natječaja tužene osnovne škole raspisanog za upražnjeno radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, a koji je objavljen u Dnevnom listu S. 5. rujna 1998. godine, usvojen je nadalje zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 10. listopada 1998. godine, te za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i obvezan je tuženik da tužitelja vrati na posao i rasporedi ga na poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture.

Istom je odlukom tuženik obvezan na nakadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 976,00 kn.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2000. godine broj Gž- 1699/99 odlučeno je:

“Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod toč. II, III i IV izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu Ur.br: 212926-01-

98-01, Klasa: 602-01-98-01-98 od 10. listopada 1998. godine za utvrđenje da radni odnos zaposlenika P.P. kod tuženika nije prestao, za obvezivanje tuženika da tužitelja vrati na posao u roku od 8 dana i rasporedi ga na poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, te za naknadu parničnog troška. Istom je odlukom ukinuta pobijana presuda u dijelu kojim je usvojen zahtjev tužitelja za poništenje natječaja tužene škole Z. koji je raspisao školski odbor za upražnjeno radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, a koji je objavljen u listu S.

5. rujna 1998. godine i u tom dijelu tužba odbacuje.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i poništi odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž-1699/99 od 21. srpnja 2000. godine.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 – dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 10. listopada 1998. godine, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika i vraćanje tužitelja na rad. Pravilna je odluka drugostupanjskog suda i u odnosu na zahtjev tužitelja za poništenje natječaja tužene škole Z. za upražnjeno radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, a koji je bio objavljen u Službenom listu S. 5. rujna 1998. godine, jer tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a time što je drugostupanjski sud odbacio tužbu umjesto da je odbio tužbeni zahtjev nije suđeno na štetu tužitelja.

Tužitelj je u tužbi naveo da je djelatnik tužene od 13. rujna 1993. godine i to kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, međutim, da mu je tužena dostavila otkaz ugovora o radu. Dodao je da je kod tužene u radnom odnosu na određeno vrijeme preko pet godina a na istom radnom mjestu.

Tužbom je tražio da se poništi natječaj tužene objavljen u listu S. od 5. rujna 1998. godine, da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad.

U postupku je utvrđeno da je tužena s tužiteljem 13. rujna 1993. godine zaključila ugovor na određeno vrijeme, a da se radilo o zamjeni radnika koji je prešao u drugu školu, pa da je radno mjesto bilo upražnjeno već 13. rujna 1993. godine kada je tužitelj zaključio prvi ugovor o radu na određeno vrijeme. Tužena je nadalje kontinuirano zaključivala ugovore na određeno vrijeme sa tužiteljem.

Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan pozivom na odredbu čl. 10. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95), jer da je tužena zaključila s tužiteljem ugovor na određeno vrijeme, a što nije smijela u neprekidnom razdoblju dužem od tri godine.

Drugostupanjski sud, međutim, ocijenjuje da iz sadržaja ugovora o radu proizlazi da je volja ugovornih stranaka bila upravljena na to da se tužitelja primi na rad privremeno i da tužitelj ne može s uspjehom tražiti poništenje odluke o otkazu jer da se radi o odluci kojom se konstatira da su ispunjeni uvjeti za prestanak radnog odnosa budući da je isteklo vrijeme na koje je radni odnos bio određen.

U odnosu na zahtjev tužitelja za poništenje natječaja kojeg je raspisao tuženik radi popune upražnjenog radnog mjesta učitelja tjelesne i zdravstvene kulture drugostupanjski sud nalazi da tužitelj za isticanje takvog zahtjeva nema pravnog interesa.

U pravu je tužitelj kada u reviziji ističe da je pogrešan pravni stav drugostupnjskog suda kada ocijenjuje da tužitelj nema pravnog interesa za poništenje natječaja, jer je natječaj odlučivao o radnom mjestu na kojem je radio tužitelj.

Međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda je zakonita, jer sama činjenica da je tužitelj bio na radu kod tužene na određeno vrijeme nije razlog da tužitelj traži poništenje natječaja.

Pravilna je odluka drugostupanjskog suda u i odnosu na poništenje odluke o otkazu. Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da se radi samo o deklaratornoj odluci.

Naime, kada je tužitelj imao zaključen ugovor o radu 1. rujna 1998. godine na određeno vrijeme onda je radni odnos tužitelju prestao istekom vremena na koje je radni odnos bio određen, a ne pobijanom odlukom.

Kada je radni odnos tužitelju zakonito prestao nije osnovan niti zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 21. lipnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.