Croatian Supreme Court allows revocation of lower court rulings due to erroneous interpretation of overtime work rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the Republic's appeal against a lower court judgment ordering payment of overtime wages to a police officer. The lower courts had incorrectly ruled that continuous 24-hour service aboard a ship constituted overtime work, ignoring the distinction between actual working hours and time spent on duty. The court held that time spent outside actual working hours, such as during necessary rest periods, cannot be classified as overtime, necessitating the case's remittal for a correct factual assessment.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku; čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora: Revizija je dopuštena kada se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava, a sudovi su dužni ukinuti pogrešno utemeljene presude i vratiti predmet na ponovno suđenje ako je došlo do pogrešnog tumačenja činjeničnog stanja vezanog za stvarno odrađeni rad.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1327/16-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-88/15 od 25. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-369/14 od 19. ožujka 2015., u sjednici održanoj 4. siječnja 2017.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice Republike Hrvatske, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-88/15 od 25. veljače 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-369/14 od 19. ožujka 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod stavkom I izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos 114.192,58 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-tog sljedećeg mjeseca za razdoblje kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 16.062,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, dok je pod stavkom II izreke kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje za mjesec siječanj 2011. u iznosu 595,47 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2011. pa do isplate.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan (stavak II izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka (stavak III izreke).
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodeći da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Tužitelj u odgovoru na reviziju u bitnom osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tužitelj traži trošak sastava odgovora na reviziju.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvora prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora je zahtjev tužitelja - policijskog službenika Postaje pomorske policije za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, u razdoblju od siječnja 2011. do siječnja 2013.
Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su zaključili da se ukupno vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu, koje je dulje od 40 sati tjedno, smatra prekovremenim radom sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12 - dalje: KU). Polazeći od takvog zaključka sudovi su računali broj sati prekovremenog rada na način da su takvim radom računali ukupan broj sati provedenih na brodu, iznad 40 sati tjedno. S obzirom na činjenična utvrđenja da je tužitelj koristio slobodne dane, te da mu je tuženica isplaćivala plaću po osnovi smjenskog rada i rada u turnusu, te za vrijeme kada taj rad nije ostvarivan, sudovi su obvezu tuženice na plaćanje prekovremenih sati izračunali umanjenjem broja prekovremenih sati - uzimajući u obzir slobodne dane koje je tužitelj iskoristio u pojedinim mjesecima te isplate po osnovi smjenskog rada i rada u turnusu (u vrijeme kada taj rad nije ostvarivan) i u tom umanjenom iznosu priznali pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, prema odredbama Kolektivnog ugovora.
Navedeno shvaćanje prema kojem tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću s osnova prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu (preko 40 sati tjedno) sudovi u postupku koji je prethodio reviziji izvode iz činjenice da tužitelj tijekom boravka na brodu nije slobodan napustiti radno mjesto odnosno dužan je boraviti na brodu, kako u radne dane, tako vikendom i blagdanom. Polazeći od takvog shvaćanja, sudovi su odbili kao neosnovane i prigovore tuženice da tužitelj za vrijeme plovidbe broda, odnosno boravka broda u luci ili na sidru ne radi 24 sata, dodatno pojašnjavajući da se sve vrijeme provedeno na brodu smatra aktivnim dežurstvom na radnom mjestu, pa da stoga tužitelj ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće.
S obzirom na takva utvrđenja i zaključke sudova u postupku koji je prethodio reviziji, tuženica naznačuje spornim pitanje može li se taj ostali rad, odnosno vrijeme provedeno na službi (nakon ostvarenih četrdeset sati rada) tretirati prekovremenim radom u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora te tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora.
Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revidentica navodi da je o ovom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već izrazio pravno shvaćanje u odlukama Rev-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Rev-753/09-2 od 17. studenoga 2009., a koje da je suprotno onom iz pobijane presude. Obrazlažući važnost postavljenog pitanja ukazuje i na odredbe Zakona o radu, Kolektivnog ugovora te na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora.
Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženice ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koje se na to pitanje odnose.
U odluci ovog suda broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009., na koju se poziva revidentica, izraženo je pravno shvaćanje prema kojem nije životno ni logično, da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno.
Prema tumačenju odredbe čl. 39. u vezi sa čl. 50. KU koje je na sjednici 6. lipnja 2006. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, pored terenskog dodatka službenici (tako u konkretnom slučaju i policijski službenici) imaju pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. KU samo za stvarno odrađene sate rada u koje se uračunava i vrijeme putovanja.
Polazeći od izloženog, nameće se kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme, a koje vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, se ne može smatrati prekovremenim radom.
Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili utvrditi činjenice bitne za definiranje karaktera rada tužitelja kroz utuženo razdoblje, vodeći računa o naravi njegovog radnog mjesta i posebnosti obavljanja ove vrste službe i sadržaja radnih naloga - zapovijedi za obavljanje odgovarajućih poslova, te polazeći od činjenice da je potpuno neprihvatljivo da bi tužitelj mogao raditi 24 sata dnevno (bez odmora) određeno vremensko razdoblje (tako i u presudi Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.), a vodeći računa o tome da se pravo na uvećanje plaće ostvaruje samo za stvarno odrađene sate rada (tako u tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006.).
Radi navedenog trebalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku sudovi će postupajući u smislu naprijed navedenog donijeti novu zakonitu presudu, vodeći računa o iznijetim primjedbama i shvaćanju revizijskog suda.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 4. siječnja 2017.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.