Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing mental pain damages for reduced activity from 120k to 110k kn.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially accepted the defendant's appeal against a lower court ruling awarding 179,844 kn in damages for a traffic accident victim. While the court upheld the liability of the drunk driver and rejected the plaintiff's claim for additional compensation, it found the specific amount allocated for mental pain and reduced life activities excessive. Consequently, the court reduced the award for mental suffering and diminished activity by 10,000 kn, ruling that the lower sum better satisfied the statutory purpose of such compensation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. ZOO; čl. 393., 395. st. 1. ZPP: The court may reduce damages for mental pain and reduced life activities if the awarded amount exceeds what is appropriate given the severity of injuries and the specific circumstances of the case.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 204/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-12666/01 od 09. listopada 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-665/00 od 05. lipnja 2001. godine, u sjednici održanoj 21. travnja 2004. godine,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija tužene, djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-12666/01 od 09. listopada 2002. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-665/00 od 05. lipnja 2001. godine i sudi:
"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu mu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti preko iznosa od 120.000,00 kn (za daljnjih 10.000,00 kn), kao neosnovan.
Dužna je tužena na ime parničnog troška isplatiti tužitelju ukupno 32.000,00 kn."
U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-665/00 od 05. lipnja 2001. godine tužena je obvezana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 179.844,00 kn s pripadajućom kamatom počev od 06. lipnja 2001. godine do isplate, te iznos od 4.412,98 kn s pripadajućom kamatom počev od 01. prosinca 1996. godine, a sve na način kako je to pobliže naznačeno u toč. I. izreke te presude, te naknaditi mu parnični trošak od 40.732,98 kn, dok je za više traženo od daljnjih 78.156,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-12666/01 od 09. listopada 2002. godine potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužena je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete sve vezano za povrede zadobivene u prometnoj nezgodi dana 20. listopada 1996. godine.
U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja, kao što je i sporna visina pripadajuće mu naknade štete, posebno s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti.
Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je tužitelj povrijeđen u prometnoj nezgodi kao suvozač vozila marke "Golf" reg. oznake …, kojim je upravljao sad pokojni J. T., koji
- da je upravljajući vozilom u alkoholiziranom stanju (2‰ alkohola u krvi), u zavoju prešao na drugu stranu kolnika i sudario se s kamionom koji je nailazio iz suprotnog smjera,
- da tužitelj boraveći tog dana s pok. J. T. nije vidio da bi ovaj konzumirao alkohol, niti da je iz ponašanja pok. J. T. mogao zaključiti da je ovaj u alkoholiziranom stanju.
Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili prigovor tužene o suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja (u smislu da je tužitelj pristankom na vožnju sa alkoholiziranim vozačem doprinio šteti koju trpi), obzirom da tužitelj niti je vidio da je pok. J. T. tijekom vožnje konzumirao alkohol, a niti je to tužitelj obzirom na utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi kod pok. J. T. i reakcije koje takva količina alkohola izaziva na ponašanje konzumenta uopće mogao zamijetiti da se radi o osobi koja je bila u alkoholiziranom stanju. Stoga sudjelovanjem tužitelja u vožnji poduzetoj od strane pok. J. T. tužitelj niti je pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem, niti je on doprinio nastanku štete. Zato je odbijanjem prigovora tužene o suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja, te utvrđenju isključivo odgovornosti tužene za nastalu štetu tužitelju (čl. 178. u svezi s odredbom čl. 158. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) materijalno pravo pravilno primijenjeno.
U štetnom događaju tužitelj je zadobio povrede u vidu potresa mozga, razderotine čela, nagnječenja i derne rane jezika i brade sa luksacijom tri zuba.
Prema nalazu liječnika vještaka kirurga H. J., neuropsihijatra T. B., otorinolaringologa V. F. i oftalmologa A. F. tužitelj je vezano za zadobivene povrede i tijek liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 15 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, te slabije bolove još 4 mjeseca. Doživio je strah koji je kao primarni bio jak i kratkotrajan, a onda kao sekundarni strah jakog intenziteta bio prisutan 15 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te lakog oblika još 4 mjeseca. Kao posljedica povrjeđivanja zaostao je postkomocioni sindrom, smetnje pri artikulaciji, gubitak tri zuba, slabost prilagodbe i smanjena centralna oštrina vida, te suženje vidnog polja, što ukupno predstavlja smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja od 53%, od čega se 10% odnosi na posljedice potresa mozga, 20% na posljedice povrede jezika, 3% na posljedice gubitka zuba, a 20% na oštećenje vida. Ožiljci na čelu te vratu i ruci predstavljaju naruženost srednjeg stupnja.
Obzirom na vrstu i težinu zadobivenih povreda, vodeći računa o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha, te stupnju naruženosti, ocjena je ovog suda da su iznosi dosuđeni s tih osnova tužitelju nižestupanjskim presudama i baš: za fizičke bolove 20.000,00 kn, strah 12.000,00 kn, te naruženost 15.000,00 kn u konkretnom slučaju primjereno određena naknada, sve temeljem odredbe čl. 200. ZOO-a.
Naprotiv, obzirom na postotak smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja, te vodeći računa o njegovoj životnoj dobi, mišljenje je ovog suda da iznos od 120.000,00 kn u konkretnom slučaju predstavlja adekvatnu satisfakciju u smislu odredbe čl. 200. ZOO-a, dok bi priznavanje većeg iznosa bilo protivno cilju i svrsi kojoj je ova naknada namijenjena. Stoga je utoliko reviziju tužene trebalo prihvatiti, te preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja s tog osnova preko iznosa od 120.000,00 kn, tj. odbijanjem njegovog zahtjeva za daljnjih 10.000,00 kn.
U ostalom dijelu revizija se ukazuje neosnovanom, te ju je trebalo odbiti.
Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu tužitelja u sporu, a sve primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 21. travnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.