I Kž-734/2004-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 734/04-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. R., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Puli od 17. svibnja 2004., br. K-15/04, u sjednici održanoj 7. studenoga 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić te branitelja optuženika D. Š., odvjetnika iz P., kao i samog optuženika,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. D. R., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba državnog odvjetnika, za sada, je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli proglašen je krivim opt. D. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato i vrijeme zadržavanja dana 4. kolovoza 2003.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je u obavezi i da nadoknadi trošak kaznenog postupka u iznosu označenom u izreci presude.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. R., osobno, i po branitelju D. Š., odvjetniku iz P., iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinači i optuženika oslobodi optužbe.

I Kž 734/04-7

Žali se i državni odvjetnik iz žalbene osnove odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati te postupi sukladno njegovu prijedlogu a žalba optuženika da se odbije kao neosnovana.

Na zahtjev optuženika sadržan u žalbi njegova branitelja, na temelju čl. 374. st. 1. ZKP o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj, koji su i sjednici nazočili, uz uvodno naznačenu zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika zbog žalbene osnove odluke o kazni, za sada, bespredmetna.

Cijenivši žalbene navode optuženika, kako u osobnoj žalbi, tako i žalbi po branitelju, te stanje spisa, posebno ovjerenu izjavu presumptivnog svjedoka I. P. koja je dana u vidu ovjerene izjave putem javnobilježničkog ureda M. T.-P. iz P., u žalbenom postupku, ovaj drugostupanjski sud nalazi da činjenično stanje, glede odlučne činjenice, tko je vlasnik opojne droge kokaina, nije u potpunosti utvrđeno.

Iz sadržaja ovjerene izjave proizlazi da presumptivni svjedok I. P. potvrđuje autentičnost pisma od 23. ožujka 2004., pri čemu je izričita da su podaci u pogledu njenog boravka u U., kao i korištenje stana, te osobnog automobila optuženika, istiniti, dok se u pogledu odlučne činjenice, vlasništva opojne droge kokaina, koji je pronađen u stanu i osobnom automobilu optuženika, ne izjašnjava.

S obzirom na naprijed izloženi sadržaj izjave, u pravu je optuženik kada ističe da iz do sada provedenih dokaza ne proizlazi s potpunom sigurnošću da je optuženik počinitelj odnosnog teškog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, radnjom neovlaštenog posjedovanja radi prodaje iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ.

Pritom sud drugog stupnja prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđene i obrazložene različitosti u obranama opt. D. R. u istrazi i na glavnoj raspravi, a sada i u osobnoj žalbi ovog optuženika.

Važno je naglasiti da u istrazi optuženik nije htio odgovoriti na pitanje istražnog suca tko je vlasnik opojne droge kokaina pronađene u njegovu stanu i osobnom automobilu, jednako kao i na daljnje pitanje, u kojim se okolnostima opojna droga našla u njegovu stanu (i automobilu), kao i sa kojom je svrhom droga nabavljena.

Istovremeno, na glavnoj raspravi optuženik je izričit u svojoj obrani da droga nije njegovo vlasništvo, a u svom stanu našao se tek oko 3-4 sata izjutra na dan događaja, gdje je i

I Kž 734/04-7

zatečen po djelatnicima policije, time da je potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju droge, kako one droge nađene u stanu (četiri paketića), tako i droge nađene u automobilu (pet paketića). Isto tako, u svojoj obrani na glavnoj raspravi tvrdi da su se njegovi prijatelji, svjedok N. I. i K. O. našli ispred njegova stana u trenutku kada je iz njega izlazila I. P. (koju su njih oboje od ranije poznavali), koja im je pritom rekla da je opojna droga kokain njezina.

U svom svjedočkom iskazu svjedok N. I. tvrdi suprotno tj. da nije imao nikakvih saznanja o vlasništvu opojne droge, o kojoj bitnoj okolnosti je saznao tek pred zimu 2003. kada je u dva-tri navrata razgovarao s I. P. u P. o pronalasku opojne droge u stanu i automobilu optuženika.

