Rev-1340/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz P. i Đ. P. iz P., oboje zastupanih po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Zajedničkog odvjetničkom uredu I. Š. i B. V. iz Z., protiv tuženih C. o. d.d. Z., Filijala Z., i R. Č. iz T., B., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., N. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1701/07 od 1. travnja 2008., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-415/99 od 16. srpnja 2007., u sjednici održanoj 5. prosinca 2012.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1340/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
Broj: Rev 1340/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz P. i Đ. P. iz P., oboje zastupanih po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Zajedničkog odvjetničkom uredu I. Š. i B. V. iz Z., protiv tuženih C. o. d.d. Z., Filijala Z., i R. Č. iz T., B., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., N. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1701/07 od 1. travnja 2008., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-415/99 od 16. srpnja 2007., u sjednici održanoj 5. prosinca 2012.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženima da tužiteljici solidarno isplate na ime nematerijalne i materijalne štete ukupan iznos od 154.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2007. pa do isplate po stopi od 15%, dok je u toč. II. izreke prvostupanjske presude tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 154.700,00 kuna. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženima da tužitelju Đ. P. na ime nematerijalne štete i to s osnova pretrpljenog straha plate iznos od 3.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2007. pa do isplate po stopi od 15%, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja kao neosnovan u toč. IV. izreke prvostupanjske presude.
U toč. V. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženima da solidarno tužiteljici J. P. s osnova umanjenja radne sposobnosti i nemogućnosti obavljanja radova u domaćinstvu počev od 22. svibnja 1997. pa nadalje plate za 1997. iznos od 6.366,15 kuna a nadalje iznos od 10.610,25 kuna za svaku godinu i ubuduće sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog godišnjeg iznosa s time da je dan dospijeća za proteklu godinu 10. siječanj tekuće godine. U toč. VI. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice preko dosuđenih iznosa na ime umanjenja radne sposobnosti i nemogućnosti obavljanja radova u domaćinstvu u toč. V. izreke prvostupanjske presude. U toč. VII. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženima da solidarno tužiteljici na ime mjesečne rente s osnova umanjenja radne sposobnosti počev od 1. studenog 1995. pa ubuduće plaćaju iznose pobliže navedene pod toč. VII. izreke prvostupanjske presude a ubuduće iznos od 487,85 kuna s time da su tuženi dužni dospjele obroke platiti odjednom, a one koje budu dospijevali ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos od dana dospijeća pa do isplate s time da se kao dan dospijeća za protekli mjesec uzima prvi dan slijedećeg mjeseca, dok je tužiteljica u toč. VIII. izreke prvostupanjske presude odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa na ime umanjenja radne sposobnosti odnosno izgubljene zarade dosuđene u toč. VII. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjskim rješenjem pod I. oslobođena je tužiteljica plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari, u toč. II. prvostupanjskog rješenja odbijen je prijedlog drugotuženika radi oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi a u toč. III. prvostupanjskog rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Drugostupanjskom presudom djelomično su odbijene žalbe tužiteljice i tužitelja kao i žalbe tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženima da tužiteljici solidarno isplate na ime naknade štete ukupan iznos od 151.900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2007. pa do isplate, u dijelu pod toč. II. i IV. izreke prvostupanjske presude u cijelosti te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. V. izreke kojom je naloženo tuženima da solidarno isplate tužiteljici s osnova izgubljene zarade u poljoprivredi počev od 22. svibnja 1997. pa do 6. veljače 2005. iznose od 6.366,15 kuna za 1997. a nadalje do 2004. godišnji iznos od 10.610,25 kuna i za 2005. iznos od 1.061,01 kunu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, a potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. VI. i VIII. izreke prvostupanjske presude u cijelosti.
U toč. II. izreke drugostupanjske presude prihvaćene su djelomično žalbe tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke presude na način da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom na ime naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova preko dosuđenog iznosa od 11.200,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 14.000,00 kuna, odnosno preko ukupno dosuđenog iznosa od 151.900,00 kuna na ime naknade štete, a do ukupno zatraženog iznosa od 154.700,00 kuna, te u dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjske presude na način da je drugotužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 3.500,00 kuna s osnova pretrpljenog straha sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu pod toč. VII. izreke presude na način da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženima solidarno naloži plaćanje mjesečne rente s osnova umanjenja radne sposobnosti počev od 1. studenog 1995. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. V. izreke presude kojom je tuženima naloženo da solidarno tužiteljici plate štetu s osnova izgubljene zarade u poljoprivredi za razdoblje od 7. veljače 2005. pa nadalje sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjskog rješenja u odnosu na troškove parničnog postupka.
Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je djelomično odbijena žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda odnosno u dijelu u kojem su prihvaćene djelomično žalbe tuženika i preinačena prvostupanjska presuda reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženi su dostavili odgovor na reviziju u kojem predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Temeljem čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne i nematerijalne štete s osnova zadobivenih povreda štetnog događaja od 1. studenog 1995. kada je došlo do prometne nezgode i do sudara osobnog automobila kojim je upravljao drugotuženik te motokultivatora na kojem su se nalazili tužitelji.
