Pr-56/2019-39 · Općinski sud u Čakovcu

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: 7 : Pr-56/2019-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz Č., OIB :…., kojeg zastupa J. Č.-Ž., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Đ. d.o.o. Č., OIB : ….., kojeg zastupa ZOU P., K. i K. iz Č., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 6. studenog 2019., u nazočnosti tužitelja I. Z. osobno, punomoćnice tužitelja J. Č.-Ž., odvjetnice, zakonske zastupnice tuženika M. Đ. M. i punomoćnice tuženika N. K., odvjetnice, dana 12. prosinca 2019.god., objavio je i

p r e s u d i o j e :

1. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja I. Z. koji glasi :

" I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8.5.2019.god. tuženika Đ. d.o.o. iz Č., OIB : … tužitelju I. Z. iz Č., OIB :…. nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku Đ. d.o.o. iz Č., OIB : …. nadoknaditi tužitelju I. Z. iz Č., OIB … parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 78/15 ), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

2. Nalaže se tužitelju I. Z. da tuženiku Đ. d.o.o. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućeipetsto kuna ) u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje :

Tužitelj je dana 13. lipnja 2019.god. podnio tužbu protiv tuženika, radi proglašenja odluke o izvanrednom otkazu nedopuštenom. U tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu dana 22.4.2009.god. na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelj elektroprojekata i voditelj sigurnosti. Tuženik je dana 8.5.2019.god. donio Odluku o izvanrednom otkazu, koju je tužitelj primio 13. svibnja 2019.god. kojim mu je otkaza ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je neopravdano izostao s posla 2.,3.,6.,7. i 8. svibnja 2019.god. Tužitelj je u roku podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio kao neosnovan istoga u zakonskom roku podnosi tužbu sudu. Tužitelj navodi da je odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti neosnovana, nije točno da je tužitelj neopravdano izostao s posla jer je navedene datume bio na bolovanju. Tužitelj je imao opravdani razlog za izostanak s posla zbog bolesti koja ga je spriječila za rad i nije točno da je svojevoljno odlučio izostati s posla. Kako je izostala teška povreda radne dužnosti, tužitelj traži da se odluka o izvanrednom otkazu utvrdi nedopuštenom i da mu tuženik naknadi troškove postupka.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu, točno je da je tužitelj kod njega bio zaposlen na neodređeno vrijeme i da je tuženik dana 8.5.2019.god. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer tužitelj 5 (pet ) uzastopnih radnih dana nije došao na posao, niti je u roku poslodavcu dostavio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, niti ga je obavijestio o spriječenosti za rad. Tužitelj je odluku primio 13.5.2019.god., podnio je Zahtjev za zaštitu prava koji mu je tuženik odbio. Tuženik ističe da je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju od 22.5.2018.god. kada mu je uručena opomena u vezi s radnim obvezama, a doznake za bolovanje je donosio svaki mjesec. Tuženika je obavijestio da mu je bolovanje zaključeno s danom 30.4.2019.god. i nakon toga se u svibnju pet uzastopnih dana tužitelj nije pojavio na poslu, već je doznaku za bolovanje za svibanj 2019.god. dostavio tek uz Zahtjev za zaštitu prava dana 23.5.2019.god. Tužitelj je tuženiku tijekom ožujka i travnja 2019.god. slao nekoliko dopisa iz kojih proizlazi da traži raskid radnog odnosa jer bi išao u mirovinu s danom 1.5.2019.god., ali se tužitelj nije odazivao na sastanke kod poslodavca. Dakle, tužitelj se nakon što je dostavio dokumentaciju da mu je bolovanje nakon skoro godine dana zaključeno s danom 30.4.2019.god. i da namjerava ići u mirovinu s 1.5.2019.god., te nakon poziva tuženika da se očituje da li nastavlja radni odnos, se uopće nije odazvao na sastanak kod poslodavca niti se javio poslodavcu. Tužitelj je ponovno otvorio bolovanje u svibnju 2019.god. i tek dopisom koji je tuženik primio 9.5.2019.god., dakle nakon donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, obavještava da mu bolovanje traje do 15.5.2019.god. i da traži da ga poslodavac odjavi. Tužitelj nije imao uvjete za odlazak u mirovinu po "sili zakona " sukladno čl. 112. Zakona o radu. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za proglašenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu budući je istu tužitelj prihvatio i predao je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, te je ostvario pravo na mirovinu i mirovina se aktivirala, te tužitelj cijelo vrijeme od otkaza do danas prima mirovinu. Stoga tuženik predlaže da su u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Tužitelj tvrdi da je jedina bitna činjenica u ovom postupku utvrđenje da li je postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu odnosno da li je tužitelj opravdano odnosno neopravdano spornih dana izostao s rada. Netočna je tvrdnja tuženika da tužitelj nema pravni interes za pokretanje spora budući da on proizlazi iz samog Zakona o radu i prava koja mu pripadaju kao radniku koji smatra da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa.

