Legislator Case Law & Legislation
Revr-865/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court vacates lower court rulings due to significant procedural violations and incorrect application of labor law.

Case Number Revr-865/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia vacated the final labor dispute judgments and remanded the case for retrial. The lower courts failed to address witness testimony regarding the employee's alleged embezzlement and procedural irregularities in evidence evaluation. Consequently, the court found a significant violation of the Code of Civil Procedure regarding the assessment of evidence and the reasoning for dismissing other alleged labor obligations.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; čl. 166. st. 3. ZPP: When lower courts fail to evaluate witness testimony or provide reasons for dismissing evidence, a significant violation of the Code of Civil Procedure occurs, warranting the annulment of judgments and remittal for retrial.

Keywords

AI generated
significant procedural violation Code of Civil Procedure labor dispute annulment witness testimony evaluation remittal for retrial embezzlement evidence labor law obligations

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 865/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz D., koga zastupa punomoćnik S. R., odvjetnik u D., protiv tuženika INA – Industrija nafte d.d. SD INA trgovina Z., koga zastupa punomoćnik J. J.-K., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž 8/07 od 16. kolovoza 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P 763/02 od 27. listopada 2006., u sjednici održanoj 19. ožujka 2008.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž 8/07 od 16. kolovoza 2007. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P 763/02 od 27. listopada 2006., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništava se izvanredni otkaz ugovora o radu br. KS-OZ- 12/00 od 29. lipnja 2000. kojim je tužitelju zaposlenom na poslovima šefa benzinske postaje I D. – Grad u PJ D. otkazan ugovor o radu br. 1359-2798/99-2, te je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto šefa iste benzinske postaje i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 3.782,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbe i tužbenog zahtjeva ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 1359-2798/99-2 za poslove šefa benzinske postaje I D. – Grad u PJ D.,

- da je tuženik 29. lipnja 2000. pod br. KS-01-12/00 izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelja, jer da je na temelju izvješća Sektora interne revizije i kontrole o kontroli poslovanja benzinske postaje D. – Grad PJ D. br. 15/20 od 14. lipnja 2000. utvrđeno da je tužitelj kao šef te benzinske postaje tijekom 1999. i u razdoblju od 1. siječnja do 7. ožujka 2000. u sedmodnevnim izvješćima prikazivao manju prodaju goriva u ukupnom iznosu od 107.505,83 kn, - za navedeni iznos je umanjivao vrijednosti gotovine u obračunima prodaje, čime je nastao višak gotovine u blagajni koju je isti otuđivao, oštetivši tako INU d.d. u iznosu od 107.505,83 kn, da je u kontroliranom razdoblju nastali manjak goriva u spremniku zbog prikazivanja manje prodaje od stvarnog izlaza tužitelj namirivao ulazom neevidentiranog goriva, odnosno manjim zaduženjem kod preuzimanja, - da se nije pridržavao Organizacijskog propisa br. 1-10-00 „Poslovanje na benzinskoj postaji“, te otuđenjem navedenog novčanog iznosa radi stjecanja protupravne imovinske koristi počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa predviđene čl. 31. Pravilnika o radu: - neizvršavanje obveza iz ugovora o radu, - nepridržavanje uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca, - nepridržavanje zakona i drugih propisa te Kolektivnog ugovora, - zloupotrebu prava iz radnog odnosa, - i krađu novca, zbog čega nastavak radnog odnosa sa tužiteljem nije moguć,

- da je tužitelj protiv te odluke izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučivao,

- da je tužitelj uredno unosio podatke o primljenoj robi, ali ne i o prodanoj robi,

- da postoji razlika između onoga što je tužitelj prikazivao kao prodano gorivo i onoga što je prema početnom i završnom stanju brojčanika bilo prodano gorivo, a što proizlazi iz pregleda tjednih pumpnih izvješća u kojima postoji niz grešaka, odnosno nepodudarnosti u početnom stanju brojila sljedećeg izvješća u odnosu na završno stanje izvješća, koje bi trebalo biti identično, kao i u izračunu, odnosno jednostavnoj matematičkoj operaciji oduzimanja od početnog do završnog stanja istog obračunskog razdoblja, kako bi se dobila količina prodanog goriva,

- da su dnevne obračune radile smjene koje su i polagale novac prema uplatnicama,

- da tužitelj nije polagao novac niti je radio uplatnice već je sačinjavao tjedni izvještaj koji je trebao predstavljati sumarni izvještaj dnevnih prodaja u sedmodnevnom izvještajnom razdoblju,

