Rev-875/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici u Z., protiv tužene 1. C. o. d.d. Z., i 2. Hotelsko turističko poduzeće J. iz J. na otoku H., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku O. društva B. &. D. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika ad.2. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1179/98 od 25. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8921/94 od 25. rujna 1995. godine, u sjednici održanoj 20. listopada 2004. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-875/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 875/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici u Z., protiv tužene 1. C. o. d.d. Z., i 2. Hotelsko turističko poduzeće J. iz J. na otoku H., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku O. društva B. &. D. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika ad.2. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1179/98 od 25. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8921/94 od 25. rujna 1995. godine, u sjednici održanoj 20. listopada 2004. godine,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija tuženika ad.2., te djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1179/98 od 25. svibnja 1999. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8921/94 od 25. rujna 1995. godine u dijelu kojim je tuženik ad.2. obvezan na naknadu štete tužiteljici i sudi:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika ad.2. za naknadu joj štete preko iznosa od 21.540,00 kn (odbijen tužbeni zahtjev za daljnjih 6.500,00 kn).
O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci."
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8921/94 od 25. rujna 1995. godine tuženici ad.1. i 2. obvezani su isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 28.040,00 kn s pripadajućom kamatom, te naknaditi tužiteljici parnični trošak od 2.760,00 kn. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1179/98 od 25. svibnja 1999. godine potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženik ad.1. obvezan na naknadu štete tužiteljici, dok je u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na tuženu ad.1., kao i u odluci o parničnom trošku prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik ad.2. je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu joj štete vezano za povrede zadobivene dana 06. kolovoza 1994. godine u požaru na brodu čiji je bila putnik. U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama nije sporna odgovornost tuženika ad.2. za naknadu joj štete. Sporna je međutim visina pripadajuće joj naknade štete. Tuženik ad.2. naime smatra da su iznosi dosuđeni tužiteljici na ime naknade štete i to za: fizičke bolove 8.000,00 kn, strah 6.000,00 kn, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 12.000,00 kn, uništenu odjeću i obuću 2.000,00 kn neprimjereno visoko dosuđeni.
Prema nalazu liječnika vještaka ortopeda J. R. i neuropsihijatra I. K. tužiteljica je kritične prigode zadobila povredu u vidu udarno krvnog podljeva lijeve natkoljenice, natučenje desnog koljena, desnog prsišta, desnog ramena, te abdomenalne kolike zbog dužeg izlaganja hladnoći, te psihički stres. Vezano za iste tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te manje bolove oko 15 dana, dok su se povremeno lakši bolovi javljali još 6 tjedana. Doživjela je strah koji je kao primarni jačeg intenziteta bio prisutan 2-3 sata, a onda kao sekundarni strah bio prisutan vezano za brigu o ishodu liječenja, što je tužiteljicu neurotiziralo. Kao posljedica doživljenih povreda zaostalo je smanjenje opće životne i radne sposobnosti tužiteljice od 5-10%, u kojem obimu ona i treba ulagati pojačane napore u budućem životu i radu.
Obzirom na navedeni nalaz liječnika vještaka, polazeći od vrste zadobivenih povreda, te vodeći računa o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova, te o zaostalim posljedicama, ocjena je ovog suda u konkretnom slučaju i iznos od 6.000,00 kn s osnova fizičkih bolova, te 7.500,00 kn s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti u konkretnom slučaju upravo predstavljaju primjerenu naknadu u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), dok bi priznavanje veće naknade bilo protivno cilju i svrsi kojoj je takva naknada namijenjena. Stoga je utoliko, uvažavajući reviziju tuženika ad.2. nižestupanjske presude trebalo preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice s tih osnova, a preko ovih iznosa (odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova fizičkih bolova za daljnjih 2.000,00 kn, te duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti za daljnjih 4.500,00 kn).
Naprotiv, i po mišljenju ovog suda iznos od 6.000,00 kn dosuđen tužiteljici s osnova pretrpljenog straha u konkretnom slučaju je primjereno određena naknada s obzirom na njegov intenzitet i trajanje (čl. 200. ZOO-a).
Suprotno revizijskim navodima pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici na ime materijalne štete s osnova uništene i oštećene odjeće i obuće dosudili joj, a primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.
Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP-a.
Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
U Zagrebu, 20. listopada 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v.r.