Tuženik tvrdi da tužitelj nije imao zakonske uvjete za odlazak u mirovinu, već je za aktivaciju iste trebao od Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ( HZMO ) dokazati da je radni odnos prestao sukladno čl. 34. i 37. Zakona o mirovinskom o osiguranju, a tome u prilog govori i čl. 112. Zakona o radu, kao i niz dopisa tužitelja tuženiku koji ga je čak uz prijave Inspektoratu rada zahtijevao izvanredan otkaz, jer bi u protivnom i bez tih dopisa i neosnovanih prijava poslodavcu i Inspektoratu rada "nepoštivanje njegovih zahtjeva za izvanredni otkaz" aktivirao mirovinu, te ne bi trebao prigodno produljivati bolovanje za 13 dana nakon što mu je isto zaključeno. Tuženik je otkazao ugovor o radu iz razloga što tužitelj danima nije dolazio na posao, a prethodno je obavijestio poslodavca o zaključenom bolovanju, niti pak je naknadno obavijestio tuženika o razlozima nedolaska na posao u primjerenom roku, zbog čega tuženik nije mogao planirati obavljanje poslova koje kod tuženika koji broji više od 100 radnika koje obavlja isključivo tužitelj. Na ročištu održanom dana 6. studenog 2019.god. je sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ( HZZO ) zatraži podatak o opravdanosti bolovanja u razdoblju od 1.5.2019. do 13.5.2019., i valjanosti doznake za isto, a s obzirom da je HZZO sudu uputio već 2 dopisa u kojima je razjasnio koje radnje je HZZO poduzeo u svezi tog bolovanja.

Stoga je sud na ročištu održanom dana 6. studenog 2019.god. izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je zaključio glavnu raspravu.

U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8.5.2019. (list 4 i 5 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 21.5.2019. (list 6 i 7 spisa), odgovor na zaštitu prava od 5.6.2019 (list 8 do 11 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 12 spisa), dopis od 28.3.2019. (list 24 spisa), dopis od 15.4.2019. (list 25 spisa), preslik povratnice (list 26 spisa), dopis-zahtjev od 15.4.2019. (list 27 spisa), dopis 28.3.2019. (list 28 spisa), dopis od 18.4.2019. (list 29 spisa), preslik povratnice (list 30 spisa), dopis – dopuna zahtjeva od 19.4.2019. (list 31 spisa), podatke (list 32 spisa), dopis od 23.4.2019. (list 33 spisa), preslik e-pošte (list 34 i 35 spisa), dopis-zahtjev od 26.4.2019. (list 36 spisa), dopis od 24.4.2019. (list 37 spisa), dopis od 30.4.2019. (list 38 spisa), preslik povratnice (list 39 spisa), dopis od 7.5.2019. (list 40 spisa), potvrdu (list 41 spisa), dopise od 28.3.2019. (list 45 spisa), dopis od 15.4.2019. i preslik povratnice (list 46), dopis od 15.4.2019. (list 47), dopis od 18.4.2019. i preslik povratnice (list 48), dopis od 19.4.2019. (list 49), dopis od 23.4.2019. (list 50 spisa), preslik e-pošte (list 51 i 52 spisa), dopis 26.4.2019. i 24.4.2019. (list 53 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 54), dopis od 30.04.2019. i preslik povratnice (list 55), odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (list 56 spisa), preslik povratnice (list 57 spisa), dopis od 7.5.2019. i potvrdu (list 58 spisa), zahtjev za zaštitu prava (list 59 spisa), preslik punomoći (list 60 spisa), dopis – zahtjev za zaštitu prava od 5.6.2019. (list 61 i 62 spisa), preslik povratnica (list 63 i 64 spisa), preslik kartona pacijenta – tužitelja (list 73 do 84), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Područna služba Čakovec zaprimljen 16.10.2019. (list 85 spisa), dopis od 26.4.2019. i 24.4.2019. (list 87 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 88), izvješće o privremenoj nesposobnosti za radi (list 89), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Područna služba Č. zaprimljen 4.1.2019. (list 91 spisa), saslušao je svjedokinju Ž. Š., te je saslušao tužitelja Z. I. i zakonsku zastupnicu tuženika M. Đ. M., kao stranke u svrhu dokazivanja.

Sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na datum podnošenja tužbe sudu ) u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Sukladno čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106).

U čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku je određeno da su stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

U podnesenoj tužbi tužitelj samo ističe da je neopravdano dobio izvanredni otkaz jer nekoliko dana nije došao na posao, a bio je opravdano odsutan jer je u to vrijeme bio na bolovanju.

