Gž x-820/2013-4 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž x-820/2013-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao člana vijeća u građanskopravnoj stvari tužitelja 1. G. B., 2. V. V., obje iz M., koje zastupa punomoćnik A. N., odvjetnik u M., 3. S. B. iz S., 4. E. B. iz S. i 5. L. B. iz S., koje zastupa punomoćnik V. D. odvjetnik u S., protiv tuženika Grada M., kojeg zastupa punomoćnik zakonskog zastupnika T. B., dipl. iur., radi uspostave prijašnjeg stanja, predaje nekretnine i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja G. B. i V. V. te o žalbi tužitelja S. B., E. B. i L. B. protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 8P-30/92 od 15. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2014.,

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja G. B. i V. V. i žalba tužitelja S. B., E. B. i L. B., kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 8P-30/92 od 15. veljače 2013. u pobijanom dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev tužitelja G. B. i V. V., pod točkom I/1 i točkom I/2 izreke i u pobijanom dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev tužitelja S. B., E. B. i L. B., pod točkom II/1 i točkom II/2 izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja S. B., E. B. i L. B. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljica G. B. i V. V. kako glasi:

"Dužan je tuženik Grad M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na nekretnini označenoj čest. zem. 1669/8 k.o. M.-M. i to baš na dijelu te nekretnine površine 380 m[2] koji je na skici i nalazu vještaka mjernika Z. H. od 4. veljače 1993. označen slovima C-D-E-F-G-G- H-I-J-K-C i koju nekretninu je zauzeo bez valjane pravne osnove, uspostaviti prijašnje stanje na način što će ukloniti asfaltni sloj, betonski pločnik, betonske rubnjake i nasip na zemljištu i dovesti zemljište u prvobitno stanje i prepustiti ga u suposjed i suvlasništvo tužiteljima G. B. i V. V. u razmjernom omjeru od 1/5 (po 1/10 svakoj) te se je dužan ubuduće kaniti bilo kakvog pačanja u navedeno zemljište.

Nalaže se tuženiku da tužiteljicama G. B. i V. V. naknadi troškove parničnog postupka i to s zateznom kamatom koja na taj iznos teče prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena i to od dana presuđenja do isplate." (točka I./1. izreke).

Također, odbijen je podredni tužbeni zahtjev tužiteljica G. B. i V. V. kako glasi:

"Nalaže se tuženiku Gradu M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tržišnu protuvrijednost zemljišta tužiteljicama G. B. i V. V. u ukupnom iznosu od 216.600,00 kn, odnosno svakoj po 108.300,00 kn s zateznom kamatom koja na taj iznos teče prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena i to od dana presuđenja do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljicama G. B. i V. V. naknadi troškove parničnog postupka i to s zateznom kamatom koja na taj iznos teče prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena i to od dana presuđenja do isplate." (točka I./2. izreke).

Nadalje, odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja S. B., E. B. i L. B. kako glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje na zemljištu tužitelja u površini od 380 m[2] označenom čest. zem. 1669/8 k.o. M.-M., na način što će sa ovog zemljišta kojeg su zauzeli mimo rješenja SO M. broj UP-10-419/1-77 od 2. prosinca 1977. ukloniti asfaltni pod, betonski pločnik, betonske zidove i nasip na zemljištu i nasuti zemlju podobnu za poljoprivredni uzgoj i predati ga u posjed tužiteljima S. B., E. B. i L. B. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima S. B., E. B. i L. B. parnični trošak ." (točka II./1. izreke).

Odbijen je i podredni tužbeni zahtjev tužitelja S. B., E. B. i L. B. kako glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti svakom od tužitelja S. B., E. B. i L. B. iznos od 361.000,00 kn s zateznom kamatom koja na taj iznos teče od pravomoćnosti presude pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima S. B., E. B. i L. B. parnični trošak ." (točka II./2. izreke).

Konačno, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

Protiv prvostupanjske presude žale se tužiteljice G. B. i V. V. pobijajući tu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Protiv prvostupanjske presude žale se i tužitelji S. B., E. B. i L. B. pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a predlažući pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe tužitelja nisu osnovane.

Predmet spora i u ovom stadiju postupka je glavni zahtjev tužitelja na uspostavu prijašnjeg stanja i predaju u posjed dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1699/8 k.o. M.- M. površine 380 m[2] , a koji predstavlja dio Ulice ... u M. te podredni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa tržišne vrijednosti predmetnog dijela navedene nekretnine.

