I Kž-210/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 210/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 20. ožujka 1998. br. K 17/96 (Kv 36/98), u sjednici održanoj 19. kolovoza 1998.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M.L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku odbio je prijedlog opt. M.L. za primjenu Zakona o općem oprostu za kazneno djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH (čl. 90. st. 1. KZ i dr.).

Protiv toga rješenja podnio je žalbu optuženik s prijedlogom da se pobijano rješenje "ukine" i na optuženika primjeni Zakon o općem oprostu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba odbije.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da se na optuženog treba primjeniti Zakon o općem oprostu radi toga što je ovo kazneno djelo u izravnoj vezi sa oružanim sukobom i agresijom na Republiku Hrvatsku.

I Kž 210/1998-3

Točno je da je inkriminirano djelo dogodilo u vrijeme ratnih djelovanja koncem mjeseca rujna i početkom listopada 1991. godine na području D. (otok Š.). Međutim, kod ocjene dali je djelo u izravnoj ili neizravnoj vezi sa tim ratnim djelovanjima ne smije se ići tako daleko da se kod svakog konkretnog slučaja mora ocijeniti da postoji izravna odlučna veza sa ratnim djelovanjima. Naime, treba izdvojiti samo one uvjete na kojima se zasnivala konkretna opasnost. U konkretnom slučaju na otoku Š. nije bilo pripadnika neprijateljske vojske, prema optužnici, oštećenik B. se je legitimirao optuženiku kao pripadnik Hrvatske ratne mornarice, nakon toga je najprije ranjen od optuženika, da bi potom bio lišen života od strane optuženog hicem iz automatske puške kroz zatvorena vrata. Kod takovog slijeda događaja ne može se tvrditi da je posljedica (djelo) proizašlo izravno iz djelovanja koja su se odvijala na tom širem području. Naime, uzročna veza upućuje na kompleksnu prosudbu konkretne situacije u kojoj se događaji odigraju, dakle drugačije nego što to čini žalitelj, a što svakako uključuje vrednovanje brojnih komponenti slučaja. Radi toga je sud prvog stupnja u pravu kada smatra da neizravna veza za primjenu Zakona o općem oprostu nije dovoljna, a posebno ne kad se radi o kaznenom djelu iz čl. 3. st. 2. toga zakona, počinitelji kojeg djela su izuzeti od oprosta.

Stoga je o žalbi optuženog temeljem čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. kolovoza 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Gudelj, v.r.