Tek kasnije tijekom postupka, kada je tuženik podnio odgovor na tužbu, sudu su predočene nove činjenice tj. da je između poslodavca (tuženika ) i radnika (tužitelja ) postojao problem oko rješavanja statusa tužitelja jer je tužitelj kao radnik želio s datumom 1. svibnja 2019.god. otići u mirovinu, dakle još prije spornog razdoblja bolovanja i donošenja odluke o izvanrednom otkazu.

Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u cijelosti.

Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Tužitelj, kao radnik je podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenim Odluke tuženika kao poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora od radu od dana 8. svibnja 2019.god., te traži nadoknadu parničnih troškova.

U ovom postupku nije sporno da je tužitelj I. Z. bio u radnom odnosu kod tuženika Đ. d.o.o. na neodređeno vrijeme od dana 22. travnja 2009.god.

Nije sporno da je poslodavac dana 8. svibnja 2019.god. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku (tužitelju ) zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa, koju odluku je ovdje tužitelj primio dana 13. svibnja 2019.god. što je vidljivo iz dostavnice u spisu.

Nije sporno da je tužitelj protiv te odluke o izvanrednom otkazu pravodobno temeljem čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine RH broj 93/14, 127/17 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu) dana 21. svibnja 2019.god., dakle u roku od 15 dana od primitka odluke o izvanrednom otkazu, podnio Zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik primio dana 23. svibnja 2019.god.

Na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja tuženik kao poslodavac je odgovorio unutar zakonskog roka od 15 dana tj. dana 5. lipnja 2019.god., koji je odvjetnica tužitelja uredno zaprimila, što je vidljivo iz dostavnice u spisu.

Stoga je tužitelj imao daljnji rok od 15 dana za podnošenje tužbe sudu koja tužba je predana dana 13. lipnja 2019.god., dakle u roku sukladno čl. 133. Zakona o radu.

Nije sporno da tužitelj u radne dane 2. (četvrtak ), 3. (petak), 6. (ponedjeljak ), 7. (utorak) i 8. (srijeda ) svibnja 2019.god. nije bio na radnom mjestu. Sporno je da li je opravdano izostao s posla i iz kojeg razloga je izostao.

Sporno je da li je navedena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena, koji su razlozi za donošenje iste, te je sporno da li je tuženik kao poslodavac mogao donijeti takvu odluku.

Sporno je iz kojeg razloga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena.

Tužitelj je na ročištu održanom dana 24. rujna 2019.god. izjavio da je nesporno da se on od dana 14. svibnja 2019.god. nalazi u mirovini, a njega je poslodavac – tuženik odjavio s danom 13. svibnja 2019.god.

Iz podataka iz spisa ( JRO MUP RH i podaci na ročištu održanom 6.11.2019.god. ) je utvrđeno da je tužitelj I. Z. rođen 13.2.1957.godine, dakle u spornom razdoblju u svibnju 2019.god. je navršio 62 ( šezdesetidvije ) godine života.

Člankom 112. Zakona o radu (načini prestanka ugovora o radu ) je određeno da ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika, 2) smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima, 3) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, 4) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,

5) sporazumom radnika i poslodavca, 6) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, 7) otkazom i 8) odlukom nadležnog suda.

Dakle, nisu ispunjeni nikakvi zakonski uvjeti sukladno Zakonu o radu da bi tužitelj mogao ići u mirovinu po tzv. "sili zakona ", budući da nije imao navršenih 65 (šezdesetipet ) godina života.

Zakonom o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine RH broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 – koji se primjenjuje ) je određeno u čl. 34. i čl. 37. što je sve potrebno priložiti popunjenom zahtjevu za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, a to je između ostalog radna knjižica i odluku o prekidu ugovora o radu, odnosno dokaze o odjavi osiguranja.

Kako je tužitelj I. imao 62 godine života, tako mu je ugovor o radu mogao prestati samo otkazom ( danog bilo od strane radnika bilo od strane poslodavca ) ili sporazumom radnika i poslodavca tj. odlukom o prekidu ugovora o radu kako ga definira Zakon o mirovinskom osiguranju.

Tužitelj I. je podnio Zahtjev za starosnu mirovinu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u V. dana 8. travnja 2019.god., te je predao dokumentaciju i to radnu knjižicu, ovlaštenje banke i kopiju osobne iskaznice, što je vidljivo iz Potvrde HZMO.

S obzirom na činjenicu da je tužitelj želio ići u mirovinu i to prije nego je tuženik donio Odluku

o izvanrednom otkazu, potrebno je analizirati tijek pojedinih radnji stranaka i onda konačno donesenu Odluku o izvanrednom otkazu.

Člankom 8. Zakona o radu (dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom) je u st. 1. određeno da u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

U čl. 116. st. 1. Zakona o radu određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je u st. 2. određeno kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Člankom 119. Zakona o radu je u st. 2. određeno da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Kako kod tuženika kao poslodavca ne djeluje radničko vijeće niti sindikalni povjerenik, tako tuženik nije bio u obvezi prije donošenja Odluke provoditi postupak savjetovanja temeljem čl. 150. Zakona o radu.