- da na predmetnoj benzinskoj postaji prilikom inventure nije utvrđen manjak, već višak, a za višak se teretio tužiteljev konto,

- da je tužitelj redovito dostavljao dnevna izvješća,

- da iz organizacijskog propisa „Poslovanje na benzinskoj postaji“ ne proizlazi obveza dostavljanja dnevnog obračuna, već samo tjednog,

- da se nije moglo zadužiti manje goriva kod preuzimanja, jer zapisnik o preuzimanju goriva VK-600 potpisuju preuzimatelj goriva i vozač cisterne koji mora imati pokriće za svu preuzetu i istočenu količinu goriva iz cisterne i stoga treba paziti da li je u zapisniku o preuzimanju upisana prava količina preuzete robe,

- da tužitelj nije bio jedina osoba koja je preuzimala robu, jer nije morao raditi u smjeni u kojoj je gorivo za postaju dolazilo,

- da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K-197/04 od 29. svibnja 2006. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe da je u razdoblju od početka siječnja 1999. do 7. ožujka 2000. kao poslovođa navedene benzinske postaje u nakani da se nepripadno okoristi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – pronevjerom u stjecaju s kaznenim djelom protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave,

- da se financijski vještak N. N. u kaznenom postupku vođenom protiv tužitelja prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio jedino i ispravno inventurnim listama i stanjem knjigovodstva za period od 1. siječnja 1999. do 7. ožujka 2000., te da je utvrdio da se u tom periodu nije iskazao manjak od 107.357,37 kn, već da se iskazao višak od 9.462,26 kn, da je inventurne liste za 1998. gledao samo u odnosu na novčane vrijednosti, a inventurne liste od 31. prosinca 1999. i po novčanim vrijednostima i po vrstama goriva, da tjedni izvještaji tužitelja nisu bili matematički točni, da su razlike po tjednim izvješćima nastale zbog matematičkih grešaka do kojih je došlo ili u zbrajanju ili odbijanju dnevnih izvještaja u tjedne.

Ocijenivši da sama činjenica da je tužitelj pogrešno ispunjavao ili pogrešno naznačio količinu prodane robe u svojim tjednim izvješćima ne znači da je oštetio tuženika, posebno kada se uzme u obzir da na predmetnoj benzinskoj postaji prilikom inventure nije utvrđen manjak, već je utvrđen višak, te da tuženik nije dokazao da bi tužitelj otuđio višak gotovine u blagajni i time oštetio tuženika, te smatrajući da tužitelj višak u blagajni nije niti mogao otuđiti, nižestupanjski sudovi smatraju otkaz ugovora o radu tužitelja nedopuštenim, te prihvaćaju tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje u tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

U smislu odredbe čl. 112. st. 1. ZR ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se tim zakonom traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz.

Za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao osnovanost otkaza ugovora o radu tužitelja kao i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Za istaknuti je da oslobađajuća presuda u kaznenom postupku ne veže parnični sud u vezi postupanja radnika sa stajališta počinjene teže povrede radne obveze kao razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Tuženik smatra da je tužitelj radnjama navedenim u obrazloženju svoje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 31. Pravilnika o radu: neizvršavanje obveza iz ugovora o radu, - nepridržavanje uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca, - nepridržavanje zakona i drugih propisa, te kolektivnog ugovora – zloupotreba prava iz radnog odnosa, - krađa novca. Za opravdanost izvanrednog otkaza ugovora o radu može biti dovoljna i samo jedna od navedenih pet teških povreda obveze iz radnog odnosa.

