Rev-1621/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1621/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Vladimira Drakulića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. i M. D., oboje iz Z., koje zastupa D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z., koga zastupa Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, radi činidbe, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. travnja 1996. godine, br. Gž 11652/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. listopada 1994. godine, br. P 5805/93, u sjednici održanoj dana 14. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su oni suvlasnici na jednake dijelove poslovnog objekta pobliže označenog pod toč. I. izreke te presude, te da im je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu.

Tužitelji su obvezani tuženiku naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji u dosadašnjem postupku nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, jer protivno tvrdnji u reviziji sud drugog stupnja je u razlozima svoje presude iznio razliku između ranije postojećeg objekta i objekta koji je kasnije sagrađen i glede kojega tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva, tj. onoga koji je predmet ovoga spora.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je prednik tužitelja bio zakupac poslovnog prostora u Z. u H. ulici br. … u dvorištu, da je nadležni odsjek Općine C. 24. prosinca 1980. godine izdao građevinsku dozvolu kojom je odborio SIZ-u stanovanja Općine C. u Z. izvedbu radova na uređenju i dogradnji pomoćnog prostora i sanitarnog čvora postojeće obrtničke radionice u prije navedenom dvorištu, da je prilikom izvođenja tih radova prednik tužitelja izgradio posebnu prostoriju, koja je sada sporna, da je on financirao izgradnju te prostorije, da za tu prostoriju u budućnosti nije plaćao zakupninu, te da se ulaganje sredstava u uređenje poslovnog objekta smatra nepovratnim unošenjem sredstava u Fond stambenih zgrada, te da zakupac, tj. pravni prednik tužitelja i investitor nema pravo na povrat uloženih sredstava niti bilo kakova druga prava u vezi izvršenih ulaganja.

Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su zauzeli pravilno pravno stajalište, da je prednik tužitelja spornu prostoriju izgradio prilikom uređenja već postojećeg poslovnog prostora i u okviru suglasnosti koje mu je SIZ stanovanja izdao 13. kolovoza 1980. godine (list 13), iz koje proizlazi da on pri gradnji spornoga objekta nije imao volju da je gradi kao svoje vlasništvo na tuđem zemljištu sa svojim materijalom.

Iz prije spomenute suglasnosti, naime, nedvojbeno proizlazi da se sredstva koja je pravni prednik tužitelja utrošio na podizanje sporne prostorije smatra nepovratnim unošenjem sredstava u Fond stambenih zgrada, a on da nema pravo bilo na povrat tih sredstava niti na bilo kakva druga prava u vezi s izvršenim ulaganjima.

Nije osnovano pozivanje tužitelja u reviziji na određeno pravno stajalište ovoga Vrhovnoga suda u slučaju gradnje na nacionaliziranom zemljištu, jer pravni prednik tužitelja nije gradio spomenutu poslovnu prostoriju bez odobrenja tuženika, već naprotiv uz prije spomenuti uglavak da navedenom investicijom ne stiče bilo kakva prava na tom objektu.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 20. i 21. tada važećega Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. listopada 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.