U čl. 135. st. 3. Zakona o radu određeno je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, da će naložiti vraćanje radnika na posao. U ovom konkretnom slučaju je nesporno da se tužitelj Igrec od dana 14. svibnja 2019.god. nalazi u starosnoj mirovini, pa se u ovom postupku sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu utvrđuje samo nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu od 8.5.2019.god., a vraćanje na rad više nije moguće.

Osim toga sukladno Zakonu o radu postojanje pravnog interesa za podnošenje takve tužbe nije postupovna pretpostavka njezine dopuštenosti, pa se takva tužba ne može odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa, već sud o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva treba odlučiti presudom (meritorno ).

Sud je u ovom parničnom postupku radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu saslušao svjedoka, saslušao je tužitelja i zakonsku zastupnicu tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju.

Svjedokinja Š. Ž. je izjavila da radi kod tuženika kao administrator kadrovske službe i vodi sve poslove vezano za radnike, tako da zna da je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju od travnja 2018.god. do 30. travnja 2019.god. za koji datum je tužitelj donio doznaku za bolovanje i isto mu je zaključeno. Nakon toga tužitelj više nije donio nikakvu doznaku za bolovanje i trebao je doći raditi jer kod tuženika nije bilo druge osobe koja bi radila te poslove. Zna da je tužitelj dobio otkaz kod tuženika jer se nije javljao niti je dolazio na posao. Ranije je uredno svaki mjesec donosio doznake za bolovanje. Zna da je direktor tuženika zvao tužitelja da se dogovore oko njegovog odlaska, ali tužitelj nije došao na sastanak. Tužitelj od 1. svibnja 2019.god. nije kontaktirao poslodavca, niti je koga obavijestio zašto nije došao na posao. Iz dopisa koje je tužitelj slao tuženiku je saznala da namjerava ići u mirovinu, a vidjela je dopis u kojem je tužitelj tražio izvanredni otkaz. Doznaku za bolovanje za mjesec svibanj 2019.god. joj je pokazao direktor tuženika Z. Đ. i da je ista došla zajedno sa dopisom tj. zahtjevom za zaštitu prava od odvjetnice.

Sud je iskazu svjedokinje povjerovao jer je isti dan životno i logično i u skladu je s ostalim pisanim dokazima u spisu.

Tužitelj I. Z. je izjavio da je radio kod tuženika od travnja 2009.god. do 13. svibnja 2019.god. kada je odjavljen i od 14. svibnja 2019.god. je u mirovini s osnova dugogodišnjeg staža. Kod tuženika je radio na poslovima inženjera zaštite na radu i inženjera elektrotehnike. Tužitelj smatra da je tuženik postupio protupravno kada je donio odluku o izvanrednom otkazu za koji nije bilo nikakvih razloga. Bio je na dugotrajnom bolovanju od travnja 2018.god. i redovno je svaki mjesec krajem mjeseca donosio doznake za bolovanje. Kada je 28.3.2019.god. donio doznaku za bolovanje predao je i dopis u kojem je naveo da je ispunio uvjete za redovnu mirovinu i da namjerava ići u mirovinu, dakle tuženika kao poslodavca je na vrijeme obavijestio o odlasku u mirovinu.

Točno je da ga je tuženik pozvao na sastanke radi dogovora, ali je on te dopise primio kada je zakazani sastanak već prošao. Bio je i na inspektoratu rada gdje su mu rekli da poslodavac mora samo dostaviti odjavnu dokumentaciju kako bi on išao i mirovinu i da se ne mora donositi posebna odluka. Kako je tuženika na vrijeme obavijestio da namjerava ići u mirovinu, tako je zaključio dugotrajno bolovanje s danom 30.4.2019.god. kako bi mogao ići u mirovinu s 1.5.2019.god. Kada je 2.5.2019.god. otišao na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje provjeriti, vidio je da ga poslodavac nije odjavio, te je otišao kod doktora produžiti bolovanje.

Tuženiku je 7.5.2019.god. poslao dopis, koji je tuženik primio 9.5.2019.god., gdje ga je obavijestio da ga mora odjaviti sada s danom 15.5.2019.god. kako bi otišao u mirovinu, te je obavijestio tuženiku da će doznaku za bolovanje donijeti 15.5.2019.god. Tuženik to nije ispoštovao već je donio odluku o izvanrednom otkazu koju je on primio 13.5.2019.god., te je on na isti putem odvjetnice podnio Zahtjev za zaštitu prava, tuženik je isti odbio, te je podnio ovu tužbu. Doznake za bolovanje i dopise tuženiku je dostavljao tuženiku na način da je iste ostavio na info pultu u dućanu tuženika, tako je funkcioniralo godinu dana, a njegovi dopisi iz ožujka i travnja 2019.god. mu nisu na vrijeme urudžbirani kod tuženika.

Poslao je dopis tuženiku dana 26.4.2019.god. koji je tuženik primio 30.4.2019.god., a gdje ponovno traži odjavnu dokumentaciju. Tuženik nije tražio kontrolu njegovog bolovanja. Dopise tuženika kojim ga poziva na sastanke radi dogovora je primio sa zakašnjenjem putem pošte kada su već prošli datumi sastanka, a nije smatrao da se s obzirom na sadržaj dopisa treba javiti tuženiku. Tužitelj je izjavio da je on u svojim dopisima dao otkaz kako bi išao u mirovinu, ali je kasnije saznao da je to nepotrebno, da je dovoljna samo odjava poslodavca.

Zakonska zastupnica tuženika M. Đ. M. je u iskazu izjavila da tuženik ima tri člana uprave, a glavni direktor je njezin otac Z. Đ.. O problemima s tužiteljem ju je obavijestio Z. Đ.. Tužitelj je dobio izvanredni otkaz jer se od dana 30.4.2019.god. kada mu je zaključeno bolovanje do dana donošenja odluke o izvanrednom otkazu nije niti javio, niti je obavijestio poslodavca o svom statusu, niti je došao na posao. Doznaku za bolovanje koja se odnosi na razdoblje od 1.5.2019.god. do 15.5.2019.god. je tuženik dobio tek nakon donošenja odluke o izvanrednom otkazu i istu je tuženik primio kao prilog uz dopis odvjetnice tužitelja. Tuženik je primio dopise tužitelja da želi ići u mirovinu, ali su to bili nedorečeni zahtjevi jer je prvo tražio izvanredni otkaz, onda redovni otkaz, pa ga je direktor Đ. Z. pozvao na sastanak da to razjasne. Sa tužiteljem su pokušali komunicirati i putem odvjetnika Z. i odvjetnice Č.-Žanić budući da nisu bili sigurni da li je tužitelj primio njihovu poštu. Nakon odlaska tužitelja na bolovanje su imali organizacijskih problema s pokrivanjem njegovog radnog mjesta jer je on jedini radio na tom radnom mjestu, te su morali angažirati vanjskog suradnika, a kasnije su zaposlili drugu osobu na to radno mjesto.

Stranke su u svojim iskazima ostale kod svojih navoda iznijetih tijekom postupka.

Sada je potrebno utvrditi da li je osnovan razlog izvanrednog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, tj. da li je tužitelj kao radnik počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

Sud je uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 8. svibnja 2019.god. utvrdio da je istu tuženik kao poslodavac donio jer je radnik Igrec Zdravko ( tužitelj ) počinio osobito tešku povrede obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8. svibnja 2019.god. tuženik je jasno naveo da je razlog za izvanredni otkaz taj što tužitelj nije došao na posao u radne dane 2., 3., 6., 7. i 8. svibnja 2019.god., što je navedeno u izreci Odluke, dakle pet uzastopnih radnih dana, te je u obrazloženju Odluke još naveo da radnik nije kontaktirao poslodavca nakon što mu je zaključeno bolovanje s danom 30. travnja 2019.god. Člankom 37. Zakona o radu ( obveza obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad ) je određeno u st. 1. da je radnik dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju, u st. 2. da je ovlašteni liječnik dužan radniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka, a u st. 3. da ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

Bolovanje ( privremena nesposobnost za rad ) radnika ne sprječava davanje ni redovnog ni izvanrednog otkaza, odnosno bolovanje ne sprječava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Sud je uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u razdoblju od dana 1. svibnja 2019.god. do dana 13. svibnja 2019.god. utvrdio da je tužitelj bio na bolovanju zbog bolesti ( šifra A0 ).

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područna služba u Č. je dostavilo podatak da je za utvrđivanje početka ili prestanka privremene nesposobnosti za rad isključivo nadležan izabrani liječnik i da u konkretnom slučaju nije izvršena kontrola privremene nesposobnosti za rad osiguranika, ovdje tužitelja.

Iz ovjerenog preslik Zdravstvenog kartona tužitelja I., koji je dostavila njegova obiteljska liječnica P. K., dr.med. je vidljivo da se tužitelj dana 3. svibnja 2019.god. (petak ) javio svojoj liječnici obiteljske medicine, te je liječnica istome dala dijagnozu "poremećaji prilagodbe, šifra F43.2", uz anamnezu "poslodavac mu nije riješio papire za mirovinu ", te uz status "uznemiren radi neodlaska u mirovinu, depresivan ".

Dakle, liječnica je tužitelju otvorila bolovanje jer je tužitelj bio uznemiren iz razloga jer mu poslodavac nije pripremio dokumentaciju za odlazak u mirovinu.

