FPž-980/2013-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: FPž-980/13.

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Nediljka Bobana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M.M. d.o.o. M., kao pravne osobe, i T.M., kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica S.A. iz M., zbog prekršaja iz članka 30. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 91/10. i 112/12.), odlučujući o žalbi okrivljenika M.M. d.o.o. M., kao pravne osobe, i T.M., kao odgovorne osobe, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Makarskoj od 22. travnja 2013. godine, broj: 4-G-638/12, na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2014. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.M. d.o.o. M., kao pravne osobe, i T.M., kao odgovorne osobe, i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Ako okrivljenici M.M. d.o.o. M., kao pravna osoba, i T.M., kao odgovorna osoba, plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku za obročnu otplatu određenom pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III. Okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 150,00 kn (stopedeset kuna) svaki u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: M.M. d.o.o. M., kao pravna osoba, u iznosu od 16.800,00 kn (šesnaesttisućaosamsto kuna), a T.M., kao odgovorna osoba, u iznosu od 3.360,00 kn (tritisućetristošezdeset kuna), zbog prekršaja iz članka 30. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude.

Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 150,00 kn (stopedeset kuna), svaki.

Protiv pobijane presude okrivljenici M.M. d.o.o. M., kao pravna osoba, i T.M., kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog, kako navode, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, ističući u bitnome da se u konkretnom slučaju radilo o krajnjoj nuždi, odnosno da su bili prisiljeni izvršiti gotovinsku naplatu radi plaćanja računa za goste koji su već kupili izletničke karte, a kojim iznosom je trebalo osigurati hranu i nužne troškove za te izlete.

Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13. i 157/13.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski je sud, na temelju dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, odnosno ispitivanja okrivljenika, kao i drugih provedenih dokaza, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju, osnovano zaključio da su okrivljenici svojim ponašanjem ostvarili zakonska obilježja prekršaja za koji ih je proglasio krivim, a za svoju odluku dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika i ne ekskulpiraju ih od počinjenog prekršaja, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da okrivljenici u razdoblju od 02. do 30. lipnja 2012.g. gotovinski promet u iznosu od 237.488,64 kn ostvaren pružanjem usluga obavljanjem djelatnosti putem jednodnevnih izleta motornim brodom "M.J. ", nisu vodili putem žiro-računa, a koji je bio u neprekidnoj blokadi od 19. prosinca 2005.g., niti plaćanja obavljali putem istog, čime su počinili prekršaj iz članka 30. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Također, okolnosti na osnovu kojih okrivljenici sada u žalbi tvrde da su postupali u krajnjoj nuždi, ne predstavljaju situaciju krajnje nužde odnosno stanje takve opasnosti koja je zahtijevala čin spašavanja radi otklanjanja opasnosti, budući da opisana okolnost (troškovi oko hrane i nužni troškovi izleta) predstavljaju očekivanu situaciju u obavljanju djelatnosti kojom se bave okrivljenici.

Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se tvrdi da je prvostupanjski sud okrivljenikovu obranu pogrešno tumačio kao priznanje počinjenja prekršaja, te da bi okrivljenici postupali u krajnjoj nuždi.

Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu u pogledu izrečenih novčanih kazni ovaj sud je našao da su novčane kazne izrečene okrivljenicima razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

Naime, prilikom odlučivanja o visini novčanih kazni okrivljenicima prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti, u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, koje utječu na visinu i vrstu kazne, cijeneći olakotnim priznanje okrivljenika, raniju nekažnjavanost i okolnosti pod kojima je počinjen prekršaj, pa je okrivljenicima, primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj. Stoga, ovaj sud smatra da su izrečene novčane kazne primjerene počinjenom prekršaju, pa se ne nalazi zakonska osnova za daljnjim ublažavanjem već znatno ublaženih novčanih kazni.

Također, niti primjena mjere upozorenja – opomene, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nije dopuštena.

Svakako treba naglasiti da je u međuvremenu, do sjednice drugostupanjskog vijeća ovog suda,, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 39/13.), prema kojem je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku datom za obročnu otplatu plate dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 150,00 kn (stopedeset kuna) svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 12. ožujka 2014. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Sanja Gospočić, v. r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Makarskoj u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i podnositelja optužnog prijedloga.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica sudske pisarnice

Edita Vrkljan