Croatian Supreme Court allows labor dispute appeal, ruling lower courts wrongly calculated statute of limitations periods.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed lower court rulings that dismissed a labor dispute for being time-barred. The lower courts incorrectly treated two consecutive 15-day periods under the Labor Law as a single continuous deadline, ignoring procedural rules on extending time limits. The court held that these periods are distinct and subject to extension, meaning the plaintiff's timely submission of the lawsuit was valid.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu; Članak 112. stavak 4. Zakona o parničnom postupku: Rokovi za zahtjev poslodavca i za tužbu radnika su dva samostalna roka koji se računaju zasebno i podliježu pravilima o produženju roka.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 731/11-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Z. iz R., zastupane po punomoćnici S. M., odvjetnici iz R., protiv tuženika „S. p.“ d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-807/2008 od 27. siječnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-3464/07-9 od 29. studenog 2007., u sjednici održanoj 29. lipnja 2011.,
r i j e š i o j e:
Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-807/2008 od 27. siječnja 2011. i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-3464/07-9 od 29. studenog 2007. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbačena je tužba s prijedlogom za izdavanje privremene mjere, te je u toč. II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.402,50 kn, u roku od 8 dana, dok je u toč. III. izreke s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova spora od 3.965,00 kn tuženik odbijen.
Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđeno gore navedeno rješenje suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke.
U toč. II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica, pozivom na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska rješenja ukinu, te predmet vrati na ponovni postupak. Traži i troškove revizije.
U odgovoru na reviziju tuženik se reviziji usprotivio smatrajući da je ona nedopuštena, a podredno neosnovana, pa predlaže da se ona odbaci, odnosno odbije.
Traži i troškove odgovora na reviziju.
Revizija je osnovana.
Ovaj je revizijski sud ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP) u svezi s čl. 400. st. 1. ZPP, u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ne nalazi se da je prilikom njegovog donošenja počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenjen zakon kada je sud tužbu odbacio.
Naime, nižestupanjski sudovi smatraju podnesenu tužbu tužiteljice u ovom radnom sporu nepravodobnom, smatrajući, a pozivom na odredbu iz čl. 113. st. 2. ZPP, da je tužiteljici započeo rok za podnošenje tužbe sudu 20. kolovoza 2007., a završio 3. rujna 2007., pa je podnesena tužba 4. rujna 2007., izvan zakonom propisanog roka.
Na takav način računajući rokove, nižestupanjski sudovi smatraju da se rokovi iz odredbe čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04 - Pročišćeni tekst – dalje ZR) računaju u kontinuitetu, iz čega bi proizlazilo da sudovi smatraju da za te rokove ne vrijede pravila parničnog postupka o produženju rokova.
Prema ocjeni ovog revizijskog suda takav stav nižestupanjskog suda je pogrešan. Naime, odredbom iz čl. 133. st. 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.
Stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano je da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, da radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Prema tome, slijedom navedene zakonske odredbe, rokovi iz odredbe čl. 133. st. 2. ZR su dva samostalna i odvojena roka, svaki se računa za sebe i za njih vrijedi odredba čl. 112. st. 4. ZPP o produženju roka. U ovom konkretnom predmetu tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava preporučeno na poštu, 4. kolovoza 2007., pa je rok za odgovor poslodavca započeo 5. kolovoza 2007., a isticao je u nedjelju 19. kolovoza 2007. Zbog toga, taj je rok za poslodavca istekao protekom prvog idućeg radnog dana, a to je ponedjeljak 20. kolovoza 2007. Tek istekom prvog navedenog roka od 15 dana, tužiteljici je zato 21. kolovoza 2007. mogao početi teći rok od 15 dana za podnošenje tužbe, koji je rok tako isticao 4. rujna 2007.
Kako je tužiteljica tužbu podnijela 4. rujna 2007., to je njezina tužba pravovremena.
Slijedom navedenog, valjalo je nižestupanjska rješenja ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak, pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP.
Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP, da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije.
U Zagrebu, 29. lipnja 2011.
Predsjednik vijeća:
Mr. sc. Jadranko Jug, v.r.