Kako je nesporno da je tužitelj želio ići u mirovinu, a nalazio se na bolovanju, to je potrebno ocijeniti postupanje tužitelja i tuženika u spornom razdoblju od ožujka do svibnja 2019.god., te utvrditi zbog čega je donesena odluka o izvanrednom otkazu i da li su razlozi za istu opravdani.

Tužitelj I. je dopisom od dana 28. ožujka 2019.god., koji je tuženik zaprimio 12. travnja 2019.god. obavijestio poslodavca (tuženika ) da se odlučio za raskid ugovora o radu i odjavu s danom 30. travnja 2019.god., a zbog odlaska u mirovinu s danom 1. svibnja 2019.god. Tužitelj je dopisom od 15. travnja 2019.god. koji je tuženik zaprimio 16. travnja 2019.god. ponovno zatražio odjavnu dokumentaciju, te je naveo da je radnu knjižicu podigao dana 4. travnja 2019.god.

Tuženik je dopisom od dana 15. travnja 2019.god., koji je tužitelj I. uredno zaprimio dana 23. travnja 2019.god. pozvao tužitelja da dođe dana 18. travnja 2019.god. u 10,00 sati na preuzimanje odjavne dokumentacije, dakle tužitelj je isti primio kada je zakazani sastanak prošao.

Tuženik kao poslodavac je dana 18. travnja 2019.god. uputio tužitelju dopis koji je isti zaprimio 23. travnja 2019.god., u kojem navodi da tužitelj može dostaviti otkaz ugovora o radu ukoliko se na isto odlučio, a da poslodavac ne može udovoljiti njegovom zahtjevu i dati mu otkaz.

Dana 19. travnja 2019.god. tužitelj I. je uputio dopis tuženiku, koji je isti zaprimio 23. travnja 2019.god. u kojem traži svoja preostala prava i to pravo na preostali godišnji odmor. Tužitelj se dana 24. travnja 2019.god. obratio i Inspekciji rada u Č. i to dopisom u kojem jasno navodi da je upoznat s time da ga je poslodavac zvao na sastanak u svezi preuzimanje odjavne dokumentacije, te opet navodi da on namjerava ići u mirovinu sa danom 1. svibnja 2019.god. Traži intervenciju Inspektorata rada u svezi s njegovom namjerom da ide u mirovinu.

Tužitelj I. se tuženiku ponovno javio dopisom od 26. travnja 2019.god. u kojem postavlja Zahtjev da mu poslodavac dostavi odjavnu dokumentaciju s danom 30. travnja 2019.god., te je poslodavcu dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad ( Doznaku za bolovanje ) sa zaključenjem bolovanja s danom 30. travnja 2019.god., a koje bolovanje je bilo u neprekidnom trajanju još od 23. svibnja 2018.god., dakle obavijestio je poslodavca da mu je bolovanje zaključeno.

Tuženik je dopisom od 30. travnja 2019.god., koji je tužitelj I. zaprimio 3. svibnja 2019.god., opet pozvao tužitelja da se izjasni u pisanom obliku u svezi nastavka radnog odnosa i iz dopisa je jasno da tuženik kao poslodavac nema namjeru donijeti odluku o otkazu kako bi tužitelj išao u mirovinu, već naprotiv traži da se tužitelj ukoliko se odlučio raskinuti radni odnos, isto nedvojbeno u pisanom obliku izjavi, kako bi se mogla izvršiti odjava, a sve iz razloga jer tužitelj nema ispunjene uvjete za starosnu mirovinu.

Dakle, tužitelj je takav dopis u kojem je poslodavac (tuženik ) ponovno jasno naveo što tužitelj treba napraviti, a da mu on neće dati otkaz, primio 3. svibnja 2019.god. i nakon primitka istog nije smatrao potrebnim da se odmah i bez odgode javi poslodavcu, a sud smatra da se s obzirom na sadržaj dopisa poslodavca morao odmah istome javiti, barem da ga obavijesti da je ponovno otvorio bolovanje.

Tužitelj kao radnik se uopće nije javio poslodavcu nakon što je poslodavcu dana 26. travnja 2019.god. dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad kojim mu je liječnica obiteljske medicine zatvorila bolovanje s danom 30. travnja 2019.god. Tužitelj I. je znao da mu je liječnica opće prakse zaključila bolovanje s danom 30. travnja 2019.god., dakle da mu liječnica bolovanje nije produžila i da se mora javiti na posao. Tužitelj se ponovno obratio poslodavcu dopisom tek dana 7. svibnja 2019.god. tj. od 26. travnja 2019.god. do 7. svibnja 2019.god. je prošlo pet radnih dana, a od zaključenja dugotrajnog bolovanja tri radna dana. Tuženik je taj dopis tužitelja zaprimio 9. svibnja 2019.god., dakle nakon što je već donio odluku o izvanrednom otkazu. U tom dopisu tužitelj navodi da poništava svoj zahtjev za izvanredni otkaz i da ponovno stavlja zahtjev za dostavu odjavne dokumentacije sada s danom 15.5.2019.god. jer ide u mirovinu.

