Supreme Court partially allows tort claim for pain and suffering, increasing damages due to low assessment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the plaintiff's appeal against a lower court's dismissal of her tort claim. The plaintiff suffered severe injuries in a traffic accident and sought compensation for physical pain, fear, and mental anguish, but the lower courts awarded only 90% of the requested non-material damages. The appellate court found the original assessment of pain and suffering too low and increased the compensation accordingly while upholding the defendant's 90% liability.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393., 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court may correct lower court assessments of non-material damages if they are disproportionately low compared to the intensity and duration of suffering, provided no procedural error occurred.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-50/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, Ljubice Munić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz O., koju zastupa M. B., odvjetnica iz O., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 9. studenoga 1995. godine broj Gž-1737/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. lipnja 1995. godine broj P-854/95, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, djelomično preinačuju presude Županijskog suda u Osijeku od 9. studenog 1995. godine broj Gž-1737/95-2 i Općinskog suda u Osijeku od 23. lipnja 1995. godine broj P-854/95 u dijelu, kojim je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva i u odluci o parničnom trošku, te sudi:
Tuženik C. o. d.d. Z., Filijala O., dužan je tužiteljici M. B. iz O., isplatiti povrh pravomoćno dosuđenog iznosa naknade štete još iznos od 24.300,00 kn (slovima: dvadesetčetiritisućetristo kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 1995. godine do isplate, te na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 3.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.
U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu, kojim je tužiteljica odbijena sa dijelom zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, koji je tužiteljica tražila za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 80.000,00 kn, za strah u iznosu od 30.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 150.000,00 kn, tj. za razliku između zatraženog i dosuđenog iznosa za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 6.600,00 kn, za strah u iznosu od 3.630,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 10.890,00 kn. Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude, kojim je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP), jer je ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Odgovornost tuženika za spornu štetu u visini od 90%, nije sporna.
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužiteljica u prometnoj nesreći dana 17. listopada 1993. godine zadobila teške tjelesne ozljede - potres mozga, udarac i oguljotinu desne strane tjemena, prijelom desne potkoljenice i gležnja desne goljenične kosti, te je zadržana na bolničkom liječenju do 22. listopada 1993. godine i ponovno zaprimljena u bolnici radi ponovnog namještanja koštanih ulomaka koje je izvršeno 10. studenog 1993. godine, te je nosila gips na nozi do 28. veljače 1994. godine, a nakon toga se liječila po traumatologu do 31. ožujka 1994. godine, a nakon toga provodi fizikalnu rehabilitaciju do 6. srpnja 1994. godine, te preglede ponovno vrši još povremeno do 19. rujna 1994. godine.
Na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka utvrđen je intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje okolnosti su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja. Tužiteljica je u vrijeme prometne nesreće imala 44 godine života.
S obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti sudovi nižeg stupnja utvrdili su tužiteljici primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 6.600,00 kn, za strah u iznosu od 3.630,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 10.890,00 kn, te joj dosudili ovu naknadu u visini od 90%, koliko iznosi utvrđena odgovornost tuženika za istu štetu.
Po ocjeni ovog revizijskog suda utvrđena naknada za pretrpljene fizičke bolove i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti prenisko su odmjerene po sudovima nižeg stupnja, pa ih je ovaj revizijski sud primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima imajući na umu utvrđeno činjenično stanje povisio na primjerene iznose i to naknadu za pretrpljene fizičke bolove još za iznos od 25.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti još za iznos od 2.000,00 kn, te tužiteljici dosudio navedene naknade u visini utvrđene odgovornosti tuženika za spornu štetu. Visina naknade za pretrpljeni strah utvrđena u iznosu od 3.600,00 kn primjerena je i po ocjeni ovog revizijskog suda.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredaba čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP u odnosu na odluku o glavnoj stvari.
Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 27. studenog 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Tomo Gložinić, v.r.