U postupku je utvrđeno:
- da je do štetnog događaja došlo kada je drugotuženik upravljajući svojim vozilom vršio radnju pretjecanja na regionalnoj cesti B. n. m. – B., pri čemu se nije sa sigurnošću uvjerio da može izvršiti tu radnju bez ugrožavanja vozila koja mu nailaze iz suprotnog smjera, pri čemu je došlo do naleta na motokultivator na kojem su se nalazili tužitelji i koji je dolazio iz suprotnog smjera,
- da je motokultivator bio neregistriran, tehnički neispravan i na njemu nisu uopće bila izrađena prednja svijetla,
- da je tužiteljica osvjetljavala put ispred motokultivatora ručnom svjetiljkom koju je držala u ruci slijedom čega je bila upoznata da na motokultivatoru nema prednjih svjetala,
- da je tužiteljica štetnog događaja zadobila teške tjelesne povrede u vidu višekomadnog prijeloma zdjelice s deformitetom kao i višekomadnog prijeloma lijeve natkoljenice, uslijed čega je trpjela bolove jakog intenziteta 10 dana, bolove srednjeg intenziteta mjesec dana, bolove slabog intenziteta oko dva mjeseca i povremene bolove slabog intenziteta koji zaostaju kao trajna posljedica,
- da je tužiteljica štetnog događaja pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan a javljao se još kao sekundarni strah tijekom liječenja koji je bio jačeg intenziteta i trajanja tjedan dana, srednjeg oko tri tjedna te slabijeg šest tjedana,
- da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti od oko 45% i to obzirom na prijelom zdjelice s denivelacijom zglobova i skraćenja lijeve noge,
- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega četiri sata dnevno kroz devet mjeseci te dva sata dnevno kroz daljnja četiri mjeseca,
- da je kod tužiteljice nastupila naruženost kao posljedica prometne nezgode i kao posljedica operacijskog liječenja prijeloma bedrene kosti a u vidu skraćenja lijeve noge za tri centimetra i vidljivih ožiljaka na lijevom bedru uz potrebu korištenja štake i korištenja ortopedske obuće,
- da su tužiteljica i njena obitelj imali status prognanika u razdoblju od 14. rujna 1991. pa do 21. svibnja 1997.,
- da je tužiteljica po zanimanju kuhar te se ista zaposlila u T. M. l. d.o.o. iz B. 7. veljače 2005. na određeno vrijeme od 1. srpnja 2006. do 30. lipnja 2007. a u svrhu obavljanja poslova radnog mjesta radnik na obradi,
- da tužiteljica nakon povređivanja nije bila više u mogućnosti obavljati radove u poljoprivredi,
- da u trenutku nastanka štetnog događaja tužiteljica nije bila zaposlena.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova nematerijalne štete i materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege te uništene odjeće osnovan do ukupno 154.700,00 kuna, da je osnovan zahtjev tužiteljice na ime naknade materijalne štete zbog nemogućnosti obavljanja radova u poljoprivredi počev od 22. svibnja 1997. pa nadalje u iznosu od 6.366,15 kuna za 1997. a nadalje u iznosu od 10.610,25 kuna godišnje, te da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice s osnove umanjenja radne sposobnosti i izgubljene zarade počev od 1. studenog 1995. kao dana štetnog događaja pa nadalje u mjesečnim iznosima kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude s time da su svi iznosi koji su dosuđeni od strane prvostupanjskog suda tužiteljici umanjeni za 30% obzirom da prvostupanjski sud smatra da je doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i pričinjenoj joj šteti u tom omjeru, a iz razloga jer je tužiteljica pristala na vožnju na motokultivatoru koji je bio tehnički neispravan i bez propisnih svjetala.
Drugostupanjski sud na temelju istih odlučnih činjenica prihvaća da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja i pričinjenoj šteti u omjeru od 30% u smislu odredbe čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94 i 107/95 – dalje: ZOO) s time da drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu na ime naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova za 2.800,00 kuna te u cijelosti odbija zahtjev tužiteljice na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade i buduće rente s osnova umanjenja radne sposobnosti. Pri tome drugostupanjski sud smatra da tužiteljici ne pripada naknada štete s osnova umanjenja radne sposobnosti i gubitka zarade koja se očituje u razlici između one zarade koju tužiteljica ostvaruje i onu koju bi ostvarivala kao kuharica iz razloga što u trenutku štetnog događaja nije uopće bila zaposlena niti je u postupku dokazala da bi zbog posljedica zadobivenih ozljeda bila u nemogućnosti se zaposliti kao kuharica.
Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te ukazuje da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni odnosno proturječni sami sebi te materijalnim i drugim dokazima u spisu zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica smatra da nije bilo osnova za zaključak da je doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% te da nije bilo osnova za neprihvaćanje njenog tužbenog zahtjeva s osnova razlike između plaće koju trenutno prima i plaće koju bi primala kao kuharica obzirom da je po struci VKV kuhar. Tužiteljica također poriče da joj ne bi pripadala naknada za izgubljenu zaradu radom u poljoprivredi na imanju svoje obitelji za razdoblje od 1. studenog 1995. do 22. svibnja 1997. kada su se tužitelji vratili u mjesto P. obzirom da su bili prognanici. Pored navedenog tužiteljica u reviziji poriče i visinu određene nematerijalne štete ukazujući da je visina novčane satisfakcije neprimjerena svim okolnostima konkretnog slučaja a posebno jer tužiteljica nakon štetnog događaja više nije smjela roditi, teško se kreće, ima skraćenje noge te nemogućnost obavljanja težih radova kao što su radovi u poljoprivredi.
Suprotno navodima tužiteljice u reviziji, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni niti su proturječni sami sebi i stanju spisa. Slijedom toga pobijana presuda se u cijelosti može ispitati. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U odnosu na odgovornost za nastanak štetnog događaja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 178. st. 4. u svezi čl. 174. i 177. ZOO. Naime, u smislu čl. 178. st. 4. ZOO za štetu koju pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno prema objektivnog odgovornosti obzirom da se radi o opasnoj stvari iz čl. 174. st. 1. ZOO. U smislu odredbe čl. 177. st. 3. ZOO kao jedan od razloga oslobođenja od odgovornosti je i ukoliko oštećenik djelomično doprinese nastanku štete. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužiteljica doprinijela u omjeru od 30% nastanku svoje štete jer je zajedno sa drugotužiteljem prihvatila vožnju na tehnički neispravnom motokultivatoru i gdje je mogla i morala znati da isti nije tehnički ispravan obzirom da je i sama držala svjetiljku u ruci što ukazuje da joj je dobro bilo poznato da motokultivator nema svjetala i uvjeta za noćnu vožnju. Upravo činjenica što motokultivator na kojem se nalazila tužiteljica nije bio pravilno osvijetljen ukazuje da drugotuženik nije mogao pravilno i pravovremeno uočiti nailazak motokultivatora iz suprotnog smjera. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji bi se odnosio na primjenu odredbe čl. 177. st. 3. ZOO jer su sudovi pravilno zaključili o postojanju doprinosa tužiteljice u omjeru od 30% nastanku njene štete.
Ovaj sud prihvaća da su nižestupanjski sudovi također pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice na ime materijalne štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od štetnog događaja pa nadalje, a koja izgubljena zarada se ne odnosi na onu koju tužiteljica gubi zbog nemogućnosti rada u poljoprivredi, već na onu koju bi ostvarivala radom u okviru svoje stručne spreme (VKV kuharica). Naime, tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila zaposlena a niti je tijekom postupka dokazala da bi zbog zadobivenih posljedica i smanjenja životne aktivnosti bila u nemogućnosti zaposliti se kao kuharica. To posebno iz razloga jer se 2005. zaposlila na drugim poslovima (radnik na obradi u T. M. l. d.o.o. iz B.) slijedom čega tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između zadobivenih povreda štetnog događaja i nemogućnosti ostvarenja zarade iz radnog odnosa odnosno zaposlenja kao kuharice. Pri tome treba napomenuti da je sama tužiteljica zatražila za isto razdoblje i naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade u poljoprivredi koja joj je i priznata. Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti rada u poljoprivredi za razdoblje od 1. studenog 1995. pa do 22. svibnja 1997. iz razloga jer je u tom razdoblju tužiteljica bila prognanik i nije imala niti mogućnosti se baviti poljoprivredom na imanju u P. te na taj način ostvarivati zaradu.
Također su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kod određivanja novčane satisfakcije s osnova nematerijalne štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženja i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Nižestupanjski sudovi, a što prihvaća i ovaj sud, pravilno su primijenili odredbu čl. 200. ZOO te su tužiteljici na ime nematerijalne štete dosudili primjerenu naknadu koja je u skladu sa svim okolnostima konkretnog slučaja. Iznos od 11.200,00 kuna odgovara trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova kao i svim ostalim neugodnostima i posljedicama liječenja, iznos od 10.500,00 kuna je u skladu sa trajanjem i intenzitetom pretrpljenog primarnog i sekundarnog straha a isto tako primjereni su iznosi duševnih bolova zbog naruženja i smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 14.000,00 kuna, odnosno 105.000,00 kuna. Svi navedeni iznosi u skladu su i sa Orijentacijskim kriterijima ovoga suda u odnosu na određivanje pojedinih vidova naknade nematerijalne štete. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu novčanu satisfakciju nematerijalne štete.
U odnosu na dio revizijskih navoda koji se odnosi na zahtjev za naknadu materijalne štete zbog nemogućnosti obavljanja radova u poljoprivredi počev od 7. veljače 2005. pa nadalje, valja napomenuti da je u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta te će se o istome raspravljati u ponovljenom postupku. Stoga ukupno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je donijeti presudu kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 5. prosinca 2012.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.