Rev-1769/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1769/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. B. iz V., zastupane po punomoćnici V. Š., odvjetnici u V. protiv tuženika K. L. iz V., zastupanog po punomoćniku I. L., odvjetniku u V., radi diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1926/08-3 od 2. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1274/07-43 od 16. lipnja 2008. u sjednici održanoj 20. kolovoza 2013.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 1926/08-3 od 2. lipnja 2010. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Vinkovcima presudom poslovni broj P-1274/07-43 od 16. lipnja 2008. naložio je tuženiku K. L. priznati tužiteljici H. B. suvlasništvo u 1/8 dijela nekretnina upisanih u PU 3607 k.o. V., a koja se sastoji od dvoiposobnog stana na IV katu u zgradi u V., ulica …, sagrađenoj na kč. br. 1903, ukupne površine od 72,49 m2, te joj izdati tabularnu ispravu za prijenos suvlasništva u 1/8 dijela jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda (točka I. izreke).

Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 21.144,50 ka II. izreke).

kuna (toč

Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u odnosu na obvezu tuženika priznati tužiteljici pravo vlasništva na 3/8 dijela navedenih nekretnina i izdati joj tabularnu ispravu za prijenos suvlasništva u 1/8 dijela (točka III. Izreke).

Odlučujući o žalbi tužiteljice Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj Gž- 1926/08-3 od 2. lipnja 2010. odbio je žalbu kao neosnovanu i potvrdio točke II. i III. izreke prvostupanjske presude.

Tako je sud odlučio u parnici radi diobe bračne stečevine u kojoj je u ranijem postupku odlučeno o diobi pokretnih stvari koje čine bračnu stečevinu parničnih stranaka, dok je u odnosu na priznanje prava (su)vlasništva na 1/2 dijela nekretnina upisanih u PU 3607 k.o.

V. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo pravomoćnu presudu pa je u nastavku postupka odlučeno samo o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

Protiv točke II i III drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev ili ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici parnične troškove uključivši troškove revizije u iznosu od 4.612,50 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZIDZPP) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno tvrdnji tužiteljice pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati. Premda tužiteljica ukazuje na ovaj revizijski razlog, u reviziji iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, budući da prema njezinom shvaćanju sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali u odnosu na trajanje izvanbračne i bračne zajednice između stranaka i doprinos tužiteljice bračnoj stečevini. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

U reviziji se neutemeljeno ukazuje i na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora tužbenog zahtjeva u ponovljenom postupku je zahtjev tužiteljice da joj tuženik prizna pravo suvlasništva u 3/8 dijela na gore opisanoj nekretnini upisanoj u PU 3607 k.o. te da joj izda tabularnu ispravu za prijenos suvlasništva u 3/8 dijela jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda. Tužiteljica u odnosu na navedenu nekretninu tvrdi da se radi o suvlasništvu na nekretnini stečenom tijekom braka s tuženikom.

Sporna je u revizijskom postupku pravilna primjena odredaba o imovinskim odnosima bračnih i izvanbačnih drugova iz Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 - dalje: OBZ) koji zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 364. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03), odnosno je li tužiteljica primjenom navedenih odredaba OBZ stekla vlasništvo prijeporne nekretnine u omjeru 1/8 dijela kako je odlučeno pobijanom presudom ili u omjeru ½ kako tvrdi tužiteljica. S tim u vezi sporno je postojanje obveze tuženika priznati tužiteljici pravo suvlasništva na daljnjih 3/8 dijela i izdati joj ispravu kojom bi se tužiteljica mogla u zemljišnim knjigama upisati s tim pravom suvlasništva nekretnine.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je između tužiteljice H. B. i tuženika K. L. sklopljen brak ....,

- da je bračna zajednica stranaka faktički prestala u …., a brak da je razveden ...,

- da stranke prilikom sklapanja braka nisu ugovorile podjelu bračne stečevine,

- da je tužitelj prije sklapanja braka s tužiteljicom sklopio Ugovor o kupoprodaji stana od 8. srpnja 1999. kojim kupuje od prodavatelja C. b. d.d. V. stan u zgradi sagrađenoj na kč. br. 767/159 upisanom u P.U. 6925 k.o. V. po cijeni od 15.380 DEM i na temelju takvog ugovora da je isplatio kupovnu cijenu i stekao pravo vlasništva na navedenom stanu,

