Gž-1473/2016-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž–1473/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. F., odvjetnici u S., protiv tuženika ad. 1. O. b. d.d. Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz OD Ž. i partneri, odvjetnici u Z. i tuženika ad. 2. I. R. iz S., OIB: …, koji je istovjetan sa I. R., sinom M., radi utvrđenja i nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj 8-P-305/12 od dana 29. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 24. studenog 2016.,

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj 8-P-305/12 od dana 29. siječnja 2016. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice kao osnovana te se preinačuje odluka o troškovima postupka, sadržana pod točkom III. izreke pobijane presude, na način da se rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tužiteljica J. R. S., OIB: … suvlasnik u ½ dijela cijelih nekretnina upisanih u z.k. ul. 1095 k.o. O. i to kčbr. 291/1 kuća kip od 133 m2, zgrada kip od 203 m2 i dvorište kip od 1510 m2 i kčbr. 291/2 oranica kip od 1542 m2, što su tuženici dužni priznati, te se nalaže II tuženiku I. R. koji je istovjetan s I. R. sinom M., S., OIB: … izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis tog prava suvlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan a koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na ½ dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. 1095 k.o. O. i to kčbr. 291/1 kuća kip od 133 m2, zgrada kip od 203 m2 i dvorište kip od 1510 m2 i kčbr. 291/2 oranica kip od 1542 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi u z.k. ul. 1095 k.o. Odra, utvrđivanjem vrijednosti opisanih nekretnina, njihovom prodajom, namirenjem ovrhovoditelja iz cijene postignute prodajom, ispražnjenjem nekretnina ili njihovom predajom kupcu, sve u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr- 1935/2009."

III/ Nalaže se tužiteljici J. R. da I tuženiku O. b. d.d. Z. plati trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn u roku 15 dana. "

Protiv navedene presude žali se tužiteljica pobija istu, u dijelu pod toč. II. i II. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz žalbeni prigovor da se pobijan presuda preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

Predmet spora čini zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava suvlasništva u visini od 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 1095 k.o. O. i kčbr. 291/1 kuća kip od 133 m2, zgrada kip od 203 m2 i dvorište kip od 1510 m2 i kčbr. 291/2 oranica kip od 1542 m2 odnosno zahtjev za izdavanjem tabularne isprave podobnom za upis toga prava suvlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama.

Predmet spora čini zahtjev tužiteljice kojom je traženo utvrditi da je ovrha na 1/2 dijela predmetnih nekretnina proglašava nedopuštena, a koja je određena rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Ovr- 1935/209.

Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće odlučne činjenice:

-da se pred tim sudom vodi postupak pod brojem Ovr- 1935/09 radi prodaje nekretnina koje su u vlasništvu tuženika pod 2. te da je u istom predmetu tužiteljica kao treća osoba upućena rješenjem od 22. 2. 2012. g. da u roku od 15 dana od dostave rješenja pokrene parnicu protiv stranaka u tom spisu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na 1/2 dijela nekretnina koje su predmet ovrhe, a tužba je pokrenuta 12. 3. 2012. g.;

-da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika pod 2. za cijelo, time da su tužiteljica i tuženik pod 2. brak sklopili 29. 3. 1969. g.;

-da je 1996. g. upisano založno pravo u korist pravnog prednika tuženika pod 1., da je tijekom 2000. g. kao nadzalog upisano založno pravo u korist pravnog prednika tuženika pod 1., a da 2010. g. upisana zabilježba ovrhe na nekretninama koje su predmet postupka;

-da je otac tuženika pod 2. darovao tužiteljici i tuženiku 1980. g. zemljište da na njemu izgrade obiteljsku kuću, koja kuća je zajedno s tvorničkim prostorijama i sagrađena sredstvima stečenim radom, bračnih drugova;

-da navedene činjenice sklapanja braka odnosno darovanja zemljišta na kojem je sagrađena zgrada potvrđuju i preslušani svjedoci I. R. i M. R.

Temeljem ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je smatrao da je tužiteljica kao treća osoba iskoristila svoje pravo iz čl. 55. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ) koji je bio u primjeni u vrijeme podnošenja tužbe te da je pokrenula parnicu, sukladno odredbi čl. 56. OZ-a. Isto tako, da je tužiteljica osnovano zatražila da se utvrdi njeno pravo suvlasništva na nekretninama koje su predmet ove tužbe. Naime, da takvo utvrđenje proizlazi prije svega iz navoda tuženika pod 2. koji faktično i ne osporava da su za vrijeme trajanja braka zajedno gradili kuću odnosno zajedničkim sredstvima, a što potvrđuju i iskazi svih saslušanih svjedoka.

