II Kž-423/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 423/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. A. zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. svibnja 2006. godine br. Kv-419/06 (K-15/95) o određivanju pritvora, u sjednici održanoj 31. svibnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. M. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 410. st. 5. ZKP Zakona o kaznenom postupku, nakon pravomoćnog rješenja o obnovi kaznenog postupka, obustavljeno je izvršenje kazne zatvora opt. M. A. u trajanju od dvadeset godina na koju je osuđen u odsutnosti pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu br. K-15/95 od 21. svibnja 1997. godine zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH, te je protiv njega određen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žali se opt. M. A. po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio razloge za određivanje mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

II Kž 423/06-3

Okolnosti da je optuženik bio u bijegu i da je izručen iz SAD, te da je bez reguliranog statusa u Republici Hrvatskoj, te imajući u vidu težinu zapriječene kazne za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, i ovaj sud smatra da su upravo one okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponovo pobjeći, zbog čega je određivanje pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP osnovano.

Posebno teške okolnosti djela koja se optuženiku stavljaju na teret ogledaju se u njihovoj vrsti, načinu izvršenja i posljedicama, pa je opravdana i primjena pritvorske mjere protiv njega iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Navod u žalbi optuženika da je maksimalno trajanje pritvora prema čl. 109. st. 1. toč.

5. ZKP u odnosu na optuženika već isteklo, kada se uzme u obzir i vrijeme koje je proveo u ekstradicijskom pritvoru u SAD, nije prihvatljiv, s obzirom da se prilikom određivanja pritvora i njegovog trajanja u kaznenom postupku koji se vodi u Republici Hrvatskoj primjenjuju isključivo odredbe ZKP, tako da se tzv. ekstradicijski pritvor ne uračunava u trajanje pritvora određenog prema tome Zakonu.

Ekstradicijski pritvor će se, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunati u kaznu zatvora, ukoliko optuženik bude osuđen u obnovljenom postupku.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.