Criminal liability of hunting organization for wild boar damage upheld; driver's negligence rejected.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the defendant's revision against a lower court ruling that ordered compensation for vehicle damage caused by a wild boar. The court found the hunting organization liable under the Hunting Act because the boar appeared on non-breeding grounds, while the driver was not at fault for hitting the animal despite driving at the legal speed limit. Consequently, the revision was rejected as unfounded since no significant procedural violation or error in applying substantive law occurred.
Legislator headnote
AI generatedčl. 69. st. 3. Zakona o lovstvu; čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima: An organization managing a hunting ground is liable for damage caused by wild boars on non-breeding areas, and joint liability is not established if the victim's conduct did not contribute to the damage.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 716/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.L. iz T. br. ..., kojega zastupa punomoćnik S.V., odvjetnik iz V., protiv tuženika LD B. iz V., kojega zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik iz P.S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 9. rujna 1993. broj Gž-1476/93- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 4. lipnja 1993. broj P-33/93-8, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 1996.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženik obvezan da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 6.587,50 kn (ranije 6,587.500 HRD) sa zakonskom zateznom kamatom od 4.6.1993. do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.599,50 kn (ranije 1,599.500 HRD).
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška, a podredno da se ukinu presude sudova nižeg stupnja i predmet vrati na ponono odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), jer je ocijenio žalbene navode odlučne za donošenje zakonite presude u ovom sporu.
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:
Dana 7.11.1992. oko 22,40 sati u mjestu K. došlo je do prometne nesreće na način, da je vozač osobnog automobila upravljajući vozilom brzinom 60 km/h sa desne strane ceste na pojavu divljih svinja pokušao izbjeći nalet na svinje kočenjem, ali u tome nije uspio već su vozilom zahvaćene divlje svinje od kojih je jedna svinja oko 150 kg odbačena u jarak, gdje je ostala ležati. Prema mišljenju vještaka za promet vozač je mogao izbjeći nalet na divlje svinje da je vozio brzinom od 50 km/h.
Tuženik je vršio odstrijel divljih svinja u svom lovištu u lovno ekonomskoj godini od 1986/1987. do 1990/1991., a navedeno selo nalazi se na području lovišta tuženika.
S obzirom na utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su utvrdili odgovornost tuženika za spornu štetu primjenom odredbe čl. 69. st. 3. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 25/76). Prema navedenoj odredbi za štetu koju učini divlja svinja na površinama na kojima se ne može uzgajati odnosno držati ta divljač u smislu čl. 4. ovoga zakona (površina na kojima se može uzgajati divlja svinja), odgovorna je organizacija koja gospodari lovištem na kojem je učinjena šteta, time da ima pravo lova bez obzira na lovostaju i korištenje te divljači i njenih dijelova.
Dakle, za odgovornost tuženika u smislu navedenog propisa nije odlučno da li divlja svinja stalno živi u lovištu tuženika kako to u svojoj reviziji navodi tuženik smatrajući da je za spornu štetu odgovorno lovačko društvo u kojem divlja svinja ima svoje stanište.
Sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili da nije osnovan prigovor podijeljene odgovornosti stranaka za spornu štetu u smislu odredbe čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, jer vozač svojim ponašanjem nije pridonio nastanku štete. Naime, divlje svinje pojavile su se iznenada sa desne strane ceste i vozač kočenjem nije mogao izbjeći nalet na njih, a vozio je dozvoljenom brzinom.
Visina štete na vozilu utvrđena je vještačenjem i protiv nje u reviziji nema izričitog prigovora.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).
U Zagrebu, 31. siječnja 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
/Štefica Klepac/