Tuženik tvrdi da je tužitelj kao odgovorna osoba bio zadužen da izrađuje obračune prodaje sa svim propisanim prilozima, da je odgovoran za ispravnost dokumenata koji se ispostavljaju prilikom prijema i prodaje robe, te ostalih dokumenata koji se ispostavljaju na benzinskoj postaji, da je dužan svakodnevno provjeriti da li je položen utržak svake smjene (svih sredstava plaćanja) i na obračunu predaje smjene potpisom potvrditi da je kontrolu izvršio i da je odgovoran za ažurnu dostavu dokumenata sa benzinske postaje u knjigovodstvo, da je kontrola utvrdila da neke pumpne izvještaje tužitelj nije potpisao, da je unos podataka u pumpne izvještaje obavljao netočno, nepotpuno i neuredno, da je iz izvještaja vidljivo da je tužitelj sam ručno ispod kompjutorskog ispisa upisivao dnevne pologe gotovine za obračunsko razdoblje od 13. siječnja 2000. do 23. siječnja 2000. koji odgovaraju iznosima na priloženim uplatnicama posebno za svaki dan u navedenom razdoblju, a da nakon obrade u knjigovodstvu poslovnice kada je utvrđena razlika – konkretno manja prodaja goriva BMB-95 tužitelj kao materijalno odgovorna osoba uplaćuje iznos od 1.945,00 kn koji odgovara umanjenoj prodaji kada se usporedilo stanje navedenog goriva koje je izašlo preko brojčanika agregata, - da se radilo upravo o količini od 500 l BMB-a-95, a što je navedeno i u izvješću tablica br. 1. obračun br. 35, a da iz toga proizlazi da je tužitelj doista manje uplatio i na uplatnici u rubrici poziv na broj naveo pored broja obračuna i datum 13. siječnja 2000. tj. prvi dan obračunskog perioda, a uplatio je 27. siječnja 2000., - da iz toga proizlazi da je tužitelj otuđio novac, a što potvrđuje pumpni tjedni izvještaj o umanjenju prodaje upravo BMB-a 95 za količinu od 500 l.

Nadalje, tuženik tvrdi da je jedini pravi pokazatelj prodaje goriva brojčanik agregata određene vrste goriva koji je direktno povezan sa spremnikom goriva, pa i najmanju količinu istočenog goriva registrira, da tužitelj nije odgovorio na pitanje zašto je došlo do razlike u stanju brojčanika na štetu tuženika koje je tužitelj sam ručno upisivao u obračune prodaje goriva, a što nije smio činiti, jer da je sve unosilo kompjutorski.

Osim toga tuženik tvrdi da tužitelj u knjigovodstvo poslovnice nije dostavljao potrebnu dokumentaciju, a za koju je znao da je dužan dostavljati dnevne obračune prodaje, tjedne obračune prodaje, pumpne izvještaje te registar trake uz dnevni obračun prodaje, pa da se tužitelj kao šef benzinske postaje nije pridržavao navedenih organizacijskih propisa, uputa i internih akata tuženika.

Pored toga tuženik tvrdi da je tzv. „višak“ koji je utvrđen na benzinskoj postaji krajem 1999. i prva tri mjeseca 2000. od 1. siječnja do 7. ožujka 2000. u iznosu od 28.000,00 kn upravo posljedica umanjene prodaje po obračunima, jer da je tužitelj prikazivao točnu prodaju goriva registriranu po brojčanicima viška zaliha ne bi bilo, te da je tužitelj ručno popunjavao obračun prodaje koji se nije slagao s knjigovodstvenim stanjem.

Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj kao odgovorna osoba trebao potpisivati dokumente o prodanoj obrani i to smjenski obračun prodaje, dnevni i sedmodnevni obračun, da je kao šef benzinske postaje bio materijalno odgovorna osoba koja je bila zadužena kako za pravilan cjelokupne benzinske postaje, tako i za rad prodavača benzinske postaje, - da prema internim organizacijskim propisima šef benzinske postaje odgovara za njezino poslovanje, kontrolira rad prodavača, brine se i odgovoran je da primopredaja između smjena bude točna, brza i uredna, svakodnevno provjerava da li je položen utržak svake smjene (svih sredstava plaćanja) te svojim potpisom potvrđuje na obračunu predaje smjene da je kontrolu izvršio, te da je materijalno zadužen za sve vrijednosti s kojima posluje benzinska postaja.

Svjedok M. B. je iskazala da je tužitelj trebao izrađivati kompjutorske pumpne izvještaje a ne ručno, da se predmetna benzinska postaja razlikovala od drugih pogrješkama sa stanjem brojčanika i u iskazivanju količine prodanog goriva, a svj. M. P. je iskazala da je višak koji je utvrđen po obavijestima o knjiženju fiktivan, jer je za prikazanu prodaju terećen osobni konto tužitelja, dakle da je za onu prodaju za koju tužitelj nije iskazao u izvještajima terećen njegov osobni konto.

Nižestupanjski sudovi nisu ocijenili navedene tvrdnje tih svjedoka, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

Nižestupanjske presude ne sadrže razloge o ostalim težim povredama obveza tužitelja iz radnog odnosa, osim u odnosu na krađu novca, pa je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti osnovanost odnosno neosnovanost tuženikove tvrdnje da je tužitelj teže povrijedio obveze iz radnog odnosa navedene u osporenoj odluci tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja, - a zatim će donijeti novu presudu vodeći računa da ne dođe do bitne povrede odredaba parničnog postupka.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 19. ožujka 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.