II Kž-37/2020-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 37/2020-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. studenog 2019. broj Kvm- 32/2019-8. (Kzd-5/2019.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08 - I ), te je optuženiku u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode, od 23. travnja 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. B. po branitelju, odvjetniku M. S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom prihvatiti žalbene razloge optuženika i naložiti njegovo puštanje na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog V. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 – I. Za svoju odluku sud

II Kž 37/2020-3

je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik u biti osporava postojanje osnovane sumnje da bi on počinio terećeno mu kazneno djelo, opširno polemizirajući s količinom, sadržajem i vrijednošću do sada izvedenih dokaza, te osporavajući pravnu kvalifikaciju kaznenog djela. No, osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ističe se žalitelju da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, kao opća pretpostavka iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08 - I, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 - I, a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, dugotrajnost inkriminiranog razdoblja i brojnost kontakata ostvarenih između optuženika i oštećenice, te uložena optuženikova ustrajnost, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja. Kada se uz to ima na umu da je oštećenica optuženikova sestra, koja je u vrijeme događaja bila u dobi od tri do pet godina, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako te okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje, neovisno o dosadašnjoj neosuđivanosti optuženika, upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog V. B.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 - I radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08 - I. Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti, navodeći kako pravosudni sustav Republike Hrvatske nema pravo "tako dugo" optuženika držati u istražnom zatvoru. Prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08 - II), sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08 - II o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

II Kž 37/2020-3

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 - II, pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 - II odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. siječnja 2020.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Ranko Marijan, v.r.