I opet tužitelj tuženiku ne dostavlja Izvješće o nesposobnosti za rad ( doznaku za bolovanje), niti ga je obavijestio da je ponovno na bolovanju.

Sud smatra da bolest tužitelja zbog koje se javio obiteljskoj liječnici P. dana 3. svibnja 2019.god. nije bila takva da tužitelj barem pismenim putem, poštom ili e-poštom (elektroničkom poštom ), telefonskim putem ili putem svoje odvjetnice Č.-Ž., koju je već angažirao u komunikaciji sa tuženikom ( ispis e-pošte u spisu ) nije mogao od 2. svibnja 2019.god. do 8. svibnja 2019.god. obavijestiti poslodavca da se on opet nalazi na bolovanju, koje bolovanje mu je očito otvoreno ponovno s datumom 1. svibnja 2019.god. Tužitelj je znao jer je primio dopise - pozive poslodavca da se odazove na sastanak, da ga poslodavac zove radi dogovora oko rješavanja njegovog statusa i vraćanja dokumentacije, što je vidljivo iz dopisa tuženika od dana 15. travnja 2019.god. koji je tužitelj I. uredno zaprimio dana 23. travnja 2019.god. i iz potpisane dostavnice u spisu i iz dopisa poslodavca od dana 30. travnja 2019.god. koji je tužitelj uredno zaprimio 3. svibnja 2019.god. što je vidljivo iz potpisane dostavnice u spisu, o istome je saznanja imala i njegova sadašnja odvjetnica Č.-Ž. koja je putem e-pošte komunicirala sa tuženikom i njegovim odvjetnikom Z. D. iz Č. već od 25. travnja 2019.god., što je vidljivo iz ispisa e-pošte (elektroničke pošte ) u spisu, dakle i tužitelj i njegova odvjetnica su se mogli obratiti tuženiku kao poslodavcu i na vrijeme riješiti status tužitelja kako bi mogao otići u mirovinu, te se isti status mogao riješiti i prije 1. svibnja 2019.god. kada je tužitelj prvotno želio ići u mirovinu samo da se uopće obratio poslodavcu radi dogovora.

Sukladno čl. 112. Zakona o radu ako je tužitelj želio ići u mirovinu sa 62 godine života jer je imao dugoročni staž osiguranja, morao je s poslodavcem sklopiti pisani sporazum o raskidu ugovora o radu ( sukladno čl. 113. Zakona o radu ) ili je on sam kao radnik trebao dati otkaz. Nikako tužitelj kao radnik nije mogao i nije smio prisiljavati tuženika kao poslodavca da on njemu da otkaz kako bi tužitelj s danom 1. svibnja 2019.god. mogao ići u mirovinu.

Tužitelj se uopće nije javio tuženiku kao poslodavcu niti ga je na vrijeme u skladu sa Zakonom o radu obavijestio o svojoj privremenoj nesposobnosti za rad – bolovanju, koje je ponovno otvorio sa datumom 1. svibnja 2019.god.

Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena dana 8. svibnja 2019.god., a utvrđeno je da je tuženik za povredu radne obveze saznao toga dana, odnosno najranije 2. svibnja 2019.god., kada tužitelj prvi radni dan nije došao na posao, što je naprijed obrazloženo, sud ocjenjuje razloge koji su se dogodili unatrag zakonskog roka od 15 (petnaest) dana do saznanja za činjenice koje su dovele do donošenja te odluke.

U navedenom razdoblju od 15 dana od dana saznanja poslodavca nesporno je da tužitelj nije bio na radu od 2. svibnja 2019.god. do 8. svibnja 2019.god. tj. u radne dane 2., 3., 6., 7. i 8. svibnja 2019.god., dakle, radi se o više radnih dana ( ukupno pet ) u kojima tužitelj nije pristupio na rad niti je obavijestio poslodavca o razlozima nedolaska na rad. Tuženik kao poslodavac je smatrao i računao na to da će tužitelj dana 2. svibnja 2019.god. doći na posao, budući da je tuženik dva puta pisanim putem dopisima pozvao da se javi na dogovor oko rješavanja svog statusa, dostavio je tuženiku zaključenje bolovanja s danom 30. travnja 2019.god., a nije se odazvao na niti jedan poziv tuženika, odnosno nije tuženika obavijestio o ničem drugom.

Uvidom u dokumentaciju je utvrđeno da tužitelj nije bio na radnom mjestu cijelo ovo razdoblje od 2. svibnja 2019.god. do 8. svibnja 2019.god., dakle ukupno 5 (pet) radnih dana.