Istovremeno, u osobnoj žalbi optuženika o toj važnoj činjenici optuženik sada iskazuje drugačije, i tvrdi da su svjedok N. I., kao i njegov prijatelj K. O. bili nazočni zajedno pri izlasku I. P. iz njegova stana. Pritom je ona presumptivna svjedokinja K. O. rekla da je droga njena, o kojoj je činjenici K. O. naknadno upoznao svjedoka N. I.

Izložene različitosti obrane su u toj mjeri bitne, da će pri pravnoj ocjeni vjerodostojnosti obrane optuženika, o njima sud prvog stupnja morati voditi računa.

Isto tako, u pravu je i sud prvog stupnja kada u cjelini ocjenjuje nevjerodostojnim iskaz svjedoka N. I. pravilno analizirajući sve utvrđene nelogičnosti i nedosljednosti u njegovu iskazu, a posebno kada se analizira zajedno s obranom optuženika u istrazi i na glavnoj raspravi. Pritom je još bitno reći u pogledu ocjene vjerodostojnosti tog iskaza glede važne činjenice o kojoj taj svjedok govori, a iz čijeg iskaza proizlazi da je tek u osobnom kontaktu s I. P. (dva do tri puta prije zime 2003. u P.) saznao da je droga vlasništvo I. P., a prema obrani optuženika ta činjenična saznanja imao je i na dan događaja, a posebno nakon obavljene pretrage osobnog vozila kojoj je sam nazočio, pa je i vidio pronalazak pet paketića opojne droge kokaina u osobnom vozilu optuženika (ali i drugim nebitnim činjeničnim saznanjima vezanim za tu radnju pretrage). Ispravno stoga sud prvog stupnja ocjenjuje krajnje neuvjerljivim i pismo I. P. upućeno optuženiku sedam i pol mjeseci nakon događaja analizirajući ga u cjelini (kao i pojedine dijelove citata iz tog pisma), a posebno onaj dio citata I. P. u kojem govori da ukoliko droga u autu još nije pronađena da joj optuženik istu vrati, a iz osobnih kontakata sa svjedokom N. I. još pred zimu 2003. imala je saznanja o tome da je cjelokupna droga, kako u osobnom automobilu, tako i u stanu optuženika pronađena.

Stoga, iz svih provedenih dokaza, unaprijed obrazloženih, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda proizlazi pravilno utvrđenje vjerodostojnosti obrane optuženika, kao i iskaza svjedoka N. I., te ocjene vjerodostojnosti pisma upućenog od strane presumptivnog svjedoka I. P. optuženiku. Međutim zbog ovjerene izjave po javnom bilježniku u kojoj presumptivna svjedokinja potvrđuje autentičnog pisma, a bez njezina neposrednog saslušanja sve utvrđene nelogičnosti neće se moći otkloniti.

Stoga se, za sada, činjenično stanje ukazuje nepotpuno utvrđenim, zbog čega je trebalo prihvatiti žalbu optuženika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, koristeći međunarodno pravnu pomoć, neposredno saslušati svjedokinju I. P., a po potrebi suočiti je s optuženikom i svjedokom N. I., ali isto tako po potrebi saslušat će kao svjedoka K. O. (dok u odnosu na

I Kž 734/04-7

svjedoka D. K. branitelj optuženika nije dostavio adresu boravišta ovog svjedoka u inozemstvu). Nakon provođenja svih naprijed navedenih dokaza, kao i njihove analize, te ocjene vjerodostojnosti, ponovno će ocijeniti da li je optuženik počinitelj odnosnog kaznenog djela ili je ovisno o rezultatu tih tako provedenih dokaza bio samo sudionikom u navedenoj kriminalnoj djelatnosti vezanoj za zlouporabu opojnih droga (u kojoj ulozi).

Tek nakon savjesnog ispitivanja, analiziranja i ocjenjivanja značaja svih utvrđenih činjenica i dokaza, prvostupanjski sud će u skladu sa gornje izloženim obrazloženjem donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju je dužan valjano obrazložiti.

Zbog svega naprijed izloženog trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 7. studenoga 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.