Radi navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica utuženih nekretnina za 1/2 dijela.

U odnosu na tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke sud prvog stupnja nije prihvatio navod tužiteljice kako ista nije znala da je njezin suprug nekretninu opteretio založnim pravom prilikom podizanja kredita odnosno smatrao je da je znala za postojanje samog kredita.

Naime, u bitnom, je smatrao da je tužiteljica znala odnosno da je morala znati za raspolaganje predmetnim nekretninama već od 1976. g. jer je 24. rujna 1996. g. pod brojem Z- 2367/96 na predmetnim nekretninama upisano založno pravo u korist pravnog prednika tuženika pod 2., 24. svibnja 2000. g. brojem Z-1598/00 kao nadzalog upisano je založno pravo u korist pravnog prednika tuženika ad 2) dana 20. srpnja 2010. g. pod brojem Z- 3157/09 da je upisana zabilježba ovrhe predmetog ovršnog postupka. Kroz cijelo ovo vrijeme tužiteljica da, međutim, nije poduzimala nikakva pravna sredstva kojim je mogla zaštititi svoje interese u ovom postupku. Stoga, da je u postupku valjalo koristiti odluku Ustavnog suda RH broj U- 3-103/2008 od dana 14. lipnja 2011. g. prema kojoj će se u svakom pojedinačnom slučaju valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

U konkretnom slučaju sud je zaključio, cijeneći iskaz same tužiteljice i ostale činjenice utvrđene u ovom postupku, da je tužiteljica morala znati za raspolaganje svoga supruga na način da je sklopio Ugovor o kreditu s tuženikom pod 1., zasnivanjem založnog prava na cijeloj nekretnini radi osiguranja njegovog vraćanja, a ona je mogla korištenjem određenih pravnih sredstava zaštiti svoje vlasničko pravo. Na taj način da se onda ne bi moglo govoriti o nepotpunosti zemljišnih knjiga jer bi iste za sve one koji ih koriste sa povjerenjem kao javne knjige davali informaciju da je ili tužiteljica suvlasnik ili da postoji neko njeno pravo koje može utjecati na određene buduće pravne poslove, a što tužiteljica nije učinila.

Zaključno, sud je smatrao da ne postoje okolnosti ma koje se tužiteljica može opravdano pozivati odnosno na tvrdnju da nije znala za raspolaganje svojeg supruga. Stoga da ista ne može utvrđivati ništetnost pravnog posla sklopljenog između tuženika pod 1. i tuženika pod 2., u kojem pravom poslu je tuženik pod 2. kao bračni drug raspolagao zajedničkom imovinom bračnih drugova, jer da je u konačnici tužitelj pod 1. u svojim postupanjima poduzeo sve radnje imajući u vidu načelo povjerenja u zemljišne knjige, a rukovodi se i načelom savjesnosti i poštenja svih sudionika u obveznom odnosu.

Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice navedenom u toč. II. izreke pobijane presude, prihvaća u cijelosti ovaj žalbeni sud, te se žaliteljica u cijelosti sa svojom žalbom upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude, sve kako se ne bi ponavljalo ono o čemu je bilo riječi u tijeku ovog postupka odnosno ono što sadržava pobijana presuda.

Dakle, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, a sukladno odluci Ustavnog suda U-103/2008 od 14. lipnja 2011. g., utvrdio (ne)savjesnost svih sudionika pravnog posla, odnosno tužiteljice te je osnovano zaključio kako je ista tijekom dugotrajnog razdoblja (od 1996. g.) morala znati za raspolaganje predmetnom nekretninom, pa njeno pozivanje kako je smatrala da su založeni strojevi, ne prihvaća ni ovaj žalbeni sud. U odnosu na žalbene navode tužiteljice odgovoriti je da se ista neosnovano poziva na kogetnost odredbi čl. 254. ObZ/1997, odnosno čl. 250. ObZ/2003 do 2008. kao i na činjenicu da je povjerenje u zemljišne knjige bilo odgođeno do 1. 1. 2002. g.

U ostalom dijelu žalbeni navodi predstavljaju ponavljanje onih činjenica i iznošenje onih stavova koji su bili iznošeni tijekom prvostupanjskog postupka, a koje je sud pravilno otklonio odnosno cijenio.

Radi navedenog, u ovom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice, a kako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda, u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Međutim, djelomično je osnovana žalba tužiteljice glede odluke o troškovima postupka. Naime, tužiteljica je u sporu uspjela glede zahtjeva na utvrđenje prava suvlasništva, pa je uz valjanu primjenu materijalnog prava, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti da svaka stranka svoje troškove odnosno odlučiti kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 24. studenog 2016.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.