Tužitelj očito nije želio usmeno komunicirati sa svojim nadređenim osobama ( upravom tuženika ), ali je onda morao pismenim putem 30. travnja 2019.god., odnosno prvi slijedeći radni dan 2. svibnja 2019.god. obavijestiti poslodavca ( poštom ili e-poštom ) zbog čega ne dolazi na rad.

Utvrđeno je da se u to vrijeme tužitelj već obratio i odvjetnici Č.- Ž. iz Z., pa je mogao putem odvjetnice obavijestiti poslodavca (tuženika ) zbog čega 2. svibnja 2019.god. i nadalje do 8. svibnja 2019.god., punih pet radnih dana nije došao na posao.

U današnjem radnom okruženju je svaki posao na određen način stresan, zahtjevi su veliki i svaki radnik treba puno raditi i cijelo vrijeme obavljati svoj posao savjesno. Temeljna obveza radnika je osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada. Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika u kojeg nema povjerenja i koji svojim postupcima, bez obzira na njihove uzroke, nanosi izravnu štetu poslodavcu.

U konkretnom slučaju za dopušteni izvanredni otkaz, sukladno sudskoj praksi, dovoljno je utvrditi da je poslodavac zbog određenog ponašanja radnika opravdano izgubio povjerenje u radnika. Naime, tužitelj je kod tuženika jedini obavljao poslove zaštite na radu, a tuženik ukupno ima velik broj zaposlenih radnika ( više od 100 ) i kod tuženika je radni proces uvjetovan ostvarenjem punog angažmana svakog pojedinog radnika, a pogotovo tužitelja koji je bio jedini na radnom mjestu zaštite na radu i tuženik zbog ponašanja radnika nije mogao normalno organizirati rad.

Prema Zakonu o radu je propisano da je prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem ili radom radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

U ovom konkretnom slučaju je tuženik kao poslodavac u svojoj Odluci o izvanrednom otkazu, te kasnije u ovom postupku obrazložio i dokazao zbog čega je donio takvu odluku.

Izvanredni otkaz ugovora o radu je za radnika najteži oblik prestanka ugovora o radu i takva se odluka smije donijeti samo kad je riječ o tako teškoj povredi radne obveze koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, a ne samo poslodavca, upućuje na to da nastavak radnog odnosa više nije moguć, a tuženik je u ovom postupku dokazao postojanje takve teške povrede radne obveze na strani tužitelja I..

Naime, razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije samo teška povreda radne obveze već i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

Postoji osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa neopravdanim izostankom s posla kada tužitelj nije na vrijeme i na prikladan način obavijestio poslodavca o razlogu nedolaska na posao u slučaju kada nije poslodavcu dostavio izvješće liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad (bolovanju ), te nije došao na posao više radnih dana tj. od 2. svibnja 2019.god. do 8. svibnja 2019.god. kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu.

Nedolaženje radnika na posao nakon što mu je liječnica zaključila bolovanje i to nedolazak od nekoliko radnih dana, svakako je po mišljenju suda izazvalo poremećaj rada kod poslodavca i to je sud ocijenio kao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tuženik je u svojoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 8. svibnja 2019.god. jasno opisao i obrazložio nedozvoljeno ponašanje tužitelja, te da je tužitelj bio neopravdano odsutan s posla od dana 2. svibnja 2019.god. do 8. svibnja 2019.god., odnosno ukupno pet radnih dana, kojim ponašanjem je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne dužnosti, odluka o izvanrednom otkazu je donesena unutar zakonskom roka od 15 dana od saznanja za povredu radne obveze ( izostanak s posla više radnih dana tijekom mjeseca svibnja 2019.god. ), te je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, bez obaveze da radnika pozove da iznese svoju obranu. Zbog takvog ponašanja tužitelja (radnika ) tuženik ( poslodavac ) je izgubio povjerenje u radnika.

Stoga sud smatra da je Odluka tuženika Đ. d.o.o. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju I. Z. od dana 8. svibnja 2019.god. zakonita i valjana, da je donesena sukladno Zakonu o radu, te je stoga u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod toč. 1. izreke ove presude.

Sud je odluku o trošku ovog parničnog postupka donio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku budući da je tuženik Đ. d.o.o. u cijelosti uspio u ovome sporu jer je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Sud tuženiku priznaje trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) i to tbr. 2. jednokratna nagrada 200 bodova tj. 2.000,00 kuna, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 500,00 kuna, odnosno ukupno 2.500,00 kuna. Stoga je odlučeno kao u toč. 2. izreke. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Čakovcu, 12. prosinca 2019.god.

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam ) dana ( sukladno čl. 437. Zakona o parničnom postupnu Narodne novine RH broj 90/14- koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe), od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 67/18), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9 ZPP-a).

O tom obavijest:

1.punomoćnica tužitelja J. Č.-Ž., odvjetnica iz Z.

2.punomoćnici tuženik ZOU P., K. i K. iz Č.