Rev-2036/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2036/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja N.R. iz M., koga zastupa mr. Z.O. i V.R., odvjetnici u Z., protiv tuženice J. B., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice, protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 24. veljače 1993. br. Gž 360/92-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 1991. br. P 1778/90-16, u sjednici održanoj dana 13. prosinca 1995.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju iznos od 36.829,26 DEM zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja je u glavnoj stvari potvrdio presudu suda prvoga stupnja, dok ju je preinačio u odluci o kamatama.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da tužiteljevu tužbu odbaci.

Tužitelj je odgovorio na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Traži trošak postupka revizije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženica nije u pravu kad u reviziji iznosi da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP, tvrdeći da je postupak vođen protiv poslovne jedinice tuženice, koja da ne može biti stranka u postupku.

Postupak je naime stvarno vođen protiv tuženice J. iz B. koja nije prestala postojati, a to što je u presudama sudova nižega stupnja označena i poslovna jedinica nema bilo kakvo značenje u sporu.

Sud prvog stupnja je utvrdio kao nespornu činjenicu da je tužitelj oročio kod tuženice svoja devizna sredstva u ukupnom iznosu od 340.000 DEM time da je vrijeme oročavanja za pojedine iznose unutar toga iznosa različito trajalo, i to uz kamatu od 12,5 % godišnje.

Također je taj sud utvrdio da je tuženica tužitelju dala pogrešne obavijesti glede datuma isteka oročenja za pojedine iznose, pa mu je prema tako pogrešno određenim datumima obračunata kamata. Tuženica je upravo zbog spomenutih pogrešnih datuma uzela da je došlo do raskida ugovora o oročenju prije isteka ugovorenog roka, te tužitelju stoga obračunala i isplatila kamate koje se plaćaju na štedne uloge po viđenju, a ne ugovorom određene kamate, kao što je ugovorom predviđeno za takav slučaj, te mu na taj način manje isplatila putem vještaka utvrđeni iznos od 36.829,26 DEM, na koji nalaz tuženica nije imala primjedaba.

Tužitelj u ovoj parnici potražuje prije spomenuti iznos.

Kako je dakle utvrđeno da je zbog propusta radnika tuženice ovom prilikom obračuna i isplate kamata postupila kao da je došlo do prekida ugovora prije isteka oročenja, što nije bila namjera tužitelja, to ovaj trpi štetu koja se sastoji u manje isplaćenoj kamati, pa su stoga sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) kad su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

Iz tih razloga revizija tuženice nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije dosuđen trošak postupka revizije, jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1.), a tužitelj nije u svome zahtjevu određeno naveo troškove za koju traži naknadu (čl. 164. st. 1. ZPP). U Zagrebu, 13. prosinca 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.