P-217/2025-6 · Općinski sud u Metkoviću

Poslovni broj: P-217/2025-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20350 Metković

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja BF, B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika Poljopromet d.o.o., Splitska 27b, Metković, OIB: 12302967911 zastupano po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku iz Metkovića, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 30. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 22. srpnja 2025. godine (11:58 h), po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika, a temeljem bjanko zadužnice Javnog bilježnika Ivana Kristića, Vrgorac, pravomoćne dne 10.04.2012.g.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se kod ovog suda u predmetu br. Ovr-135/2025, vodio ovršni postupak po prijedlogu tužitelja kao ovršenika, a protiv tuženika, kao ovrhovoditelja - radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (izvansudske), po zahtjevu za izravnu naplatu, koji je FINA Split, zaprimila dana 22.07.2025. U ovršnom postupku navedenom u toč. 1. ove Tužbe, tužitelj je ustao prijedlogom za proglašenje ovrhe nedopuštenom, tvrdeći da je nastupila zastara potraživanja, radi čega je tužitelj upućen u ovu parnicu Rješenjem ovog suda br. Ovr-135/2025 od 19.08.2025. Naime, blokada ovršenika je izvršena još u 2012. godini, i to temeljem bjanko zadužnice – solemnizirane kod javnog bilježnika Ivana Kristića, br. OV-825/12 od 10.04.2012. Zbog nemogućnosti naplate tražbine, ista je isknjižena iz redoslijeda naplate, da bi ju ovrhovoditelj ponovno aktivirao svojim dopisom od 17.07.2025. godine, odnosno zahtjevom za izravnu naplatu od 22.07.2025. Iz isprava u toč. 4., tužitelju navodi da je nejasno, je li se 2025. godine pokreće novi ovršni postupak ili pak ponovno aktivira već postojeći, pa predlaže u tu svrhu potrebno pribaviti podatke od Financijske agencije. S obzirom na navedeno, tužitelj je stava da je nastupila zastara, te je predložio da sud donese presudu u kojoj se izvansudska ovrha proglašava nedopuštenom te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev je neosnovan, budući da u konkretnom slučaju zasigurno nije nastupila zastara tuženikovog potraživanja, a kako to pogrešno smatra tužitelj. Ističe da je iz tužiteljevih navoda evidentno da isti zanemaruje činjenicu da je zastara predmetne tražbine bila prekinuta ranijim podnošenjem zadužnice na naplatu pa je – sukladno odredbama čl. 245. Zakona o obveznim odnosima – desetogodišnji zastarni rok počeo teći iznova tek kada je Financijska agencija prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, odnosno tek kada je zadužnicu “isknjižila“ iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Naime, tuženik je dana 5. lipnja 2015. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu predmetne tražbine, upravo temeljem spomenute zadužnice kao osnove za plaćanje, a Financijska agencija je dana 4. kolovoza 2018. god. prestala s izvršavanjem iste zbog nedostatka sredstava na 2 računu tužitelja odnosno zbog postojanja uvjeta propisanih odredbom čl. 12. st. 1. “novog“ Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (stupio na snagu upravo 4.8.2018.). Dakle, u konkretnom slučaju je zastara nedvojbeno prekinuta 5. lipnja 2015. (kada je predmetna zadužnica prvi put predana Financijskoj agenciji na naplatu), a ista je iznova počela teći tek 4. kolovoza 2018. Uzimajući u obzir da se na predmetnu tražbinu primjenjuje 10-godišnji zastarni rok (budući da je riječ o zadužnici koja je potvrđena odnosno solemnizirana kod javnog bilježnika), tuženik tvrdi da je jasno da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikovog potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

3. U dokazne svrhe pročitana je i pregledana dokumentacija u spisu: zahtjev za izravnu naplatu (list 10 spisa), potvrda (solemnizacija) (list 11 spisa), kopija bjanko zadužnice (list 12-13 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 22-24 spisa), zapisnik pripremnog ročišta od dana 9. prosinca 2025.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 – dalje: "ZPP") ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje:

- da je tuženik kao vjerovnik tražbinu nastojao ostvariti putem izravne naplate temeljem (solemnizirane) bjanko zadužnice (ovršne isprave u smislu ovršnog prava),

- da je osnova za plaćanje bila u provedbi pred Financijskom agencijom,

- da je Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. (isknjiženje / prestanak izvršavanja uslijed zakonskih uvjeta),

- da je tuženik ponovno pokrenuo izravnu naplatu zahtjevom zaprimljenim 22. srpnja 2025.

6. Među strankama je sporno je li do trenutka ponovnog pokretanja izravne naplate (22. srpnja 2025.) nastupila zastara tražbine iz zadužnice, odnosno je li protekao primjenjivi zastarni rok uz uračunavanje pravnih učinaka prekida zastare ranijim zahtjevom ovrhe / izravne naplate i trenutka od kojeg rok teče iznova.

7. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme prije prekida se ne uračunava. Kad je prekid nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana kada je postupak ovrhe okončan odnosno kada je prestalo postupanje po osnovi.

7.1. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima( Narodne novine br. 89/2018, 46/2022, 155/2022) propisano je postupanje Fine i uvjeti prestanka provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući odredbu čl. 12. st. 1. o prestanku izvršavanja osnove za plaćanje u određenim okolnostima (npr. dugotrajna nemogućnost naplate).

7.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim pravnim shvaćanjima zauzeo stav da se na tražbine iz zadužnice potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina (dok se na ne-solemnizirane primjenjuje opći rok od 5 godina).

8. Sud prihvaća pravno relevantnim da je (ranijom) predajom osnove za plaćanje na naplatu Financijskoj agenciji došlo do prekida zastare jer se radi o poduzimanju radnje prisilnog ostvarenja tražbine (zahtjev ovrhe / izravne naplate). Posljedično, sukladno čl. 245. ZOO-a, zastarni rok ne teče kontinuirano od nastanka tražbine niti od izdavanja zadužnice, već se rok nakon prekida računa iznova od trenutka kada je postupanje Fine prestalo

8.1. Iz spisa proizlazi da je Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. Od toga dana zastara počinje teći iznova.

8.2. Budući da je riječ o solemniziranoj zadužnici, primjenjuje se zastarni rok od 10 godina

8.3. Od 4. kolovoza 2018. do 22. srpnja 2025. nije proteklo 10 godina, slijedom čega zastara nije nastupila te je prethodnim postupanjima tuženika zastara prekidana te taj rok do 22. srpnja 2025. nije istekao. Stoga nema osnove za proglašenje izvansudske ovrhe (izravne naplate) nedopuštenom zbog zastare

9. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155.ZPP-a, a tuženiku je priznat popisani trošak sastava odgovora na tužbu, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 200.00 eura što s PDV-om od 25% iznosi 250,00 eura.

10. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 30. prosinca 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika