I Kž-754/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 754/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala, mr. sc. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Hajrije Novoselec kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene M. L. zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženice i Državnog odvjetništva podnesenima protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. srpnja 2006. godine broj K-21/06, u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2006. godine, u nazočnosti zamjenika glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe optužene M. L. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optužena M. L. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00, 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05.) te je na temelju istog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju deset godina.

Na temelju članka 63. Kaznenog zakona optuženoj M. L. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 7. siječnja 2006. godine pa nadalje.

Na temelju članka 80. Kaznenog zakona od optužene M. L. oduzet je kuhinjski nož.

Na temelju članka 75. Kaznenog zakona prema optuženoj M. L. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora, do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali ne dulje od tri godine.

I Kž 754/06-4

Na temelju članka 122. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) optužena M. L. oslobođena je obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnijela optužena M. L. po branitelju, odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači na način da se optuženica osudi na blažu kaznu.

Žalbu je protiv presude podnio i državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica osudi na strožu kaznu.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe optužene M. L. i državnog odvjetnika nisu osnovane.

Optužena M. L. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku, jer da je izreka presude proturječna njenim razlozima te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, optuženica tvrdi da zaključak prvostupanjskog suda da je optuženica postupala s izravnom namjerom (koji je u izreci presude opisan na način da je navedeno da je optuženica postupala „donijevši odluku lišiti života svog supruga G. L.“) nije utemeljen na provedenim dokazima.

Protivno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud valjano obrazložio sva utvrđenja koja se odnose na radnju počinjenja kaznenog djela za koje je optuženicu proglasio krivom, pri čemu je dao jasne razloge i za njegov subjektivni element - izravnu namjeru optuženice, koju je detaljno obrazložio, ukazujući na njeno dokazano postupanje - odlazak u kuhinju po nož za vrijeme dok njen suprug razgovara na telefon s njenom majkom - kao i uporabljeno sredstvo - nož duljine oštrice 23,5 cm - te mjesto na koje ga tim nožem ubada - grudni koš u kojem se nalaze vitalni organi, koje i ozljeđuje (5. odlomak na 12. stranici pisane presude). Ta utvrđenja prvostupanjskog suda i razlozi kojima ih objašnjava potpuno su u skladu s izrekom presude i među njima nema nikakvog proturječja. Optuženica i u ovome dijelu žalbe zapravo pobija pravilnost utvrđenih činjenica, jer ponavlja svoju obranu i polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda o njenoj kaznenoj odgovornosti, o čemu je više rečeno u dijelu ove odluke koji se odnosi na žalbu optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženica tvrdi i da prvostupanjski sud nije dao razloge odbijanja dokaznih prijedloga obrane. Međutim, taj je sud u pisanoj presudi valjano obrazložio utvrđenja svih odlučnih činjenica, a žalbom se niti ne ukazuje na neke činjenice koje bi bile odlučne za donošenje pravilne odluke, a koje prvostupanjski sud ne bi obrazložio, već se samo nabrajaju

I Kž 754/06-4

dokazni prijedlozi koje je prvostupanjski sud osnovano odbio kao nevažne, pri čemu se pravilno pozvao na odredbu članka 322. stavka 4. točke 2. Zakona o kaznenom postupku.

Slijedom iznesenog, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku.

Prvostupanjski je sud, protivno žalbi optuženice, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice.

Optužena M. L. u žalbi reproducira nalaz i mišljenje psihijatrijskih vještaka dr. N. B. i dr. I. P.-Č., nakon čega postavlja pitanje što točno znači zaključak vještaka da su sposobnosti optuženice da shvati svoje postupke i vlada svojom voljom u vrijeme počinjenja djela bile reducirane u težem stupnju, kao i pitanje je li optuženica zapravo bila neubrojiva, a smatra i da je provedeno vještačenje ostavilo dvojbe zbog kojih je postojala potreba za novim vještačenjem.