- da je navedeni stan tuženik prodao 27. prosinca 2000. po cijeni od 80.000,00 kuna što je prema sukladnim iskazima stranaka bila protuvrijednost od 32.500 DEM,

- da je tuženik 1. rujna 2000. sklopio sa prodavateljem M. L. iz V. Ugovor o kupoprodaji nekretnina – dvoiposobnog stana u V. upisanog u P.U. 3607 K.O. V. (vlasništvo kojega je predmet ovoga spora), a kupoprodajna cijena da je ugovorena u iznosu od 193.660,00 kuna što je bila protuvrijednost od 43.000 DEM, odnosno da bračnu stečevinu čini razlika u vrijednosti stana kupljenog u braku i vrijednosti koju je tuženik uložio iz sredstava ostvarenih prodajom vlastitog stana kupljenog prije braka, a koju razliku čini protuvrijednost od 10.500 DEM.

Polazeći od nesporne činjenice da stranke prilikom sklapanja braka nisu ugovorile podjelu bračne stečevine kao i da je tuženik u kupnju stana uložio 32.500 DEM vlastitih sredstava a iz zajedničkih sredstava da je uplaćena protuvrijednost od 10.500 DEM, sudovi su ocijenili da je tužiteljica suvlasnica u 1/8 dijela predmetnog stana, pa je odbijen njezin zahtjev da joj tuženik prizna pravo suvlasništva i izda joj ispravu kojom bi se tužiteljica mogla u zemljišnim knjigama upisati s tim pravom suvlasništva daljnjih 3/8 dijela nekretnine.

Tužiteljica u bitnome osporava pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova primjeni odredaba o imovinskopravnim odnosima OBZ tvrdeći da sudovi nisu na pravilan način utvrdili doprinos tužiteljice u imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i da nisu uzeli u obzir okolnost da je između stranaka i prije sklapanja braka određeno vrijeme postojala izvanbračna zajednica. Postojanje izvanbračne zajednice smatra odlučnom tvrdeći u reviziji da je tuženik stekao pravo vlasništva na stanu u V. u zgradi sagrađenoj na kč. br. 767/159 za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, pa da to nije njegova posebna imovina koju je imao prije sklapanja braka.

Shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno.

Prije ostalog valja naglasiti da tužiteljica osporava pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava, premda se revizijski razlozi pretežito odnose na činjenična utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova koje tužiteljica smatra pogrešnim. Treba međutim imati na umu da u revizijskom postupku Vrhovni sud polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. ZPP).

Predmet spora valja razriješiti:

- u smislu odredbe čl. 252. OBZ koja se odredba ovdje ima primijeniti obzirom na vrijeme stjecanja prijeporne nekretnine, a prema kojoj odredbi imovina bračnih drugova je zajednička ako je stečena radom obaju bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili ako potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u smislu odredbe čl. 253. st. 1. OBZ u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

- u smislu odredbe čl. 257. OBZ imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

- u smislu odredbe čl. 262.OBZ samo ona izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

S prethodnim u svezi, i s obzirom na utvrđenje da je prijeporni stan kupljen za trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika samo djelomično zajedničkim sredstvima stranaka (2/8 vrijednosti) dok je pretežiti dio cijene (6/8 vrijednosti) tužitelj platio svojim posebnim sredstvima ostvarenim prodajom stana koji je po čl. 257. OBZ predstavljao njegovu vlastitu imovinu, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da bračnu stečevinu čine 2/8 dijela stana pa je tužiteljica stekla pravo vlasništva u 1/8 dijela stana, dok je tuženik vlasnik stana u 7/8 dijela. Zato je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

Nije utemeljeno pravno shvaćanje tužiteljice da je za rješenje spora odlučno koliki je njezin doprinos u bračnoj stečevini po osnovi primanja iz radnog odnosa i drugih ulaganja radom, jer su u smislu odredbe čl. 253. st. 1. OBZ bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

Što se pak tiče revizijskih navoda tužiteljice o tome da je između stranaka prije sklapanja braka postojala izvanbračna zajednica i da je stan u V. u zgradi sagrađenoj na kč. br. 767/159 tuženik kupio za vrijeme trajanja te zajednice valja naglasiti da tužiteljica nije utemeljila tužbeni zahtjev na takvim tvrdnjama, a sud se u donošenju odluke kreće u okviru tužbenog zahtjeva i činjeničnih navoda stranaka.

Stoga je tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni oni na koje ukazuje tužiteljica, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2013.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.