Gžnš-126/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Gžnš-126/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu, u ovršno pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja L. Š., iz S., .., zastupano po punomoćniku A. U., odvjetniku u S., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica S., zastupan po odvjetnicima iz O. društva G. i partneri u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-133/13 od 29. lipnja 2014. godine, dana 27. kolovoza 2015. godine,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-133/13 od 29. lipnja 2014. godine.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 11.356,54 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pored toga, naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 12.487,50 kuna.

Protiv presude žalbu ulaže tuženik pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška iz točke II. izreke presude radi povrede iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a, uz prijedlog da se odluka o trošku preinači i donese nova povoljnija po tužitelju.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete radi oštećenja vozila u prometnoj nesreći.

Među strankama ovog postupka je bio sporan osnov, a podredno i visina postavljenog tužbenog zahtjeva radi naknade štete.

Prvostupanjski sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti nakon što je u provedenom postupku utvrdio:

-da je do prometne nezgode došlo dana 25. kolovoza 2012. godine na križanju ulice D. rata – B. s L. ulicom u S.,

-da je u prometnoj nesreći došlo do sraza vozila kojim je upravljala tužiteljica s vozilom osiguranika tuženika koje je vozilo nakon sraza nastavilo kretanje i udarilo u pješački otok i stup semafora,

-da se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 61 km/h u trenutku sraza,

-da se vozilo tužiteljice kretalo brzinom od 24,9 km/h,

-da do sraza ne bi došlo da je vozač osiguranika tuženika reagirao na kočnicu i poduzeo intenzivno kočenje na udaljenosti od mjesta sraza za oko jednu sekundu kao i da se kretao brzinom od 35,6 km/h, a vozilo tužiteljice brzinom od 15 km/h,

-da se ne može nedvojbeno utvrditi tko je od vozača prošao kroz raskrižje dok je bilo upaljeno crveno svjetlo, jer na raskrižju nisu ugrađene kamere,

-da iz iskaza dvoje nepristranih svjedoka proizlazi da je tužiteljica vozeći vozilo iz smjera B. ulice prošla dok je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo,

-da je osiguranik tuženika prošao vozilom kroz raskrižje dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo i time oduzeo prednost tužiteljici,

-da je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 11.356,54 kuna.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 1089. stavak 2. i članka 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO).

Prvostupanjski sud je tijekom postupka raspravljao o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva i pri tome pravilno postupio kada je cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja utvrdio osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev te tuženika obvezao na naknadu cjelokupne nastale štete tužitelju.

Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te za to dao valjane i određene razloge, primjenjujući odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a, vodeći računa da svatko tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 3. propisano da za štetu od stvari i djelatnosti od koje potječe povećana opasnost za okolinu, odgovara se bez obzira na krivnju.

Obzirom se, u konkretnom slučaju, radi o zahtjevu za naknadu imovinske štete prvostupanjski sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev, a prilikom ocjene visine postavljenog tužbenog zahtjeva isti je pravilno cijenio vještvo angažiranog sudskog vještaka prometne struke koji je, sukladno pravilima znanosti i struke, dao argumentirano i valjano mišljenje, na koje ni stranke nisu imale nikakve primjedbe.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o parničnom trošku primjenjujući odredbe članka 154. u svezi članka 155. ZPP-a, zbog čega takva odluka o parničnom trošku u cijelosti ostaje neizmijenjena.

Zbog svega navedenog, trebalo je žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane te potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 27. kolovoza 2015. godine

SUDAC:

Ivica Botica, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni djelatnik

Zlata Brdar