Protivno ovim žalbenim navodima, nalaz i mišljenje kojega su izradile navedene vještakinje jasan je i određen te je logično i stručno obrazložen, pa ga je prvostupanjski sud s pravom prihvatio. Vještakinje Centra za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice V. su, nakon analize raspoloživih podataka iz sudskog spisa te medicinske dokumentacije optuženice, kao i nakon detaljnih ispitivanja, pretraga i pregleda optuženice obavljenih u navedenoj ustanovi u razdoblju od 6. do 22. ožujka 2006. godine, izradile pisani nalaz i mišljenje (listovi 142-147 spisa) u kojem je, nakon opisivanja rezultata tih postupaka koji su, uz uobičajene, obuhvatili i dodatne specifične preglede i pretrage, iznesen opširno obrazloženi zaključak. U svom mišljenju vještakinje su opisale trenutni psiho-somatski status optužene M. L., pri čemu je posebno analizirana do sada neprepoznata, tek tijekom ovih ispitivanja dijagnosticirana epilepsija, kao i njene posljedice na ličnost optuženice. Analiziran je i odnos optuženice sa suprugom i roditeljima te njen odnos prema alkoholu, a pri ocjeni njenog duševnog stanja u vrijeme počinjenja djela uzeti su u obzir i podaci o njenom alkoholiziranosti temeljeni na rezultatima analize alkohola u krvi i mokraći optuženice te podaci o konfliktnoj situaciji između optužene M. L. i njenog oca prije predmetnog događaja. Prilikom ocjene ubrojivosti optuženice vještakinje su posebnu pozornost posvetile i utjecaju dijagnosticirane psihomotorne epilepsije na ponašanje optuženice. Zaključak je vještakinja da su njene sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom tempore criminis bile reducirane, i to u težem stupnju.

Vještakinje su u nalazu i mišljenju navele da kod optuženice nisu nađeni elementi koji bi upućivali na psihotičnu razinu njezinog funkcioniranja u vrijeme počinjenja djela te da njeno ponašanje prije i za vrijeme djela pokazuje kontinuitet, a da na nepsihotično ponašanje upućuju i njeni postupci nakon djela, kada svjedoci nisu primijetili promjene koje bi mogle upućivati na psihotičnu dimenziju.

Vještakinja dr. N. B. je i prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi u cijelosti ostala kod ovakvog nalaza i mišljenja koje je i pojasnila odgovarajući na dodatna pitanja stranaka i suda. Ovaj nalaz nije nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, niti u mišljenju vještakinja ima proturječnosti ili nedostataka, niti su se pojavile osnove sumnje u njegovu točnost.

I Kž 754/06-4

Slijedom iznesenog, optuženica žalbom bezuspješno pokušava osporiti mišljenje vještakinja da nema nikakvih elemenata za zaključak da bi optužena M. L. u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva. Protivno žalbenim navodima optuženice, zaključak vještakinja da su sposobnosti optužene M. L. da shvati svoje postupke i vlada svojom voljom u vrijeme počinjenja djela bile reducirane, i to u težem stupnju, ne ostavlja nikakve dvojbe, a iz njega jasno proizlazi da je ubrojivost optuženice u vrijeme počinjenja djela bila smanjena (članak 42. Kaznenog zakona).

Prvostupanjski sud je, nakon detaljne i svestrane analize provedenih dokaza, ispravno zaključio da je obrana optužene M. L. koja je usmjerena na umanjenje kaznene odgovornosti neistinita. Takvu ocjenu njenog iskaza sud temelji na dokazanom ponašanju optuženice i njenog supruga prije predmetnog događaja - tijekom večeri, kada su optuženici došli čestitati rođendan roditelji njenog supruga, J. i Z. L., njeni roditelji, D. i J. B. s kojima je došla i Z. G., kao i kumovi Z. i Z. K., kada je optuženica započela prepirku sa svojim ocem, dok ju je njen suprug smirivao, na što mu je ona odgovorila da „šuti, da ne bi opet dobio batina kao neki dan“ - kao i neposredno prije počinjenja djela, kada je suprug optuženice nazvao majku optuženice, a optužena M. L. je taj razgovor očigledno prekinula napadom nožem na svog supruga. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje i na nelogičnost obrane optuženice u dijelu u kojem je navela da je tijekom večere, nakon odlaska gostiju, između nje i supruga došlo do svađe, ali da ne zna zbog čega, jer je uistinu neživotno da se ona ne bi sjećala razloga svađe. Osim toga, i iz sadržaja razgovora G. L. s punicom proizlazi da takve svađe nije bilo, pa se obrana optuženice ukazuje iskonstruiranom.

