Croatian Supreme Court allows damages for car depreciation loss after repair, overturning lower court dismissal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a final judgment dismissing his claim for damages. The lower courts incorrectly ruled that the plaintiff, who sold the repaired car to a third party, could not claim compensation for the difference in value between the damaged and undamaged vehicle. The court held that the plaintiff retains the right to recover this market value difference despite the subsequent sale, ordering a retrial to calculate the specific loss.
Legislator headnote
AI generatedZOO; ZPP: A vehicle owner who sells a repaired vehicle retains the right to claim damages for the depreciation in value caused by the damage, even if the vehicle was subsequently sold to a third party.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2973/1992-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja F. Đ. iz V., koga zastupa mr. T. Č., odvjetnik u V., protiv tuženika B. S. iz Č., koga zastupa M. F., odvjetnik u V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 23. IV 1992. br. Gž-475/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. XII 1991. br. P-357/90, u sjednici održanoj dana 13. srpnja 1993.,
r i j e š i o j e :
Revizija se prihvaća, ukida se presuda Okružnog suda u Varaždinu od 23. IV 1992. godine br. Gž-475/92-2 kao i presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. XII 1991. br. P- 357/90 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena odlukom suda drugog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik na ime nastale štete plati iznos od HRD 38.723 sa kamatama i parnični trošak. Odlučeno je, da tužitelj naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 23.760 HRD u roku od 15 dana.
Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ili preinače, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za popravak štete nastale zbog umanjenja vrijednosti automobila. Naime, u postupku je do sada utvrđeno da je tužitelj kao vlasnik automobila reg. br. … taj automobil povjerio na popravak tuženiku, koji je uslijed pada sa dizalice u radionici tuženika teže oštećen. Nije sporno da je tužitelj nakon preuzimanja automobila od tuženika isti taj automobil prodao trećoj osobi.
Sudovi nalaze, da je tužitelj mogao pretrpjeti određenu štetu, koja bi se sastojala u razlici između postignute kupoprodajne cijene i one koju bi ostvario da automobil nije bio oštećen. Međutim, po mišljenju sudova takav oblik štete tužitelj ne potražuje, pa mu i ne pripada naknada u visini umanjene vrijednosti automobila, jer nije vlasnik automobila, već se radi o imovini treće osobe kojoj je automobil prodat.
Pogrešna je ocjena, da tužitelj ne bi imao pravo na takav oblik nenovčane materijalne štete samo zbog toga što je automobil, nakon popravka po tuženiku, otuđio trećoj osobi. Poznata je činjenica, kako to pravilno ukazuje i revident, da se na tržištu za oštećena, a zatim i popravljena vozila,u pravilu postižu niže cijene, pa vlasnik, u ovom slučaju tužitelj, koji je takav automobil prodao ima pravo na tu razliku od ostvarene kupoprodajne cijene do one koju bi postigao da automobil nije bio oštećen. Zato je u nastavku postupka potrebno utvrditi tu razliku u cijeni i to na dan presuđenja uz odbitak iznosa koji je prodajom ostvaren, a visina kamate na tako utvrđenu visinu novčane naknade računa od dana donošenja sudske odluke i po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO ("NN" br. 53/91).
Kako je zahtjev tužitelja za sada odbijen uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, to je reviziju tužitelja trebalo prihvatiti, obje odluke ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st.
2. ZPP, "NN" br. 53/91).
U Zagrebu, 13. srpnja 1993.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović,v.r.