Kž-244/2004-3 · Županijski sud u Koprivnici

Kž.244/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ivana Dekovića i Nade Marincil, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Klementine Lodeta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog O. R., radi kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona (dalje: KZ), odlučujući povodom žalbe okrivljenog, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K.170/04-12 od 28. svibnja 2004. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2004. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba okrivljenog O. R. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici proglašen je krivim O. R. radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ-a, činjenično i pravno pobliže opisano u presudi za koje djelo mu je sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Istom presudom okrivljenom je izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od dvije godine, a djelomično je oslobođen plaćanja troškova postupka koji se odnosi na plaćanje paušalne svote i nagrade branitelja, dok je presuđen da je dužan platiti troškove postupka u iznosu od 2.750,00 kn, koji se odnose na troškove vještačenja.

Protiv takove presude žalbu je podnio okrivljenik putem svog branitelja M. H., odvjetnika iz K., u kojoj se navodi da se žalba ulaže zbog svih osnova i predlaže da se okrivljeniku primjenom ublažavanja kazne izrekne uvjetna osuda.

Odgovor na žalbu nije podnijet a Županijsko državno odvjetništvo u Koprivnici, kome je spis dostavljen u smislu čl. 373. ZKP-a, predložilo je da se žalba okrivljenika odbije.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj u žalbi navodi da se žali zbog svih razloga koji su predviđeni zakonom, zapravo iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba uložena zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Međutim, ovaj sud je ispitivao po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu u smislu čl. 379. ZKP-a te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio nikakove bitne povrede postupka ili povrede zakona na štetu okrivljenika tako da je presuda pravilna i na zakonu zasnovana.

Što se tiče žalbenih navoda o navodnom doprinosu oštećenice koji bi trebao utjecati na izricanje uvjetne osude, takvo se stajalište ne može prihvatiti, a pogotovo ne žalbeni navod da nije dokazano da je okrivljeni upravljao dugim svjetlima. To je i kontradiktorno obrani okrivljenika koji je u svojoj obrani naveo da je upravljao svojim vozilom pod dugim putnim svjetlima i koji doprinos oštećene nalazi u navodnom njenom dolasku sa strane, zbog čega ju nije mogao ranije uočiti. Sada pak u žalbi se ističe navodna nepravilnost vožnje oštećenice i neosvjetljeni bicikl, što se također ne može prihvatiti, jer iz utvrđenih tragova prilikom očevida vidljivo je da je na biciklu oštećene postojao stražnji katadiopter koji je zbog udara otpao sa bicikla jer je udarac uslijedio u zadnji kotač bicikla odostraga.

Prema tome, ako je okrivljeni upravljao sa dugim svjetlima, kao što to sam navodi u svojoj obrani, tada je morao primijetiti oštećenu na biciklu i svjetlo njezinog katadioptera na znatno većoj udaljenosti nego što je on to stvarno primijetio, a o čemu je svoje stručno mišljenje dao prometnotehnički vještak, koje je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud, a prihvaća ga i ovaj sud. Konačno treba dodati, kada bi okrivljenik upravljao sa kratkim svjetlima a brzinom koja je nesumnjivo utvrđena i koja je iznosila najmanje 118 km/h, bio bi na isti način odgovoran kao i u ovom slučaju.

Ne može se prihvatiti niti žalbena teza da bi se radilo o kaznenom djelu počinjenom iz nehaja, jer upravljanje vozilom tako velikom brzinom u naseljenom mjestu pokazuje bezobzirnu vožnju i pokazuje da je okrivljenik pristao na nastupanje takove posljedice kakva je nastupila, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik postupao sa neizravnom namjerom.

Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi o doprinosu oštećenice kao ni ostali žalbeni navodi, a ispitujući izrečenu kaznu u svjetlu otegotnih i olakotnih okolnosti ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno sve to valorizirao te se po mišljenju ovog suda blažom kaznom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja imajući u vidu način vožnje i teške posljedice koje su nastupile.

Stoga je žalbu valjalo odbiti u cijelosti i temeljem čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Koprivnici, 14. rujna 2004. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Klementina Lodeta v.r.

Žarko Dundović v.r.