Psz-199/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-199/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga G.Z. iz J., zastupanog po Š.S., odvjetniku iz Đ., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 28.X. 1991. br. J-617/91, radi prekršaja iz čl. 187. st. 2. Zakona o obrani RH, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja Suca za prekršaje Općine Đakovo od 28. X. 1991. br. 3088/91, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 15.000 dinara zbog počinjenog prekršaja iz čl. 187. st. 2. Zakona o obrani Republike Hrvatske, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja. Pobijanim rješenjem preinačena je nadalje odluka prvostepenog suca za prekršaje po kojoj je ovo rješenje izvršno odmah.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku neosnovano oglašen krivim, jer nije počinio prekršaj za koji je kažnjen. Navodi da se u njegovom djelu nisu stekla obilježja prekršaja zbog kojeg je kažnjen, budući da u pozivu nije navedeno da li se isti odnosi na poziv za vježbu ili predstavlja poziv za rat. U svakom slučaju prigovara visini izrečene kazne, pa predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Kako je kažnjeni saslušan kod suca za prekršaje određeno iskazao da se kritične zgode priključio grupi sugrađana koji su se odlučili samovoljno isključiti iz jedinice i napustiti svoju jedinicu, zakonito je po mišljenju ovoga suda postupio sudac za prekršaje kada je ovo djelo kažnjenoga pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 187. st. 2. Zakona o obrani, te kažnjenome izrekao kaznu.

Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja prigovori i navodi kažnjenoga da nije počinio predmetni prekršaj, jer iz poziva nije bilo vidljivo da li se radi o pozivu na vježbu ili za rat nije osnovan, te sud u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijanog rješenja kojim je odgovoreno na identični žalbeni prigovor kažnjenoga.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Iz navedenih razloga sud smatra da ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je zahtjev za sudsku zaštitu kažnjenoga neosnovan. Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 12. listopada 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. Š.S., odvjetnik, Đ.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).