Legislator Case Law & Legislation
I Kž-175/2010-5 AI generated

I Kž-175/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-175/2010-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. V. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. prosinca 2009. broj K-30/09, u sjednici održanoj 18. svibnja 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-175/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 63. KZ, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 7. lipnja 2009. pa nadalje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 175/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. V. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. prosinca 2009. broj K-30/09, u sjednici održanoj 18. svibnja 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. Ž. V., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, a temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 7. lipnja 2009. pa nadalje.

II. Žalba opt. Ž. V. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Ž. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

Temeljem čl. 63. KZ, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 7. lipnja 2009. pa nadalje.

Temeljem čl. 76. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora i ne može trajati dulje od tri godine.

I Kž 175/10-5

Temeljem čl. 80. KZ, od optuženika je oduzet odvijač duljine 30 cm.

Sukladno čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći primjereno strožu kaznu.

Optuženik je podnio dvije žalbe, jednu putem branitelja I. M., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, dok je drugu žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnio osobno. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika prihvatiti, a žalbe optuženika odbiti kao neosnovane, u čemu je na sjednici vijeća ustrajala i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj I. M. jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a) ali sjednici nisu nazočili. Kako se optuženik nalazi u pritvoru, a ima branitelja, njegova nazočnost nije osigurana jer je vijeće našlo da to nije svrhovito (čl. 374. st. 2. ZKP-a).

Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok je žalba optuženika neosnovana.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

I Kž 175/10-5

Suprotno navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

Premda optuženik osporava zaključke prvostupanjskog suda glede iskaza svjedokinje R. P. te naglašava kako nikome nije prijetio odvijačem, iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi bitno drugačiji zaključak.

Kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, optuženik je uz prijetnju odvijačem koji je uperio prema prodavačici R. P. oduzeo vrećicu sa 4.693,00 kuna. U konkretnoj situaciji, navedeni odvijač duljine 30 cm i uperen na kratkoj udaljenosti u oštećenicu, imao je svojstvo opasnog oruđa. Način na koji je optuženik držao odvijač i usmjeravao ga prema oštećenici ukazuje na zaključak da je novac oduzeo uz jasno demonstriranu prijetnju da će izravno napasti na život R. P.. Tako je ova svjedokinja (list 163 spisa) jasno, logično i uvjerljivo iskazala da je optuženik ušao u kiosk i odmah usmjerio metalni dio „šrafcigera“ ravno prema njenom tijelu, negdje u predjelu stomaka i grudi. U određenim trenucima „… vrh šrafcigera je od mog tijela bio udaljen najviše 10 cm …“. Svjedokinja je naglasila da je optuženik držao uperen vrh odvijača u prednji dio njenog tijela sve dok nije uzeo novac. Nasuprot takvom iskazu, doista je neuvjerljiva i nelogična obrana optuženika kako je odvijač nosio jer je imao namjeru obiti kiosk i njime nikome nije prijetio.

Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik uporabom opasnog oruđa uz jasno iskazanu prijetnju da će njime napasti na život R. P., iz ladice pulta kioska oduzeo papirnatu vrećicu sa novcem.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izrečena kazna preblaga, a nasuprot tome nije u pravu optuženik kada smatra da je kazna prestrogo odmjerena.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio zdravstveno stanje optuženika, te njegove obiteljske i materijalne prilike, njegovu smanjenu ubrojivost tempore criminis i da se radi o

I Kž 175/10-5

osobi koja je otac dvoje malodobne djece. Otegotnim je cijenio višestruku osuđivanost optuženika.

U pravu je državni odvjetnik kada ističe dosadašnju optuženikovu osuđivanost kao odlučujući razlog potrebe strožeg kažnjavanja od onog koje je odmjerio prvostupanjski sud. Optuženik je do sada bio već 13 puta osuđivan, od čega 11 puta za kaznena djela teške krađe za koja su mu izricane zatvorske kazne. Državni odvjetnik je u pravu kada tvrdi da ove kazne očigledno nisu imale odgovarajući utjecaj na promjenu optuženikovog ponašanja. Upravo zato, usprkos utvrđenim olakotnim okolnostima koje optuženik u žalbi samo ponavlja, mjera kazne u konkretnom slučaju morala je biti stroža nego je to odmjerio prvostupanjski sud jer se u protivnom ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) kaznom zatvora u trajanju četiri godine se izražava jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utječe i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo odmjerenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom čl. 390. st. 1. i 387. ZKP-a trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.