I Kr-51/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-51/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv os. S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2002. godine, broj Kv-40/02 (K- 146/00), u sjednici održanoj dana 6. lipnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. S.S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-146/00 od 26. siječnja 2001. godine, proglašen je krivim S.S. zbog kaznenih djela iz čl. 125. st. 1. i 2. i čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-391/01 od 24. listopada 2001. godine, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te je osuđeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca.

Osuđenik se nalazio u pritvoru od 12. lipnja 2000. godine, te nastavno na izdržavanju kazne iz ove presude, koju kaznu će izdržati 12. rujna 2003. godine.

Osuđenik je po odvjetniku L.G. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, navodeći u svome zahtjevu kao nove okolnosti činjenicu rođenja kćeri A. -A.S., rođene 19. listopada 2000. godine, a i tešku materijalnu situaciju u kojoj se našla njegova nevjenčana supruga J.T., nakon njegovog odlaska na izdržavanje kazne. Navodi kako ona, da bi prehranila sebe i dijete, prisiljena je primati pomoć od svojih roditelja, da bi barem djetetu osigurala ono najosnovnije.

Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije, a negativan je i prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, nije točan navod da okolnost rođenja djeteta osuđeniku nije bila poznata sudovima prilikom donošenja odluke o kazni u ovom predmetu. Upravo radi ove okolnosti i utvrđivanja očinstva osuđenika, već je prvostupanjski sud udovoljio njegovom traženju da mu se odobri izvođenje iz pritvora kod matičara Područnog ureda Č., gdje je doista prema izvodu iz matice rođenih i upisana njegova kći. U odnosu na teško imovno stanje njegove izvanbračne supruge i majke njegovog djeteta, ova okolnost, a ovo osobito obzirom na izvješće Centra za socijalni rad, nije takovog značaja da bi očito dovelo do blaže osude, da je postojalo ili bilo poznato sudu prilikom donošenja odluke o kazni. Okolnost koja bi opravdala primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka mora imati posebnu kvalitetu da očito dovede do blaže osude, a činjenica teže materijalne situacije koja nastupa odlaskom osuđenika na izdržavanje kazne predvidiva je i predstavlja logičnu posljedicu osude na kaznu zatvora.

Kako ovaj sud nalazi da osuđenik u svome zahtjevu nije naveo okolnosti koje sudu nisu bile poznate, odnosno okolnosti sa potrebnom kvalitetom u smislu čl. 414. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je temeljem čl. 416. st. 6. Zakona o kaznenom postupku odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. lipnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.