I Kž-481/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 481/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak-Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 215. a KZ-a, odlučujući o žalbi os. I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj 9-Su-547/12 od 16. svibnja 2012., u sjednici održanoj dana 1. kolovoza 2012.,

r i j e š i o j e:

Žalba os. I. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj 9-Su-547/12 zamjenik Predsjednika Županijskog suda u Splitu odbio je zahtjev osumnjičenika I. B. za izuzeće suca Županijskog suda u Splitu M. P. u kaznenom predmetu tog suda broj Kir-375/11.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio os. I. B. osobno iznoseći razloge zbog kojih smatra da je suca M. P. trebalo izuzeti iz daljnjeg rada u navedenom predmetu.

Izjašnjavajući se o žalbi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku Darku Klieru, podneskom broj KŽ-DO-945/12 od 27. srpnja 2011. predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Okolnost što je istražni sudac naložio psihologijsko vještačenje djeteta od tri godine, koje je prema opisu kaznenog djela žrtva kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret (što nije psihijatrijsko vještačenje kao što se to pogrešno navodi u žalbi osumnjičenika), ne može dovesti u sumnju pristranost suca M. P., jer je psihologijsko vještačenje djeteta sudac naložio po prijedlogu državnog odvjetnika, a isto je po ocjeni suca bilo nužno provesti kako bi se utvrdilo da li je dijete žrtva kakvog zlostavljanja odnosno da li je kod djeteta nastupila kakva psihotrauma.

I Kž 481/12-4

Kako nema nikakvog dokaza da bi sudac sugerirao psihologijskom vještaku kakav nalaz i mišljenje treba biti, niti takvih dokaza nudi žalitelj, to se njegova tvrdnja da bi zbog toga što je naloženo psihologijsko vještačenje djeteta bila dovedena u pitanje pristranost suca M. P. ukazuje neosnovanom, tim prije što je provedeno psihologijsko vještačenje pokazalo da kod djeteta nema prisutne psihotraume.

Nadalje, činjenica da je u žalbi podnesenoj po protiv rješenja o izdvajanju nezakonitih dokaza, koje je istražni sudac po zakonu dužan izdvojiti (službene zabilješke redarstvenih vlasti o obavijesnim razgovorima provedenim sa građanima), osumnjičenik izložio sumnju u pristranost suca, iznoseći neke tvrdnje koje je sudac doživio kao klevetničke sadržaje, te činjenica da je na inicijativu osumnjičenika došlo do susreta između suca M. P. i osumnjičenika, kojemu su nazočile zapisničarka i državna odvjetnica, a što sve proizlazi iz izjave koju je povodom zahtjeva za izuzeće dao istražni sudac M. P. (list spisa 184) također ne može utjecati na objektivnost suca, čak ni ukoliko je sudac zaprijetio osumnjičeniku da će mu podnijeti kaznenu prijavu zbog klevete, pa neovisno o tome kako je sam osumnjičenik doživio tu „prijetnju istražnog suca“ (o podnošenju kaznene prijave), o kojoj istražni sudac prema izjavi od 11. svibnja 2012. i nadalje razmišlja, sve to ne dovodi u pitanje objektivnost istražnog suca, dapače pregledom spisa vidljivo je da je istražni sudac korektno proveo sve dokazne radnje koje mu je državni odvjetnik predložio provesti.

Sve ostale tvrdnje koje se navode u žalbi odnose se na činjenična pitanja koja su u svezi s eventualnim počinjenjem ili nepočinjenjem predmetnog kaznenog djela.

Stoga nalazeći da žalba okr. I. B. nije osnovana valjalo je temeljem odredbe čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. kolovoza 2012.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak-Stenzel, v.r.

Žarko Dundović, v.r.