U pravilno provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

- kako je u zemljišnoj knjizi za k.o. M.-M. u Z.U. 1123 upisana predmetna nekretnina označena čest. zem. 1699/8 kao neplodno zemljište površine 1083 m[2] , a pravo vlasništva te nekretnine upisano je na ime M. B. pok. I. iz B. za cijelo,

- kako je rješenjem ranije Skupštine Općine M. broj UP-Io-10-419/1-77 od 2. prosinca 1977. (dalje u tekstu: Rješenje) deposediran ranijem korisniku dio nekretnine čest. zem. 1699/8 k.o. M.-M. površine 400 m[2] i taj dio dan na korištenje tadašnjem SIZ-u za komunalno stambene djelatnosti Općine M. radi izgradnje tadašnje ulice ... u M.,

- kako je spomenutim rješenjem navedeno da se radi o dijelu čest. zem. 1699/8 površine 400 m[2] u društvenom vlasništvu s uknjiženim pravom korištenja M. B. pok. I.,

- kako su tužitelji pravni slijednici ranijeg nositelja prava korištenja predmetne nekretnine, a sada upisanoga zemljišnoknjižnog vlasnika M. B. pok. I.,

- kako je pred Općinskim sudom u Makarskoj pod poslovnim brojem IR-82/91 vođen izvanparnični postupak radi određivanja naknade za deposedirane nekretnine te je rješenjem od 25. rujna 1991. pravnoj prednici tužitelja C. Č. te tužiteljima S. B., E. B. i L. B. određena naknada za deposediranu nekretninu površine 400 m[2] ,

- kako je nakon donošenja rješenja od 2. prosinca 1977. i izvršeno deposediranje ranijeg korisnika ta da je oduzet posjed nekretnine u površini 400 m[2] kao i daljnjih 380 m (koja površina se ne navodi u rješenju),

- kako je na predmetnom dijelu nekretnine izgrađena cesta koja je predstavljala pristupni put do hotela D., a danas predstavlja dio Ulice ... u M.

S obzirom na ovakva utvrđenja, sud prvog stupnja smatrao je kako je predmetni dio nekretnine postao javni put i to najkasnije od 1977., a kada je i prestalo pravo tužitelja na uspostavu prijašnjeg stanja i povrat stvari te kada je ujedno i dospjelo potraživanje po osnovi isplate naknade za oduzeto zemljište. Također, prvostupanjski sud je smatrao da je, imajući u vidu kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut tužbama tužitelja iz 1992. i 1993., prigovor zastare potraživanja na ime isplate naknade osnovan te su odbijeni glavni i podredni tužbeni zahtjevi tužitelja.

Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetni dio nekretnine čest. zem. 1699/8 najkasnije od 1977. javni put i to cesta koja je odranije predstavljala pristupni put do jednog hotela, a danas predstavlja dio Ulice ... u M. Ovakva utvrđenja proizlaze iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, prije svega rezultata očevida uz sudjelovanje vještaka i pregledanog spisa predmeta Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj IR-82/91, a stranke u postupku nisu osporavale tako utvrđene činjenice. Tužitelji tek u žalbi ističu da prvostupanjski sud nije utvrdio tko je vlasnik predmetne nekretnine odnosno da nije utvrđeno kada je tuženik oduzeo iz posjeda dio nekretnine površine 380 m[2] , međutim iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, a tužitelji u tom smislu nisu niti predlagali izvođenje dokaza. Sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Dakle, i prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju tužitelji ne mogu s uspjehom u postupku zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i predaju u posjed dijela nekretnine koji je predmet spora, a u smislu odredaba članka 161. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 46/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZVDSP) jer je ta nekretnina javno dobro u općoj uporabi u smislu odredaba članka 3. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 80/13 i 148/13, dalje u tekstu: ZC).

Naime, sukladno članku 3. stavku 1. i 2. ZC-a javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske i javne ceste se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Također, i prema odredbama ranije važećeg Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 20/90) i Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 29/84, 47/86, 24/87 i 47/89) javne ceste su bile dobro u općoj upotrebi i nisu mogle biti objekt imovinskih prava pa stoga tužitelji ne mogu s uspjehom u ovom postupku potraživati uspostavu prijašnjeg stanja i predaju u posjed predmetnog dijela nekretnine kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.

Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da je u smislu članka 360. i članka 371. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91 ) protekao opći zastarni rok od pet godina od dana kada su tužitelji mogli zahtijevati isplatu naknade koja se potražuje u ovom postupku jer su tužbe podnesene 28. siječnja 1992. i 1. prosinca 1993., a predmetna nekretnina postala je javni put najkasnije 1977.

Glede žalbenih navoda tužitelja da bi, nakon prestanka društvenog vlasništva, predmetni dio nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe bio u privatnom vlasništvu i slijedom toga u slobodnom pravnom prometu, potrebno je ponovno navesti kako su, još od trenutka kada je tadašnjem nositelju prava korištenja oduzeta nekretnina iz posjeda, javne ceste bile dobro u općoj upotrebi i nisu mogle biti objekt imovinskih prava, a danas se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava.

Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev odbio.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, ovaj sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalbe tužitelja, kao niti bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

Zbog svega navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane i u pobijanom dijelu potvrditi presudu suda prvog stupnja, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu iz članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a jer trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

U Splitu, 9. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac