Rev-440/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 440/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz C., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u B., protiv tuženika A. t. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S. odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2724/12-2 od 10. listopada 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-354/10-25 od 23. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2015.

p r e s u d i o j e :

Revizije tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju rješenja o troškovima parničnog postupka sadržana u presudama Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-354/10-25 od 23. veljače 2012. i Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2724/12-2 od 10. listopada 2012. i sudi:

Nalaže se tuženiku A. t. d.d. da naknadi tužitelju D. J. parnični trošak u iznosu od 48.040,00 kn u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju D. J. da tuženiku A. t. d.d. naknadi trošak sastava revizije u iznosu od 5.838,09 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Proglašava se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-1524/09-2 od 01. veljače 2010. godine Općinskog suda u Križevcima nedopuštena u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 16.819.648,15 kn, uvećana za zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku od dana podnošenja ovršnog prijedloga, pa do isplate.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Proglašava se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-1524/09-2 od 01. veljače 2010. godine Općinskog suda u Križevcima nedopuštena u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 26.723.579,85 kn uvećana za zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za osam postotnih poena u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje kamate teku od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate kao i troškova ovog ovršnog postupka uvećanog za zakonske zatezne kamate u visini eskonte stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekuće od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate.“

„III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 202.075,00 kn u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelj i tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je predložio uvažiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je potvrđena točka II. prvostupanjske presude tako da usvoji tužbeni zahtjev, a tuženik je predložio ukinuti pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na parnični trošak i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a podredno preinačiti pobijanu presudu.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizija tuženika je djelomično osnovana.

Ovaj revizijski sud ispitao je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom za iznos od 45.165.466,12 kuna.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj potpisao običnu zadužnicu na iznos od 45.165.466,12 kuna,

- da je zadužnica izdana za kreditiranje sjetve, zajedničke proizvodnje i isporuke zrna kukuruza, soje i suncokreta rod 2009 i to prema ugovorima broj: 11/KU/09, 11/SO/09 i 11/SU/09 od 11. ožujka 2009.,

- da je prema gore navedenim ugovorima tuženik izdao robu tužitelju u iznosu od 26.723.579,85 kuna koja nije plaćena.

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je ovrha dopuštena samo za iznos od 26.723.579,85 kuna, dok ovrha za iznos od 16.819.648,15 kuna nije dopuštena, jer navedeni iznos ne proizlazi iz ugovora koji su navedeni u zadužnici, već iz drugih osnova.

Po shvaćanju ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe za iznos od 26.723.579,85 kuna, a prihvatili zahtjev za utvrđenje nedopuštenom ovrhe za iznos od 16.819.648,15 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate cijeneći činjenicu da u suštini to među strankama nije sporno kad je u pitanju glavnica.

Suprotno navodima tuženika, pravilno su sudovi utvrdili početak tijeka kamata od podnošenja ovršnog prijedloga. Naime, u zadužnici je navedeno da tražbina dospijeva na zahtjev vjerovnika pa je podnošenjem ovršnog prijedloga sudu tražbina dospjela te od tada teku i kamate.

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi iz revizije tužitelja, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci i odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Nižestupanjski sudovi su trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP strankama odredili prema vrijednosti predmeta spora (45.165.466,12 kuna) i prema uspjehu u sporu (tužitelj u omjeru od 38% i tuženik u omjeru od 62%).

Tuženik je u odgovoru na tužbu od 5. srpnja 2010. priznao tužbeni zahtjev do iznosa od 16.819.648,15 kn za koji iznos je sud proglasio ovrhu nedopuštenom, dok je u odnosu na preostali iznos od 26.723.579,85 kn odbio tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Stoga je do odgovora na tužbu tuženika valjalo tužitelju priznati parnični trošak prema uspjehu stranaka u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 2 ZPP, a nakon odgovora na tužbu valjalo je sukladno odredbi čl. 157. odnosno čl. 154. st. 1 ZPP dosuditi tuženiku troškove u cijelosti, jer je nakon odgovora na tužbu u kojem je priznao dio tužbenog zahtjeva tuženik u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti s obzirom da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Iako nakon djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva sud nije donio djelomičnu presudu na temelju priznanja sukladno odredbi čl. 329. st. 2 ZPP što je bio dužan učiniti, već je nastavio voditi postupak u odnosu na cijeli iznos (45.165.466,12 kuna) te je u odnosu na cijeli iznos odlučio presudom, to ne utječe na činjenicu da je tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev pa je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je tuženik priznao (16.819.648,15 kuna) trebao suditi parnični trošak tuženiku sukladno odredbi čl. 157. ZPP, a u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za koji je trebalo nastaviti voditi parnični postupak (26.723.579,85 kuna) suditi trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1 ZPP, jer je u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva (koji je odbijen) tuženik uspio u cijelosti.

Slijedom navedenog, kako je do odgovora na tužbu tužitelj uspio u omjeru od 38%, to mu je valjalo dosuditi trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1 i 2 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine broj: 148/09) traženih 10.000,00 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i 23% PDV po Tbr. 42 te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna po Tar. br. 1 toč. 1 i na presudu u iznosu od 5.000,00 kuna po Tar. br. 2 toč. 1 Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, u daljnjem tekstu: ZSP) iznosi 50.540,00 kuna, sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2 ZPP.

Nakon odgovora na tužbu u kojem je tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev tužitelju ne pripada pravo na parnični trošak, jer u odnosu na priznati dio tužbenog zahtjeva (16.819.648,15 kuna) tužitelj treba naknaditi parnični trošak tuženiku sukladno odredbi čl. 157. ZPP, a u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva (26.723.579,85 kuna) tuženik nije uspio u sporu pa je tuženik dužan sukladno odredbi čl. 154. st. 1 ZPP naknaditi trošak tuženiku.

Tuženiku je dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna sukladno Tar. br. 1 toč. 2 u vezi s Tar. br. 1 ZSP.

Kada se dosuđeni iznos troška tužitelja od 50.540,00 kuna prebije s troškom tuženika u iznosu od 2.500,00 kuna dobije se iznos od 48.404,00 kuna koji je tuženik dužan platiti tužitelju na ime troška postupka.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

Tuženiku je priznat trošak sastava revizije (Tbr. 10. točka 5. Tarife) u iznosu od 375 bodova što uvećano za 25% PDV po Tbr. 42. Tarife te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od zatraženih 2.964,00 kuna sukladno ZSP te uz uspjeh tuženika s revizijom u iznosu od 76,3%, jer je tuženik revizijom osporio cijeli parnični trošak u iznosu od 202.075,00 kuna, trošak tuženika iznosi 5.838,09 kuna.

Zagreb, 27. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.