Prvostupanjski je sud valjanom analizom dokaza na koje je ranije ukazano utvrdio i da je optuženica, s obzirom na uporabljeno sredstvo te ubadanje svog supruga u grudni koš, čime mu je nanijela smrtonosne ozljede, postupala s izravnom namjerom - svjesna da će na opisani način uzrokovati njegovu smrt, želeći nastupanje upravo te posljedice.

Konačno, u odnosu na žalbeni navod o potrebi ponovnog ispitivanja vještaka psihijatra valja napomenuti da je vještakinja na glavnoj raspravi iskazala da dodatno vještačenje ne bi bilo potrebno ako u iskazu optuženice ne bilo nekih novih forenzičnih relevantnih činjenica. S obzirom da je obrana optuženice otklonjena kao neistinita, očigledno je da nema niti nekih novih činjenica koje bi mogle biti od utjecaja na zaključke sadržane u psihijatrijskom nalazu i mišljenju.

Stoga nisu ostvarene niti žalbene osnove navedene u članku 369. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazlažući žalbu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nije cijenio način počinjenja djela - prilaženje optužene M. L. svom suprugu s boka, zbog čega on nije vidio njen dolazak i nije mogao ništa poduzeti u svoju obranu, što ocjenjuje bliskim podmuklom postupanju, zatim nepostojanje bilo kakvog doprinosa oštećenika inkriminiranom događaju, kao i okrutnost koju je optuženica pokazala ostavljanjem oštećenika da se uguši u vlastitoj krvi, što je, prema nalazu liječnika vještaka, moglo trajati oko 10 minuta, a ističe i prekršajnu kažnjavanost kao otegotnu okolnost.

I Kž 754/06-4

Suprotno tome, optuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti te da se kazna, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, ukazuje previsokom.

Protivno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su, prema odredbama članka 56. Kaznenog zakona, od značaja za odmjeravanje kazne, a pravilno ih je i ocijenio.

Naime, prvostupanjski je sud olakotnima cijenio mladost optužene M. L. (na dan počinjenja kaznenog djela navršila je 23 godine) i njenu neosuđivanost (počinjenje jednog prekršaja ne može se smatrati dostatnim za zaključak o značajnijoj neusklađenosti njenog ponašanja sa zakonima), kao i bolest optuženice (epilepsiju) te promjene njene ličnosti koje su posljedica te bolesti i, posljedično, smanjenje ubrojivosti u težem stupnju (koja, u smislu članka 42. Kaznenog zakona, može predstavljati osnovu za ublažavanje kazne). Od otegotnih okolnosti istaknuta je pogibeljnost djela, činjenica da istom nije prethodila svađa (iz čega proizlazi nepostojanje doprinosa oštećenika), mladost oštećenika i njegov odnos prema optuženici.

Ovaj sud drugog stupanja prihvaća opisane okolnosti koje, u smislu članka 56. Kaznenog zakona, utječu na visinu kazne odmjerene u granicama određenima člankom 90. Kaznenog zakona i smatra kaznu zatvora u trajanju deset godina primjerenom i stupnju krivnje optuženice i pogibeljnosti njenog djela te pogodnom da ostvari kako opću svrhu kaznenopravnih sankcija opisanu u članku 6. Kaznenog zakona, tako i svrhu kažnjavanja iz članka 50. Kaznenog zakona.

Zbog toga se žalbe optuženice i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni ukazuju neosnovanima.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženica i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbe optužene M. L. i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.